Na prvi pogled, odlazak zrakoplovne akrobatske skupine “Krila Oluje” u inozemstvo jednostavna je priča. Piloti su dobili “višestruko bolju ponudu, kojoj OSRH, na žalost, ne mogu parirati“, i to je to. Na drugi pogled, tu za oko mogu zapeti i još neki detalji, prvenstveno statusne prirode. Naime, nije tajna da već godinama piloti negoduju oko načina obračuna svog radnog vremena – zbog čega ih je većina i bila u sporovima sa svojim poslodavcem, Republikom Hrvatskom i njenim Ministarstvom obrane – dok se višekratno moglo čuti i o nerazumnom izostanku obračuna vojnog letačkog iskustva pri obračunu za civilne pilotske dozvole i certifikate. I sve su to ozbiljne stvari, koje nisu nove.

Ono što je u ovome slučaju stvarno novo i dosad neviđeno – je upravo činjenica da su našim pilotima prišli neki strani predstavnici, a onda s njima tijekom ovakvog ili onakvog pregovaračkog postupka dogovorili posao. Dogovorili su da njih šest u Hrvatskoj zatraži sporazumni raskid radnog odnosa (što su oni i napravili 4. ožujka), da bi onda u dogledno vrijeme izašli iz hrvatskog obrambenog sustava, i u nekom roku preuzeli dogovoreni posao u inozemstvu. Za datum njihova željenog datuma izlaska iz sustava hrvatske obrane spominjao se 13. ožujka, a pri tome uopće nije bitno je li tu konačno odredište hrvatskih pilota u Omanu, kako se početno tvrdilo, ili u Kataru oko kojeg se kasnije stvorio svojevrsni medijski konsenzus.

Pri tome, jedan je visokotiražni hrvatski dnevnik u petak 6. ožujka na ovu temu objavio i ponešto više detalja, pozivajući se na “visokog dužnosnika Ministarstva obrane” kao izvor informacija. Tako se čulo da:

“VSOA i njen ravnatelj u ovom slučaju napravili su veliki propust jer nisu imali nikakvu informaciju da se naši piloti mjesecima sastaju sa stranim državljanima i pregovaraju o novom poslu. Isto tako su im mogli prići i djelatnici stranih obavještajnih službi, a pitanje je bi li VSOA o tome išta znala. Ovaj slučaj otvara pitanje čime se zapravo bave djelatnici VSOA-e“.

Uz to, dodatno je spomenut i podatak o ukupnome trajanju spomenutih pregovora od šest mjeseci, tijekom kojih su “Krilima Oluje” navodno “prišli djelatnici strane kompanije, ponudili im posao, te da su piloti obavili zdravstveni pregled i potpisali nove ugovore“. Pri tome, ne ulazi se u dodatne detalje ovoga postupka – koji je navodno obavljen u velikoj tajnosti. A ta je tajnost navodno bila tolika da su nadležni o čitavoj stvari saznali tek samim podnošenjem spomenutih zahtjeva za sporazumni raskid radnih odnosa, dok se čitava priča navodno dokotrljala do ministra obrane Kotromanovića i načelnika Glavnog stožera Lovrića tek kada ih je o tome obavijestio brigadni general Miroslav Kovač (načelnik stožera HRZ i PZO i zamjenik zapovjednika HRZ i PZO, koji na čelu ove grane mijenja bolesnog generala Dražena Ščurija). Dakle, sve kao da je prošlo mimo generala Zdravka Klanca, ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA).

I dok još ostaje vidjeti kako će zahtjevi pilota iz “Krila Oluje” u praksi biti  usklađeni s odredbom 2. stavka članka 206. Zakona o službi u OS RH (koji kaže: “Djelatnoj vojnoj osobi može se odbiti zahtjev za prestanak službe i odrediti zadržavanje do godine dana ako za to postoji osobita potreba službe koju utvrđuje načelnik Glavnog stožera ili osoba koju on ovlasti“) – ostaje činjenica da je upravo navodni izostanak pravovremenih saznanja VSOA-e o ovoj situaciji zapravo glavni problem čitave ove situacije.

VSOA na suhome

Na čelu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) je od sredine srpnja 2012. godine general Zdravko Klanac, koji je na tom mjestu zamijenio Darka Grdića. Iako je na prvi pogled bila riječ o redovitoj smjeni na čelu VSOA, nakon isteka punog mandata dotadašnjeg ravnatelja (koji je 17. srpnja i imenovan glavnim inspektorom obrane) – već je sredinom siječnja 2013. postalo jasno da je tu zapravo bilo malo toga redovitoga. Naime, tada je Grdić smijenjen sa svoje nove pozicije, da bi onda protiv njega i niza njegovih suradnika s vrha VSOA-e u rujnu 2013. USKOK podigao optužnicu zbog zloporabe službenih ovlasti, pronevjere namjenskih novčanih sredstava Agencije i uništavanja službenih dokumenata.

