Današnja 17. sjednica Hrvatskog sabora počela je kako već počinje svako novo zasjedanje na Markovom trgu – Aktualnim prijepodnevom i pitanjima saborskih zastupnika članovima Vlade. Inspiriran nedavnim napisima u medijima, zastupnik HDZ-a Željko Reiner postavio je pitanje daljnje sudbine Brodarskog instituta.

„Iz Brodarskog instituta, nekoć perjanice hrvatske znanosti i simbola vrhunske vojne industrije u kojem su projektirani i razvijeni vrhunski plovni objekti, otišlo je u prošlih godinu i pol dana oko 20 stručnjaka, a još je nekoliko mladih stručnjaka između 30 i 40 godina najavilo odlazak. Glavni razlog su sve lošiji radni uvjeti, neulaganje u opremu, pa čak i neodržavanje vrijedne opreme koju taj institut posjeduje. A podsjećam da Institut ima primjerice i hidrodinamički onaj laboratorij za ispitivanje brodova, bazen dug 260 metara kakav nema gotovo ni jedna ustanova slična u EU, da je projektirao desetke ratnih i civilnih brodova, između ostalih i onaj poznati katamaran 2012. godine za Olimpijske igre u Londonu, itd. Hoće li hrvatska Vlada, odnosno MORH, dozvoliti da ta institucija, koja je dio strateške infrastrukture hrvatske države, propadne, odnosno sramotno završi kao jedna druga strateška ustanova Imunološki zavod koji sada, nažalost, puni stranice medija već mjesecima? Hoće li Vlada pomoći Institutu da se čim prije registrira kao razvojno-tehnološka organizacija kako bi moga konkurirati za europske projekte, osim onih znanstvenih, što sada ne može jer je d.o.o. u vlasništvu države? Zar se uistinu planira dopustiti da taj Institut propadne samo zato da se ostvari nečiji financijski interes i proda dio ili cijelog zemljišta, zar se želi na brzinu privatizirati Institut koji je od razvojnog i strateškog značenja za državu, kako neki govore? Možete li mi dati jasni odgovor – hoće li država pomoći tom Institutu kako bi se mogao održati njegov razvoj i infrastruktura sufinanciranjem, kao što to rade druge europske države sa sličnim institucijama? Hvala!“,

pitao je Reiner, prozvavši ministra obrane Antu Kotromanovića nadležnim za odgovor.

Kotromanović, naime, zajedno s ministrom prosvjete, znanosti i sporta Vedranom Mornarom i ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom, sjedi u Skupštini društva, pri čemu je Mornar – predsjednik Skupštine. To je Reineru pokušao reći i sam prozvani Kotromanović, opaskom kako Brodarski institut nije u domeni samo Ministarstva obrane: “Mi smo tu najmanje involvirani u odgovornost i u pomaganje Brodarskog instituta. To su i druga ministarstva…“ No ipak, Kotromanović se složio s Reinerovom ocjenom važnosti Brodarskog instituta, te je pokušao odgovoriti, napominjući kako je upravo na ovu temu prije 20-ak dana održan sastanak s direktorom Brodarskog instituta, Vladimirom Koromanom.

„Što se tiče Ministarstva obrane, ja mogu odgovoriti samo u tom dijelu – da, mi želimo pomoći. Ja sam to rekao i direktoru, mi hoćemo pomoći, ali oni moraju napraviti određene stvari tamo. Oni moraju napraviti isto, kao što mi u Ministarstvu obrane… Napravili smo niz revizija, reformi, smanjili troškove, uštedjeli na mnogim stavkama i reinvestirali u te brodove, tako i oni neke stvari moraju napraviti unutar kuće da bi mi mogli nešto napraviti. Što se tiče mene, mi smo sada poslali tamo admirala Urlića u Nadzorni odbor, naša ideja je – ono što mi možemo konkretno pomoći u perspektivi – da hrvatska država, da naše brodogradilište, da Brodarski institut isprojektira recimo vanobalni ophodni brod. To je velike vrijednosti brod, velike dužine brod, i na taj način mi možemo jedino konkretno pomoći“,

rekao je Kotromanović podsjetivši kako se posljednji ugovor Ministarstva obrane s Brodarskim institutom odnosio na projekt obalnog ophodnog broda (OOB). Iako je pred saborskim Odborom za obranu Kotromanović svojedobno ustvrdio kako je cijena plaćena Brodarskom institutu za razvoj ovog projekta prevelika (oko 5 milijuna kuna), upravo se po tom projektu sada gradi 5 OOB-ova vrijednih oko 350 milijuna kuna. Kako Brodarski, međutim, ne bi ostao samo na brodovima, razmišlja se i o stvaranju svojevrsnog konzorcija, i to – za proizvodnju domaće strojnice kalibra 12,7 mm. To je, smatra Kotromanović, vrlo izvediv posao, u koji bi se mogao uklopiti i posrnuli Brodarski institut:

„Ja sam im dao nekoliko ideja – da se udruže s našim tvrtkama u Hrvatskoj: sa Đurom Đakovićem, s recimo tvrtkom DOK-ING… Za potrebe OS u idućih nekoliko godina trebat će nam oko 300 strojnica 12,7. Do sada smo mi to kupovali vani. To nije problem napraviti, ja vam to kažem sada, ako se te 3 tvrtke udruže – one imaju vrhunsko znanje, imaju iskustva… Mi možemo napraviti jedan dobar proizvod koji će biti konkurentan i vani i u svijetu – to nije mudrost. Opremit ćemo naše snage, zaradit će svi u Hrvatskoj, i oni se mogu na taj način isto pomoći“.

