Ranko Ostojić - Europska komisija: 0 - 1
Ono što se već danima šuškalo po Zagrebu, u četvrtak, 10. svibnja, potvrdio je sam ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić – da, Europska komisija protivi se njegovom prijedlogu Zakona o policiji! Zbog toga on odustaje od najavljenih izmjena, i počinje provoditi postojeći. Već sljedeći dan, u petak 11. svibnja, objavljen je javni natječaj „za imenovanje državnog dužnosnika/dužnosnice u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvu policije – Glavni/a ravnatelj/ica policije“.
Nepotrebnim insistiranjem na, kako se to obično kaže, „još boljem, kvalitetnijem i od politike neovisnijem Zakonu o policiji“ Ostojić je izgubio dragocjeno vrijeme – gotovo 4 i pol mjeseca. Zbog rada na prijedlogu novog Zakona o policiji i iščekivanja očitovanja Europske komisije, u Ministarstvu unutarnjih poslova sve nekako stoji, a odrađuju se tek osnovni poslovi važni za funkcioniranje sustava. Čim se malo pažljivije pogleda web stranica MUP-a, jasno je o čemu govorimo.
U samom Ministarstvu najprije su riješene osnovne pozicije – imenovani su zamjenik i pomoćnici ministra, te tajnik kabineta ministra. U Odjelu za odnose s javnošću posao glasnogovornice privremeno je obavljala glasnogovornica premještena iz Policijske uprave zagrebačke. Ona je poslužila kao prijelazno rješenje, budući je u međuvremenu Vlada RH izmijenila Zakon o državnim dužnosnicima, pa su glasnogovornici postali „službenici koji dolaze i odlaze s ministrima“. Od 15. svibnja tu dužnost u MUP-u obavlja dugogodišnji novinar, veteran novinskih crnih kronika, Dušan Miljuš. Ravnateljstvom policije, kao operativnim tijelom, od smjene glavnog ravnatelja Olivera Grbića već mjesecima upravlja njegov zamjenik, Dražen Vitez. Iz pregleda MUP-ovih stranica (koje su inače redovito ažurirane) ne može se jasno zaključiti imaju li neki važni dijelovi – poput Odjela za unutarnju kontrolu, Samostalnog odjela za unutarnju reviziju ili čak Specijalne policije – imenovane načelnike, ili na tim mjestima sjede „naslijeđeni“ načelnici i ravnatelji koji čekaju da im sudbinu razriješi novi/stari Zakon o policiji. Iz MUP-a, pa i od samog ministra, čuju se najave da će interni natječaji za imenovanje policijskih rukovoditelja biti raspisani nakon imenovanja glavnog ravnatelja, pa nije ništa čudno da u ovakvoj neizvjesnosti postojeći rukovoditelji odrađuju samo one nužne poslove.
Čemu novi Zakon o policiji?!
Javna rasprava o novom Zakonu o policiji, 21. veljače u Kući ljudskih prava
S ovakvim statusom quo, sve se češće postavljalo pitanje – zbog čega se uopće pristupilo izradi novog Zakona o policiji. Naime, i sam „stari“ Zakon donekle je nov – donijet je početkom prošle godine (11. ožujka 2011.), i bio je pripremljen u suradnji s predstavnicima Europske komisije, kao jedan od temeljnih uvjeta za zatvaranje Poglavlja 23 u hrvatskim pregovorima za ulazak u EU. Nedvojbeno je i da je trenutno važeći Zakon prihvaćen i od strane samih policajaca, dakle onih koji po njemu trebaju raditi, kao i Sindikata policije, dok su udruge, po dobrom starom HDZ-ovom običaju, bile preskočene u davanju mišljenja. Postavlja se, međutim, pitanje – što se s tim Zakonom dogodilo u zadnjih godinu dana, budući se u netom prispjelom mišljenju stručnjaka Europske komisije kaže da „provedba važećeg Zakona o policiji još nije u potpunosti započela“?!?
