Nije potrebno posebno detaljno gledanje da se vidi kako su ozbiljne aktivnosti obrambenog sustava Republike Hrvatske posljednjih mjeseci u problemima i smanjene. Nakon što je prošle godine krahirala većina velikih programa modernizacije, predvođena pokušajem nabave borbenih aviona iz Izraela, ni ova godina nije krenula bolje. Naglasak u opremanju stavljen je na opremanje borbenih vozila Patria AMV daljinski upravljanim stanicama s topom od 30 mm, što je projekt koji masivno kasni. Uz to, spominjao se za Hrvatsku kopnenu vojsku i prijem donacije američkih borbenih vozila na gusjenicama Bradley, o kojem još nije ni riječ došla pred Hrvatski sabor, čije mišljenje se traži prije ikakvog pokretanja javne nabave – pa je i ta tema itekako upitna. Manje je upitna kupovina transportnih helikoptera Sikorsky UH-60M Black Hawk, koju je prije samo koji mjesec javnosti otkrio baš portal Obris.org, da bi taj posao onda u furioznom ritmu projurio kroz Sabor i Vladu, te je i plaćen unaprijed – iako isporuka kupljenih letjelica kreće tek 2022. godine. Iako Ministarstvo obrane kao bitan projekt ističe i gradnju dodatnih Obalnih ophodnih brodova u splitskome Brodosplitu, ipak je ovom poslu – za koji su ugovori potpisani u veljači ove godine – prije samo koji tjedan proračunskom preraspodjelom odrezano preko 17 posto novaca, iako će sam posao vjerojatno preživjeti još neko vrijeme pod firmom zaštite domaće proizvodnje. Ipak, to je samo dio financijskih akrobacija MORH-ove Uprave za proračun i financije, koja je lani prvo proknjižila modernizacijske probleme iz 2018. godine, onda  podnijela i oštar rebalans kojeg je 14. studenog 2019. usvojio Hrvatski sabor, da bi im optimistični planovi za aktualnu 2020. praktično pa potonuli nakon samo jednog kvartala, 9. travnja, na prvoj od najavljenih proračunskih preraspodjela.

Uz materijalno opremanje i financije “u blagoslovljenom stanju”, ni većini ostalih aspekata obrambenog sustava nije bitno bolja. Djelovanja u misijama obilježili su problemi u Afganistanu – dileme o nastavku misije, pa prošlogodišnja tragedija, a onda i nedavni početak kraja čitavoga djelovanja – dok se čulo i o epidemiološkim problemima hrvatskog kontingenta u Litvi. Ovi problemi s ljudstvom u doba epidemije kulminirali su 17. ožujka ove godine, kada je i službeno od daljnjega odgođena provedba prijma 240 kandidata u vojničku službu, prema natječaju objavljenom 6. ožujka s planiranim početkom službe 1. travnja 2020. godine – što je trebao biti početak provedbe Plana prijma usvojenog samo 19 dana ranije, 27. veljače ove godine. No sve ovo su tek stvari koje u oči upadaju na prvi pogled, dok za detaljniji pogled u domaću obrambenu tematiku ipak treba još ponešto sačekati. Nije bolje prošla ni Uprava za obrambenu politiku, koja se tijekom proteklih godinu dana pobrinula da NATO u obrambena izdvajanja Republike Hrvatske ubroji i masivnu kategoriju veteranskih mirovina, ne bi li time prikazala da RH za obranu izdvaja više nego do tada. Taj je računovodstveni trik doduše podigao Hrvatsku na listama po pitanju dostizanja famoznih 2 posto BDP-a za obranu, ali je ujedno usmrtio hrvatske NATO podatke za modernizaciju i udio kadrovskih troškova u obrambenoj kvoti. Kako smo tijekom lanjske godine i pretpostavljali, ove su činjenice postale svima vidljive početkom prosinca 2019. godine – što, doduše, nije bitno utjecalo na službeni optimizam iz MORH-a.

Za sagledavanje pravog stanja stvari bitna su dva dokumenta koja treba uskoro očekivati. S jedne strane, iz Ministarstva financija će stići “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna za 2019.“, dokument koji željno očekujemo da službeno podvuče crtu pod lanjski obrambeni proračun. S druge strane, iz Ministarstva obrane se iščekuje objava “Godišnjeg izvješća o obrani za 2019. godinu“, kojem je također već vrijeme.

Ako pogledamo povijesne podatke, jasno je da njegova objava u najskorijem vremenu nipošto ne bi bila posebno uranila, jer Uskrs je prošao, a i Vlada te Hrvatski sabor navodno rade normalno, makar u otežanim okolnostima. Pri tome se treba nadati da će tekuća godina, iako predizborna, po pitanju objave ovoga bitnog i periodičnog dokumenta ipak biti normalna – ne kao katastrofalne 2016. godine, kada Sabor uopće nije raspravio njegov tekst, ali ni kao lani. Naime, 2o19. je po pitanju Godišnjeg izvješća-  osim relativno kasnog slanja u proceduru samog dokumenta – bila i sadržajno prilično neuobičajena. To je Godišnje izvješće posebno karakteriziralo (1) praktično prešućivanje sadržajno neugodnog Izvješća o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu, ali i (2) neuobičajena činjenica da je konačno predstavljanje ovog dokumenta na plenarnoj sjednici Sabora sredinom lipnja bilo sadržajno bitno šire i od onog na Vladi RH krajem svibnja, ali i od onog kojeg je ekipa Ministarstva obrane dala pred saborskim Odborom za obranu, specijaliziranim i matičnim radnim tijelom Hrvatskog sabora – kao da je ministar obrane Krstičević svakim ponavljanjem posla postajao bolji i sadržajniji u pletenju željene priče o jednim te istim podacima u jednom te istom službenom dokumentu. Upravo iz svih ovih razloga itekako željno iščekujemo ove godine pristižuće Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu.

Ritam državnog postupanja za dokument “Godišnje izvješće o obrani”