Proceduralna nedoumica, nepoznavanje zakona i propisa, te zabijanje političkih golova i autogolova obilježilo je posljednja dva saborska dana, i to baš ona na kojima su se napokon trebali raspraviti i, najvjerojatnije, usvojiti konačni prijedlozi Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH. No jedan dopis, poslan s najviše državne pozicije (one predsjednika države) na adresu druge najvažnije pozicije (predsjednika Sabora), zakočio je cijeli proces. A sve zbog – proceduralnih pitanja. Naravno, iza procedure stoji puno složeniji problem – duboko narušeni odnosi između šefa države i njegove nekadašnje stranke, te predsjednički izbori koji su polako počeli kucati i na vrata Pantovčaka. Sudeći prema dosadašnjem mandatu, s dobrim početkom i kasnijim vrlo blijedim nastavkom, Josipovićeva „nova pravednost“ mora pronaći neko drugo težište, pa makar insistirajući na protokolarnim, formalnim i zapravo u suštini nebitnim pitanjima.

Zašto nebitno?

Zašto je trenutno Josipovićevo insistiranje na proceduri oko „prethodnog mišljenja“ na obrambene zakone u konačnici nebitno? Jednostavno zato jer ne mijenja njihovu bit. U dopisu predsjedniku Sabora Josipu Leki i predsjedniku Odbora za obranu Josipović piše:

„S obzirom na predstojeću sjednicu Odbora za obranu Hrvatskog Sabora, koja je zakazana za danas (05. lipnja, op.a.), šaljem vam primjerak prethodnog mišljenja koje sam uputio Predsjedniku Hrvatskog Sabora, g. Josipu Leki, u skladu sa svojim ovlastima iz članka 100 st.1 Ustava RH, kao Predsjednik Republike Hrvatske i kao Vrhovni zapovjednik OS RH. Ministarstvo obrane RH zatražilo je prethodno mišljenje dana 22. svibnja 2013. godine. S obzirom da Ministarstvo nije smatralo potrebnim obaviti dodatne konzultacije o pojedinim odredbama, uputilo je zakone u Vladu bez ovog prethodnog mišljenja istog dana, 22. svibnja 2013. godine. Vlada RH potvrdila je Konačni prijedlog Zakona dana 24. svibnja 2013. godine. Zato sukladno čl. 7 st. 2 točke 25 Zakona o obrani ovo prethodno mišljenje podnosim neposredno Saboru RH. (….) Premda sadržaj većine predloženih zakonskih odredbi podupire ispunjenje naprijed navedenih ciljeva, smatram da pojedine predložene odredbe nisu dobre, i da se mogu dodatno unaprijediti“.

Neslužbeno se saznao i dio primjedbi koje je Predsjednik iznio u svom „prethodnom mišljenju“. Jedna se tiče – njegovih ovlasti, odnosno formulacije iz članka 7 stavka 2 točke 14 Konačnog prijedloga Zakona o obrani prema kojoj Predsjednik RH kao Vrhovni zapovjednik OS RH više ne bi davao prethodno mišljenje na akte s područja obrane koje donosi Sabor, nego isključivo na akte koje donosi Vlada. Druga primjedba je također prilično kozmetička – Predsjednik predlaže da djelatne vojne osobe, koje su na čelu ustanova u okviru OS RH, imaju status zapovjednika. Zašto bi, primjerice, ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta imao status zapovjednika – nije baš sasvim jasno. No to pokazuje jednu drugu stvar – Josipovićevu nevoljkost da se s konkretnim i jasnim prijedlozima izloži na vjetrometinu javnosti, struke, i zakonodavaca.