Ostojićevo obrazloženje da se s novim prijedlogom Zakonom o policiji htjelo riješiti kadrova koje je, navodno, bivši ministar Karamarko starim Zakonom „zabetonirao“ na određenim pozicijama nije baš smisleno. Ako je to stvarno tako, onda se moglo pristupiti ili izmjenama i dopunama Zakona, ili izmjenama i dopunama „Uredbe o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja, oznakama policijskih zvanja, funkcionalnim oznakama radnih mjesta, promaknućima i napredovanju kroz policijska zvanja“. Naime, određeni broj „zabetoniranih“ djelomično se pojavio zahvaljujući određenim odredbama spomenute Uredbe o prevođenju policijskih službenika u zvanja viša od stečenih osobnih policijskih zvanja. Jedan od osnovnih problema koje Ostojić neizostavno spominje u istupima je taj da se, prema toj Uredbi, broj glavnih policijskih savjetnika sa 212 popeo na čak 643.
Naime, prema toj je Uredbi npr. policijski službenik koji ima osobno zvanje glavnog policijskog inspektora i više od 20 godina radnog staža preskočio nekoliko stepenica, i preveden je u zvanje „glavni policijski savjetnik“. Problem se za novog ministra javlja zbog toga što su, prema „Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika“, za zvanje „glavni policijski savjetnik“ predviđena mjesta „glavnih rukovoditelja“, zbog čega takve prevedene glavne policijske inspektore treba rasporediti na adekvatna radna mjesta sukladno Uredbi. Ministar Ostojić vjerojatno ne vjeruje da oni mogu odrađivati poslove u skladu sa programom i strategijom koju su on, njegov zamjenik i pomoćnici osmislili za MUP. U netom objavljenom natječaju za glavnog ravnatelja, jedan od glavnih uvjeta je da kandidat, uz najmanje 10 godina na radnom mjestu rukovodećeg policijskog službenika, „ima položeno ili stečeno osobno policijsko zvanje glavni policijski savjetnik“. Tako se, barem teoretski, na natječaj mogu javiti i svi oni koji su preskakali u viša zvanja bez odgovarajuće stručnosti.
Politizacija ili depolitizacija?
Previše policijskih savjetnika ili previše "nestručnih"?!
Drugi je nonsens u natječaju sam postupak odabira najprije kandidata, a onda i samog Glavnog ravnatelja policije. Natječaj provodi komisija koju imenuje ministar, te komisija utvrđuje ispunjava li kandidat formalne uvjete. Potom oni koji prođu komisijin amen pristupaju razgovoru radi utvrđivanja svojih stručnih znanja, sposobnosti i vještina, te dosadašnjih rezultata u radu. Razgovor provodi ne komisija, nego ministar unutarnjih poslova ili osoba koju on ovlasti. Na temelju rezultata razgovora, ministar predlaže Vladi RH kandidata za imenovanje. Prevedeno – komisija otvara kuverte i provjerava samo formalne uvjete, a sve ostalo, uključujući i procjenu stručnosti, radi ministar ili osoba od njegovog najvećeg povjerenja.
Upitno je, za početak, ima li sam ministar legitimitet komentirati i procjenjivati stručnost kadrova unutar Ravnateljstva policije nakon što je na mjesto zamjenika i pomoćnika doveo ljude koji imaju malo ili nimalo iskustva s poslovima vezanim uz policiju, niti iskustvo u upravljanju bilo kakvim sustavima – a posebno ovako velikim i specifičnim kao što je Ministarstvo unutarnjih poslova. Potom je upitno i ima li sam ministar, ili osoba koju imenuje (a pretpostavka je da bi imenovao nekog od ljudi koje je postavio za najbliže suradnike), ikakvog stručnog znanja da procjenjuje stručnost i rezultate rada kandidata za Ravnatelja policije. Samo igrom slučaja aktualni ministar Ostojić već ima par godina iskustva u radu s policijom. Ali zamislite da netko od njegovih prethodnika, npr. Berislav Rončević ili Šime Lučin ili Ivica Kirin – sve redom ljudi bez minute policijskog iskustva prije negoli su postali ministri unutarnjih poslova – procjenjuju, kako stoji u natječaju, stručna znanja, sposobnosti i vještine, te dosadašnje rezultate u radu kandidata za ravnatelja policije koji – opet prema natječaju – mora imati najmanje 15 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova. Od tih ukupnih 15 godina radnog iskustva, 10 ih, kako smo već spomenuli, mora biti na rukovodećem mjestu – što je ponovno upitno – jer doći do rukovodećeg mjesta nakon samo 5 godina rada u policiji može ili totalni genijalac, ili pak osoba s jakim političkim zaleđem.