Temeljem te optužnice je krajem ožujka 2014. pred Županijskim sudom u Zagrebu pokrenut i sudski postupak, koji je od sredine svibnja prošle godine zatvoren za javnost, a koji (s prekidima i odgodama) traje i danas. Time je VSOA spektakularno prekinula duži period bez javnih skandala, da bi njenoj uzdrmanoj strukturi dodatan udarac zadao i prošlotjedni slučaj “eksponenata strane sile” koji su uspješno zaobišli čitav kontra-obavještajni sustav i uspjeli se uspješno dogovoriti o svojevrsnoj kupovini “Krila Oluje”. No, za razliku od situacije s kraja 1990-tih godina, kada je tadašnja vojna obavještajna služba bila itekako previše aktivna (djelujući protiv organizacija civilnog društva u RH), preko faze kada je ta organizacija radila, uz ostalo, i ne samo ono što je trebalo (skrivanje Ivice Rajića, a ponešto kasnije i aktivnosti Grdića te drugova), sada smo suočeni sa sasvim suprotnim problemom – sa VSOA-om koja ne uspijeva odraditi dio poslova koji spadaju u njene osnovne dužnosti i aktivnost.

Naime, članak 24. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH iz 2006. godine (NN 79/06, od 17. srpnja 2006.) jasno govori:

“(1) VSOA je ustrojstvena jedinica Ministarstva obrane za planiranje i provođenje potpore Ministarstvu obrane i Oružanim snagama za izvršenje zadaća obrane opstojnosti, suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

(2) VSOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu imati utjecaj na obrambenu sigurnost te aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje.

(3) VSOA na području Republike Hrvatske prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o namjerama, mogućnostima i planovima djelovanja pojedinih osoba, grupa i organizacija u zemlji kojima je cilj ugrožavanje obrambene moći države te poduzima mjere otkrivanja, praćenja i suprotstavljanja ovakvim aktivnostima“,

čime je definirana obavještajna, ali i kontra-obavještajna funkcija ove Agencije. Ovaj posao “protuobavještajne zaštite” vojnog osoblja u Hrvatskoj i inozemstvu dodatno je definiran i člankom 46. ovog zakona, koji glasi:

“(1) VSOA sudjeluje u protuobavještajnoj zaštiti i skrbi za sigurnost štićenih zaposlenika odnosno pripadnika, objekata i prostora Ministarstva obrane i Oružanih snaga koje odredi ministar obrane, a u svrhu potpore sigurnosti sudjeluje i u zaštiti drugih pripadnika, objekata i prostora Oružanih snaga te sudjeluje u protuobavještajnoj zaštiti i sigurnosti proizvodnje naoružanja i vojne opreme za potrebe Oružanih snaga.

(2) VSOA skrbi o protuobavještajnoj sigurnosti zaposlenika, odnosno pripadnika i objekata Ministarstva obrane i Oružanih snaga u inozemstvu i u tom cilju može surađivati s odgovarajućom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva vanjskih poslova zaduženom za poslove sigurnosti“.

Imajući u vidu događanja u slučaju oko skupine “Krila Oluje”, jasno je da tu nije sve prošlo na način kako je trebalo proći.

Moguće posljedice slučaja

Janus, među ostalim i rimski bog upućenosti u misterije, s ključem koji otvara sva vrata

Kako sada stvari stoje, “Krila Oluje” idu iz obrambenog sustava RH, iako još nije jasno da li u rokovima koje su oni sebi zamislili, ili uz neki rok zadržavanja do maksimalnih godinu dana (što nažalost i ne bi bilo bez presedana). Za to vrijeme mediji su uvelike krenuli spekulirati i o pitanju osobne odgovornosti – kako generala Zdravka Klanca, neposredno nadležnog za spomenuti propust VSOA-e u njenom kontra-obavještajnome poslu, tako i čitavog vrha OS RH i MORH-a kroz osobe generala Drage Lovrića i ministra Ante Kotromanovića. Imajući u vidu uzdrmanost ukupnog sustava VSOA-e, ali i objektivne probleme kontra-obavještajnog posla kao takvog – pri ikakvome odlučivanju o ovim pitanjima sreća je da se s vrha RH već i prije spomenutog nemilog događaja čulo o skorome sazivanju Vijeća za nacionalnu sigurnost, tijela pogodnog za rješavanje baš ovakvih situacija.

Doduše, proteklih je tjedana dnevni red ovoga skupa potencijalno napredovao svakim daljnjim spomenom njegova sazivanja. Dok se 23. veljače moglo čuti da bi se taj skup prvenstveno trebao pozabaviti tek dokumentom “Godišnje smjernice za rad obavještajno sigurnosnih agencija”, već dva dana kasnije ovom je rasporedu bilo dodano i pitanje nove Strategije nacionalne sigurnosti RH. Kako bilo da bilo, u utorak, 3. ožujka, moglo se čuti da je s Pantovčaka Vladi RH bila predložena lista potencijalnih datuma, gdje se s Banskim dvorima usuglasilo konkretno održavanje ovog bitnog skupa u četvrtak, 12. ožujka ove godine. Pri tome, umjesto do sada uobičajenih lokacija (najčešće Vila Prekrižje), za mjesto susreta je odabran “neutralan teren” zgrade Hrvatskoga sabora. Uz već spomenute teme, lako bi se moglo dogoditi da predstojećom sjednicom Vijeća za nacionalnu sigurnost ipak dominira upravo sklop tema vezanih uz pitanje vojno-obavještajnih konotacija odlaska pilota skupine “Krila Oluje” u inozemstvo, pa i odgovornosti čelnih ljudi VSOA-e.