Prije odlaska na ljetni raspust, Hrvatski je sabor, među ostalim, riješio i Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna RH za 2012. godinu, dokument kojim se sumira financijsko poslovanje države u 2012. godini. Dok stoji da je tu riječ o svojevrsnom povijesnom pregledu, budući smo zagazili u drugu polovicu 2013. godine, ipak je zanimljivo vidjeti kako su se protekle godine odnosili financijski planovi države, korekcije tih planova kroz rebalans proračuna – a onda i službeni iskaz stvarne potrošnje države. Pri tome, dok sa zanimanjem iščekujemo za jesen najavljeni polugodišnji pregled izvršenja državnoga proračuna za prvih šest mjeseci 2013. godine, osvrnut ćemo se tek kratko na općeniti sadržaj i značenje podataka vidljivih iz ovoga izvještaja za proteklu godinu, da bi onda posebnu pažnju posvetili financiranju sektora obrane RH u 2012. godini.

Izvršenje državnog proračuna u 2012. godini

Dokument “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna RH za 2012. godinu” pred Sabor je dospio na temelju uvrštavanja u dnevni red 8. sjednice aktualnog parlamentarnog saziva, 24. svibnja ove godine. Spomenuti je izvještaj raspravljen 11. srpnja, tijekom ukupno 6,5 sati saborske rasprave, održane većinom po klubovima. Sam je Prijedlog izvješća izglasan 15. srpnja, na posljednji dan ljetnoga rada Sabora, i objavljen u Narodnim novinama 29. srpnja 2013. (NN 98/13).

Prilikom diskusije o ovom dokumentu, izvještaja o izvršenju prvog državnog proračuna aktualne Vlade, prvo se od ministra financija Slavka Linića čulo ponešto o općim makroekonomskim podacima vezanim uz 2012. godinu. Tijekom nje, BDP je pao 2 posto – što je posljedica niza uzroka, posebice činjenice da je potrošnja kućanstava manja 3 posto, investicije gospodarstva 4,6 posto, dok je državna potrošnja smanjena tek 0,8 posto. Industrijska proizvodnja pala je 5,5 posto, dok se trgovina na malo smanjila 4,3 posto. Ukupno gledano, od potpune katastrofe izvukla nas je kombinacija faktora – turista je bilo oko 3,3 posto više nego godinu dana ranije, a porastao je i robni izvoz – za 1,4 posto. Tim temeljem, u 2012. smo završili s laganim porastom inflacije (3,4 posto) i broja nezaposlenih (18.990 više nego u 2011. godini), kao i sa 44,7 milijardi kuna neplaćenih računa.

U ovim neveselim podacima, Vlada RH se tješi omanjim mjerama podrške gospodarstvu (smanjivanje doprinosa za zdravstvo za 2 posto, kao i pojedinih parafiskalnih nameta, oslobađanje poreza na dobit za reinvestiranje dobiti). Podignuta je granica za ulaz u sustav PDV-a na 230 tisuća kuna, po pitanju nelikvidnosti dužnicima se krenulo nuditi reprogram poreznih dugova (3 milijarde reprogramirano), a krajem godine postavljen je i okvir za predstečajne nagodbe. No javni sektor nije se iskazao – javna poduzeća nisu krenula investirati, počele su se pripremati masivne prodaje pojedinih sustava (željeznica, autoceste, zrakoplovni prijevoz), a pravosuđe je kočilo projekte izostankom sređivanja zemljišnih knjiga. Javni dug je primjetno podiglo i preuzimanje duga brodogradnje, više od 9,2 milijarde kuna – koje je bilo preduvjet privatizacije ove gospodarske grane, do čijeg dovršetka restrukturiranja državu čeka još oko 5 milijardi kuna ulaganja.

Konačno, konstatiravši da je i 2011. godina dovršena s preko 14 milijardi deficita i visokim rashodima, Linić je konstatirao da je rebalansirani proračun za 2012. ipak izvršen – da su prihodi bili 109,8 milijardi kuna, te da su oni i uz lošu naplatu porasli za 2,4 milijarde kuna (ukupno 2,3 posto, od toga 5,3 posto više poreznih prihoda), doduše pretežito raspoređenih na račun građana. Rashodi su bili 119,8 milijardi kuna, odnosno 1,6 milijardu kuna manje nego 2011. godine (1,3 posto manje). Time je ukupni manjak proračuna konsolidirane opće države u 2012. iznosio 11,225 milijardi kuna ili 3,4 posto BDP-a (od toga oko 10 milijardi kuna, ili oko 3 posto BDP deficita na samom državnom proračunu). Dok oko 9 milijardi od toga čine kamate na prijašnja zaduživanja, radi se o vrijednosti 0,2 posto manjoj od plana, ali ukupno gledano – još uvijek 0,4 više od granice koju traži EU (i čijim prekoračenjem države postaju kandidati za primjenu Excessive deficit procedure – EDP).

