Dok se još prije koji tjedan moglo čuti da je sredinom prosinca istekao nekakav rok vezan uz postupak izgradnje obalnih ophodnih brodova u Hrvata (rok za podnošenje inicijalnih ponuda), već neko vrijeme po tom pitanju zapravo vlada poprilična šutnja. Kada su sredinom prosinca prikupljene “inicijalne ponude” – iz službenih se usta moglo čuti da tim korakom još nije odabrana i konačna ponuda (već su tek naznačeni detalji konkretnih načina na koje pojedini brodograditelji planiraju ispuniti tehničke zahtjeve iz projekta). Ujedno, napomenuto je bilo i da sada slijedi ocjenjivanje pristiglih inicijalnih ponuda – koje će, zajedno s dodatnim pregovaranjem, navodno trajati “idućih 20-tak dana“.
Dvadesetak dana došlo je i prošlo, a svekoliku šutnju oko hrvatskih Obalnih ophodnih plovila probila je tek jedna usputna opaska – kojom se na posljednjoj sjednici Vlade RH (138. sjednica, održana 23. siječnja 2014. godine) ministar Ante Kotromanović kratko nadovezao na svog kolegu Sinišu Hajdaš-Dončića:
“Samo da se nadovežem na Hajdaša…. Kada je govorio o brodovima i Jadroliniji…. Vrlo skoro završit će tender za obalni ophodni brod, vrijednosti 5 milijuna eura. Mi ćemo ove godine početi gradnju prvog obalnog ophodnog broda, dužine 42 metra, vrijednosti 10 milijuna eura, i to će također isto pomoći… Uglavnom su ostale samo hrvatske tvrtke i to je dobro“.
Tko su te “samo hrvatske tvrtke”?
Iako je u postupku sudjelovao tek jedan potpuno strani ponuđač (a i on je otpao u prvome krugu selekcije), to s domaćim tvrtkama stoji tek uvjetno. Naime, među pet ponuđača koji su preostali u drugome krugu postupka javne nabave – njih dva su inozemno-domaća partnerstva, (1)Zajednica ponuditelja BRODOGRADILIŠTE LEDA Korčula i FASSMER GMBH&Co.KG. i (2) Zajednica ponuditelja NCP GRUPA Šibenik i DAMEN Nizozemska) – dok su preostala tri “samo hrvatske tvrtke” (kako je spomenuto – (1) BRODOSPLIT Split; (2) Zajednica ponuditelja Montmontaža Greben Vela Luka i RADEŽ Blato; te (3) Zajednica ponuditelja ULJANIK i TEHNOMONT Pula).
Za sada, izgleda da svi oni još ravnopravno sudjeluju u postupku javne nabave Obalnih ophodnih brodova (OOB) za Republiku Hrvatsku. Zato svi oni još imaju i jednaka prava – pa i pravo žalbe na odluke u postupku, čije bi podnošenje lako moglo radikalno usporiti sve predstojeće korake u željenoj javnoj nabavi brodova za potrebe Obalne straže (što je već bilo jasno demonstrirano i u prvoj fazi ovog javnog natječaja).
Koji su to novci u pitanju?
Detalj da tender vrijedi 5 milijuna eura, a da se njime gradi brod vrijedan 10 milijuna eura – vjerojatno ima više veze s brzinom izričaja, nego sa sadržajem. Zašto? Pa zato jer se prošle 2013. godine u obrambenome proračunu baratalo iznosom od 34.005.500 kuna (otprilike 5 milijuna eura) – koji je onda zbog kašnjenja provedbe natječaja i izbrisan drugim rebalansom proračuna (od Sabora usvojenim 4. prosinca 2013. godine). Umjesto tih – oko 5 milijuna eura – s aktualnim državnim proračunom (također u Saboru usvojenim 4. prosinca 2013.), na pozornicu stupa ova druga cifra, konkretno 60.500.000 kuna ili manje-više 10 milijuna eura. Kako se već dugo najavljivalo da se za svih 5 brodova planira ukupno utrošiti oko 50 milijuna eura – ta bi sada spominjana cifra načelno mogla pokriti veći dio troškova izgradnje prvog broda u klasi. Ako bude sreće!
Koji koraci još predstoje?
Veliko je pitanje što se za te novce, čije je trošenje predviđeno u 2014. godini, zapravo dobiva. Naime, još nije izabran graditelj novih brodova – za to su temelji tek trebali biti raščišćeni ovih dana, a nije sigurno da se to doista i dogodilo. Nakon toga, taj odabrani brodograditelj još ima i “papirnatoga posla”, koji treba obaviti prije započinjanja same gradnje – jer, ako je vjerovati svojedobnim naznakama iz MORH-a, po izboru najboljeg ponuđača još predstoji: (1) dodatna analiza projekta i izrada glavnog projekta broda, pa onda i (2) ponovljeno odobravanje svega toga u Hrvatskom registru brodova. Time postaje vrlo upitno i ikakvo ovogodišnje započinjanje same faktične gradnje prvoga plovila iz klase OOB.
S druge strane, ako gradnja stvarno i započne ove godine, to ne znači mnogo. Naime, u nedavnijoj hrvatskoj tradiciji vojne brodogradnje stvarno ne bi bilo prvi puta da se formalno započeta gradnja otegne i duboko u iduće desetljeće. Posve odvojen izvor problema predstavljat će tu pitanje trajanja svih ispitivanja kojima bi mogao i trebao biti podvrgnut takav praktični prototip hrvatskog obalnog ophodnog plovila, a prije njegove službene primopredaje od odabranog brodograditelja (gdje smo o nekim problemima praktičnih ispitivanja usporedivih plovila proizvedenih u Hrvatskoj već pisali na portalu Obris.org).
Time, na kraju dolazimo do tužnog zaključka da su i državni planovi o dovršenju prvog Obalnog ophodnog broda u 2015. godini itekako optimistični. Lako bi se moglo dogoditi da, od svega spomenutog, za sada stoji tek dio sa samoga kraja citirane izjave ministra Kotromanovića – o tome da projekt gradnje hrvatskih OOB danas služi tek za kratkotrajno pomaganje pojedinim posrnulim dijelovima hrvatske brodogradnje. S obzirom da je kod obalnih ophodnih brodova riječ o izričitom nacionalnom interesu – za kojeg je i premijer Milanović rekao “Pet brodova je minimum – bez toga nismo država!“ – to stvarno ne bi trebala biti isključiva svrha ovoga poduhvata.