Uz misteriozni nestanak komisije u provođenju postupka odabira kandidata, u oči upada još jedan detalj – kandidata za imenovanje na kraju odabire ministar, a njegov prijedlog amenuje Vlada. Ako Sabor imenuje glavnog državnog odvjetnika, kao i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, a po novom i još uvijek neslužbenom prijedlogu Zakona o HRT-u i glavnog ravnatelja javne televizije, zašto ne bi imenovao i glavnog ravnatelja policije?! Odgovor je, kao i uvijek, da se izbjegne politizacija policije, no ostaje visjeti u zraku ne politizira li je i sam (uglavnom nestručni) ministar, koji osobno izabire kandidata za ravnatelja.
Uredbu pred Ustavni sud
Budimo pošteni – ovo je ipak postupak koji se provodi po starom, postojećem Zakonu o policiji. No, sudeći prema mišljenju Europske komisije, ni novi prijedlog nije bio ništa bolji. U mišljenju, naime, piše da bi: „politički nadzor i kontrola policije trebali biti uravnoteženi u toj mjeri da se osiguraju njene operativne aktivnosti i njena neovisnost. Određene odredbe u novom nacrtu zakona predviđaju vidljivo povećanje mogućnosti vanjskog i/ili političkog utjecaja na policiju, što odstupa od najboljih praksi EU-a. Postupci prijema u službu policijskih službenika trebali bi biti transparentni i nepristrani, sukladno Strategiji za upravljanje ljudskim resursima Ministarstva unutarnjih poslova. Određene odredbe bi potencijalno mogle sniziti profesionalne standarde potrebne za napredovanje te ulazak u policiju. Druge odredbe vezane uz kriterije za imenovanje višeg i srednjeg rukovodećeg kadra policijskih službenika bez potrebnog radnog iskustva u policiji bi trebalo pažljivo preispitati.“
Može li Ustavni sud razriješiti stanje u policiji?
Nakon što je odustala od ovog, Europskoj komisiji spornog prijedloga Zakona o policiji, Vlada na zatvorenom dijelu današnje sjednice raspravlja o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti „Uredbe o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja, oznakama policijskih zvanja, funkcionalnim oznakama radnih mjesta, promaknuću i napredovanju kroz policijska zvanja“. Postupak je to koji se mogao pokrenuti još prije 4 i pol mjeseca, umjesto da o (mogućoj) procjeni njegove ustavnosti ovisi zapravo i postupak koji je upravo u tijeku – izbor novog ravnatelja policije, a potom i nižih policijskih rukovoditelja. Naime, padne li ova Uredba na Ustavnom sudu, teoretski postaje upitno imaju li pretendenti za rukovodeća mjesta potrebne kvalifikacije, odnosno jesu li na upitan način došli do zvanja glavnog policijskog savjetnika.
Ukoliko je ministru Ostojiću uistinu stalo imati profesionalni i stručni rukovodeći kadar, počevši od samog Ravnatelja policije pa na niže, trebao bi osigurati natječaj za rukovodeća mjesta, sa javno objavljenim kriterijima i načinom odabira, ali i sa jasno određenom odgovornošću odabranih ukoliko ne budu obavljali svoje dužnosti u skladu sa Zakonom. Izmjenom podzakonskih akata trebalo bi onemogućiti preskakanje u viša zvanja bez zadovoljavanja kriterija obrazovanja, radnog iskustva te stručnosti, kao i postavljenja na mjesta rukovoditelja bez udovoljavanja uvjetima.
Jasnim postavljanjem uvjeta za određena radna mjesta, transparentno provedenim natječajima i pozivanjem na odgovornost onih koji ne postižu odgovarajuće rezultate ili ne rade u skladu sa Zakonom, vjerojatno bi i ministar stekao podršku među policijskim službenicima i sindikatima, kao i u cjelokupnoj javnosti koja na svojoj koži osjeća rezultate rada Ministarstva unutarnjih poslova.