Pri tome, dug države je s oko 48 posto BDP-a 2011. godine, u 2012. godini skočio na oko 56 posto BDP-a – da bi već u prvoj polovici 2013. godine dostigao oko 59 posto BDP. Dok hrvatski propisi govore o granici zaduživanja od 60 posto BDP, bez velikih promjena on će i dalje rasti – ne dođe li do dizanja prihoda ili rezanja rashoda. No ono što je najgore iznio je ministar Linić riječima: “Sve ove godine, od samostalnosti Republike Hrvatske – ne vraćamo dugove, ali je sad evidentno da ne plaćamo ni kamatu. Dapače, već proračun ove godine pokazuje da kompletni iznos kamate neće biti plaćen, nego ćemo ga također uključiti u deficit, i u biti se zaduživati za plaćanje kamata“.

Ove nemile podatke iz redova oporbe posebno su detaljno komentirali bivši ministri financija Ivan Šuker i Martina Dalić. Iako su oni diskusiju neuspješno pokušali okrenuti na pitanje aktualnih državnih financija (o čemu će se vjerojatno diskutirati na jesen, u sklopu izvješća o izvršenju državnog proračuna za prvih šest mjeseci 2013. godine), od njih se moglo čuti da su prihodi porasli – dobrim dijelom i zbog porasta PDV-a za 2 posto, od kojih svaki taj postotak donosi oko 1,6 milijardi kuna u proračun (ili postotno 8,7 posto, pri čemu je oko 3,7 pojela inflacija). Tako smo već samim tim povećanjem ispunili i većinu porasta prihoda.

No tijekom 2012. godine došlo je i do promjene u samoj strategiji baratanja proračunom – gdje se početkom 2012. godine, pri postavljanju principa zatvaranja državnoga proračuna za tu godinu, do konačnih brojki planiralo doći bitnijim rušenjem rashoda od oko 2,6 milijardi kuna, koje bi pokrio rast prihoda od 1,5 milijarde kuna (posebice od investiranja, uz stagnaciju ili pad poreznog opterećenja, posebice za gospodarstvo), ne bi li deficit ostao isti, smanjen za oko 4 milijarde kuna s obzirom na 2011. godinu. Kako je taj planirani pad rashoda izostao, budući su oni ukupno gledano ipak ostali na razini 2011. godine, na prihodovnoj je strani to trebalo nadomjestiti. Ujedno, kako su tijekom 2012. godine izostale i najavljivane investicije – porast prihoda prvenstveno se sveo na rast poreza građanstvu (rast PDV i ukidanje njegovih nultih stopa). Bez obzira što se time uspjelo zadovoljavajuće zatvoriti proračun (uz ispunjavanje i fiskalnih pravila), takav se proračun pokazuje neodrživim na srednji ili dugi rok – jer on bez dubokih strukturnih reformi ne omogućava pravo rješavanje deficita i dugova. Zato će i u obrani biti potrebno sagledati proračunsko izvršenje u 2012. godini, da bi onda mogli na tom temelju pratiti razvoje koji dolaze u 2013. i predstojećim godinama.

Izvršenje obrambenog proračuna u 2012. godini

Za obranu je 2011. godine bilo planirano i izvršeno više od 5 milijardi kuna – 5.059.132.617 kuna plana, od čega je onda izvršeno 5.024.667.202,10 kuna, odnosno 99,32 posto (oboje prema podacima iz 2012. godine, dok se u ranijim dokumentima baratalo ponešto manjim brojevima). Za razliku od toga, Hrvatska je 2012. godine u tu svrhu odlučila odvojiti ponešto manje novca. Po prvotnom prijedlogu proračuna za 2012. godinu, usvojenom u Hrvatskome saboru 24. veljače 2012. godine, za Ministarstvo obrane bilo je planirano 4.828.051.470 kuna – 196.615.732,1 kunu ili 3,87 posto manje nego godinu dana ranije.

Na polovici 2012. godine Hrvatska se još uvijek držala proračuna iz veljače, a usprkos naznakama o rebalansu – do takvoga poteza Vlade RH nije došlo. Tijekom prvih 6 mjeseci 2012. godine, za obranu je bilo utrošeno 2.264.128.392,83 kuna (46,9 posto od plana), o čemu smo detaljnije pisali i na stranicama portala Obris.org. No Vladini financijski planovi ipak nisu izdržali do kraja godine, tako da je do rebalansa ipak došlo 15. studenog 2012. godine, što smo također popratili na portalu Obris.org. Rebalansom s kraja 2012. godine obrana nije izgubila mnogo – točnije, samo 0,42 posto od predviđenih sredstava (za razliku od proračunskih događanja koja su uslijedila tijekom aktualne, 2013. godine). No od tada pa sve do nedalekog kraja godine baratalo se planiranim obrambenim troškom u iznosu od ukupno 4.807.874.160 kuna. Naravno, budući je tu zapravo riječ tek o 46 preostalih dana 2012. godine, laički bi se očekivalo da konačno izvršenje državnoga proračuna u 2012. godini bude usko usklađeno s tim projekcijama, usvojenima na samome kraju godine. Pa ipak, uvidom u podatke ljetos usvojenog “Godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna RH za 2012. godinu”, vidi se da tome ipak nije tako.