Pitanja procedure

Vratimo se ipak proceduri, odnosno prvoj Josipovićevoj primjedbi. Što Predsjednik RH gubi ako ubuduće daje „prethodno mišljenje“ samo na obrambene akte koje donosi Vlada RH? Zapravo – ništa, budući da trenutno svi obrambeni akti koji uopće idu u Sabor, na tome putu najprije prođu kroz Vladu, i onda s Vladinom odlukom o prihvaćanju odlaze na drugu stranu Markovog trga. Naravno, Sabor donosi i obrambene zakone, i Godišnje izvješće o obrambenoj spremnosti, ali ne raspravlja o, primjerice, Strateškom pregledu obrane, kao ni o Planu obrane. Za razliku od Sabora, Vlada na stol dobiva i te dokumente. Postojeći Zakon o obrani u članku 7. st. 2. točka 25. propisuje da Predsjednik RH i Vrhovni zapovjednik OS RH daje prethodna mišljenja na prijedloge akata iz područja obrane koje donosi Vlada RH i Hrvatski sabor. U Konačnom prijedlogu Zakona o obranu, čl.7. st. 2. točka 14. stoji da Predsjednik RH i Vrhovni zapovjednik OS RH daje prethodna mišljenja na prijedloge akata iz područja obrane koje donosi Vlada RH. No istodobno, to prethodno mišljenje nije obvezujuće, što se pokazalo i na jučerašnjoj sjednici Odbora za zakonodavstvo. Odbor je Josipovićeve primjedbe uzeo na znanje, prihvatio njegovo „prethodno mišljenje“ koje je došlo izravno na Sabor, i potom raspravio i prihvatio Konačne prijedloge obrambenih zakona. Da je prethodno mišljenje neobvezujuće indirektno je Hini potvrdio i predsjednikov savjetnik za obranu Zlatko Gareljić. „Bio je to prije prijedlog, nego zahtjev da se usuglasi nekoliko preostalih točaka“, izjavio je Gareljić. Baš tako – među dužnostima Predsjednika RH hrvatski Ustav u člancima od 98. do 104. ne prepoznaje ulogu Predsjednika u postupku predlaganje i donošenja zakona (osim u slučaju ratnog stanja, čl. 101. Ustava RH).

Saborski Odbor za obranu ovim se zakonskim i ustavnim pitanjima nije želio zamarati, nego je lopticu jednostavno prebacio na Predsjednika Sabora, pa neka on odluči je li Josipovićevo „prethodno mišljenje“ poslano direktno Saboru, a ne i Vladi, prihvatljivo ili nije. No ni Predsjednik RH se nije želio previše zamarati predlažući zaista neke suštinske primjedbe na predložene obrambene zakone. Pa čak ni što se tiče njegovih vlastitih ovlasti. Mogao je, primjerice, predložiti da se Vijeće za obranu sastaje minimalno jednom godišnje, i to uvijek kada pred Vladu dolazi Godišnje izvješće o spremnosti obrambenog sustava. Slaba je utjeha da to Izvješće dolazi i na njegov predsjednički stol, ako javnost i hrvatsko društvo u cjelini ne zna što Predsjednik i Vrhovni zapovjednik misli o samo 30-postotnoj ispravnosti tenkova M-84 i MiG-ovima starijim od pilota kojima na njima lete. Ovakva bi obaveza predsjedniku države više ojačala položaj i ulogu vrhovnog zapovjednika nego insistiranje na dostavljanju neobvezujućeg „prethodnog mišljenja“ na adresu izvršne i zakonodavne vlasti.

Laž, obmana ili tek dovođenje u zabludu?

I na kraju, ali ne i najmanje važno – iz javno dostupnih izvora ispada i  da je Josipović predsjednika Sabora Leku i predsjednika Odbora za obranu Ivića doveo u zabludu tvrdnjom da je prethodno mišljenje na obrambene zakone od njega zatraženo 22. svibnja, dva dana prije nego ih je Vlada prihvatila u njihovom konačnom obliku. Josipović tu nije lagao, ali je propustio reći da je njegovo „prethodno mišljenje“ Ministarstvo obrane zatražilo i još dva puta prije toga – 15. travnja i 9. svibnja ove godine. Na sve te zahtjeve Josipović se oglušio, i „prethodno mišljenje“ poslao Saboru 5. lipnja, na dan kada matično radno tijelo, Odbor za obranu, treba raspravljati o konačnim prijedlozima zakona. S obzirom na probleme koje je time stvorio, od Josipovića bi sada bilo pristojno da objasni zašto nije iskoristio mogućnosti koje su mu dane u regularnoj zakonskoj proceduri.

——————————–

06. 6. 2013 – Kotromanović tvrdi da je mišljenje tražio više puta, a ne samo 22. 5.