Kako njemu, ministru obrane, tako je i ostaloj dvojici ministara (Mornaru i Vrdoljaku) stalo da se Brodarski spasi od sudbine koja prijeti Imunološkom zavodu. No povratak u državne ruke, kazao je Kotromanović jutros u Saboru, krajnja je mjera spasa kojoj, navodno, nije baš naročito sklono ni aktualno vodstvo Instituta:

„Vidio sam da nema baš interesa u Brodarskom institutu, recimo, da se donese odluka da to više nije ‘d.o.o.’ – jer oni su na tržištu. Oni su sada na tržištu, i to je nama problem. Znači, mi imamo volju pomoći, i hoćemo pomoći, ali Ministarstvo obrane nije odgovorno za njihov rad. Najmanje od svega, od svih ministarstava, ako ćemo o tome govoriti, a svakako moramo, ponavljam, razmišljati o tome što su do sada oni napravili, koliko su poslova dobili vani, gdje su sve išli motivirajući se da dobiju poslove, i na njima je odgovornost. Nije na meni, ja odgovaram za Ministarstvo obrane, imam 4,2… nešto milijuna kuna… sam odgovoran za ta sredstva, i moj interes je da ta sredstva stvarno racionalno trošimo. A ovdje hoćemo pomoći, ali trebamo stvarno vidjeti uz jedan dobar plan, koji oni moraju napraviti – biznis plan unutar kuće, i onda doći kod nas, nas ministara, i reći: ‘OK, mi predlažemo da nam pomognete na ovakav način, prosvjeta na ovakav način, gospodarstvo na ovakav način’… ali bez toga plana koji oni moraju napraviti ne možemo napraviti ništa. Ne znam da li ste zadovoljni, možemo i kasnije popiti piće na tu temu, ali stvarno želimo pomoći tim ljudima zato što ih znam puno tamo… Tamo je radilo preko 20-30 časnika, bivših časnika naših koji su… mi imamo strašan motiv tim ljudima i tom Brodarskom institutu pomoći i napraviti da se oni održe – zato što smatramo da moramo imati jedan trust mozgova koji će razvijati određene stvari, koji će… kao Ruđer Bošković, samo u manjoj mjeri… Ali ulagati će se u njih i zatražiti od njih, recimo, nekakve razvojne projekte koji su nama interesantni za Oružane snage, i za drugo nešto unutar same države“.

Unatoč opširnom odgovoru, Reiner nije bio pretjerano zadovoljan odgovorom jer Kotromanović, kaže Reiner, zajedno s još dva ministra sjedi u skupštini društva čiji je vlasnik – Vlada RH:

„Priče o tome kako oni nešto trebaju napraviti, a oni kao nisu napravili, pa će napraviti, pa… i tako dalje… i dobra volja – nisu dovoljne. Vlada je vlasnik toga! Vlasnik može učiniti što god hoće sa svojim vlasništvom, natjerati one koji eventualno loše tim vlasništvom upravljaju, da upravljaju bolje… donijeti odluke, i tako dalje. Problem je upravo što se to ne radi. Pa, to je bio problem, na kraju, i Imunološkog zavoda, i gledajte kako je završio. Pa, nemojte dozvoliti da i Brodarski institut – a, drago mi je da se slažete sa mojim ocjenama o važnosti njegovoj, strateškoj, za Hrvatsku – da završi isto tako. A završit će! Izvjesno će tako završiti. Oni se sad stalno zadužuju, oni dižu hipoteke na nekretnine… Priča se o prodaji njihovog zemljišta. Oni žive od iznajmljivanja svojih prostora, umjesto da rade ono što trebaju raditi. Zašto im država ne pomogne da se preregistriraju, da mogu konkurirati za europske fondove? Zašto ih država ne pomogne sufinanciranjem? Dakle, to su prava pitanja. Pa, nisu oni neka neovisna privatna organizacija – oni su vlasništvo države, kompletno vlasništvo države, i Vlada, i država su za njih odgovorni. I za propast njihovu, ako se dogodi – što bi bilo stravično, za takvu stratešku instituciju – bit će isključivo odgovorna Vlada“.

Kako smo svojedobno pisali na portalu Obris.org, a što su nam potvrdili i stručnjaci zaposleni u Brodarskom institutu, ta je institucija izdvojena iz sastava Ministarstva obrane još davne 1993. godine, čime joj je omogućeno prijavljivanje na razne javne natječaje. Izlazak na tržište natjerao je Brodarski da se bavi i nekim drugim temama, a ne samo obrambenim, te da zaboravi na državni proračun kao na jedini izvor financiranja. I tako sve to što se sada spominje kao problem i nedostatak, nastalo je baš kao direktna posljedica prošlih poteza države kao vlasnika. A da država pri baratanju takvom vrijednom društvenom imovinom baš i ne uzima u obzir mnoge stvari – od toga koliko tržište može biti okrutno, pa sve do utjecaja koje na takva poduzeća imaju raslojavanja kroz unutarnje sukobe i razne političke igre – očito je već neko vrijeme.