Kao prvo, iako je sektor obrane bio jedan od rijetkih dijelova Vlade RH koji se uspio pridržavati planiranih smanjenja troškova za plaće – u ovom je resoru do kraja 2012. godine utrošeno 4.808.836.264,11 kuna, dakle, malo više nego je to bilo planirano u studenome. Pri tome, više od plana utrošeno je samo u segmentu (1) “Zaštita suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH” – koji je s ukupnim utroškom od 4.319.406.930,40 kuna u cjelini ipak ostao između planiranog rebalansom (utrošeno 0,1 posto više) i prvotno zamišljenog iznosa (utrošeno je 0,15 posto manje). U ovome segmentu su bolje od planiranog prošli odjeljci “Funkcioniranje Oružnih snaga RH” (potrošenih 2.867.767.955,51 kuna) i “Opći i upravni poslovi” (potrošenih 541.605.352,92 kuna), gdje su probijena očekivanja i prvotnog proračuna i rebalansa. Za razliku od ova dva odjeljka – “Opremanje i modernizacija”, s potrošenih 741.647.760,82 kuna u 2012. godini, probilo je očekivanja rebalansa iz studenog 2012. godini, ali ne i prvotni plan iz veljače te godine.

Preostala dva velika segmenta obrambenog proračuna RH i u svojim su izvršenjima na kraju 2012. ostala u granicama planiranoga. Pri tome je za (2) “Doprinos kolektivnoj obrani i međunarodnoj sigurnosti” potrošeno 386.048.746,34 kuna – što za troškove međunarodnih djelovanja ukupno predstavlja cifru manju od planiranog rebalansom (0,56 posto manje), ali i manju od prvotnoga plana (1,22 posto manje) s početka 2012. godine. Segment (3) “Ostale zadaće OS“, iako relativno sitan (s ukupno 103.380.587,37 utrošenih proračunskih kuna), također se kretao u skromnijim okvirima nego je to bilo planirano bilo rebalansom državnoga proračuna (utrošeno 1,21 posto sredstava manje), bilo prvotnim planom za 2012. godinu (7,05 posto manje sredstava). U njemu su smanjena oba odjeljka – i “Protupožarna zaštita”, i “Obalna straža”.

Zanimljive pojedinosti

Dok se na pola 2012. godine unutar obrambenoga proračuna za četiri proračunska odjeljka vidjelo neproporcionalno trošenje sredstava tijekom godine (manje od pola novca u prvoj polovici godine) – ovaj se trend nije u potpunosti prenio i do kraja 2012. godine. Naime, (1) odjeljak “Protupožarna zaštita”, koji je u prvoj polovici godine utrošio tek 38,21 posto svojih sredstava (30.789.115,53 kuna), do kraja godine je završio na 75.997.596,61 kuna troška (što je 99,90 posto planiranog rebalansom, odnosno 94,32 posto prvotno planiranih sredstava u 2012. godini). (2) Odjeljak “Obuka i ostale aktivnosti OS”, na kojeg je u prvoj polovici 2012. godine bilo potrošeno tek 11.402.389,91 kuna (20,37 posto planiranoga), do kraja godine dostigao je 52.100.353,64 kuna (99, 73 posto utroška planiranog rebalansom, odnosno 93,1 posto prvotno planiranih sredstava), a slična je situacija bila i s (3) odjeljkom “Obalna straža” – koji je u prvih 6 mjeseci 2012. godine prijavio utrošak tek 10,39 posto planiranih godišnjih sredstava (3.185.660,55 kuna), da bi na kraju godine bio na 27.382.990,76 kuna (95,82 posto od planiranog rebalansom, ali tek 89,34 posto prvotno planiranih sredstava).

Trend primjetnog kašnjenja u polugodišnjem izvršenju nije ni do kraja 2012. godine preokrenuo (4) odjeljak “Objekti i infrastruktura”. On je na pola 2012. godine bio je izvršen tek u 24,48 posto plana (20.559.007,35 kuna), da bi na kraju godine dostigao iznos od 55.764.267,07 kuna (tek 82,89 posto novca planiranog rebalansom, ili 66,4 posto od prvotnoga plana). Dok to zapravo i ne čudi, budući se radi o dijelu obrambenog proračuna koji predstavlja klasični prostor za uštede – pitanje je koliko će takvo financijsko planiranje još biti moguće, s obzirom na zapravo katastrofalnu zapuštenost navodno perspektivnih vojnih nekretnina i infrastrukture.