Danas je u Bruxellesu započeo prvi dan ukupno dvodnevnoga sastanka ministara obrane zemalja NATO. Na jutros započetom skupu naglasci tema dijele se na tri glavna područja – (1) pitanja ugroza i aktivnih operacija (cyber, Afganistan i Libija), (2) pitanje budućih vojnih sposobnosti Saveza, te (3) odnosi NATO i Gruzije.
1. Ugroze i operacije
Dok se već neko vrijeme kao glavne teme iz ovoga područja najavljivalo pitanja cyber-ugroza te Afganistana, tema sigurnosti u Libiji je na raspored došla naglo i pomalo neočekivano. Promotrimo zato i ove naglaske upravo u tom, na određen način obrnutome poretku.
(3) Kako se saznalo jutros od glavnog tajnika NATO Andersa Fogha Rasmussena – Vlada Libije prošloga je tjedna NATO savez zamolila za savjete po pitanju nacionalne sigurnosti. Saveznici su jučer odlučili onamo poslati delegaciju stručnjaka, ne bi li razmotrili detalje konkretnoga stanja i potreba. Ova bi delegacija trebala krenuti vrlo skoro i svoje rezultate prikupiti do kraja lipnja, ne bi li se onda moglo krenuti i u neke konkretnije korake – kao svojevrstan nastavak operacija u Libiji od prije dvije godine. Pri svemu se tome misli koordinirati s libijskim vlastima, ostvarujući pri tome 3 cilja: lokalnu zasnovanost pomoći, naglasak na savjetovanju u područjima koja su jaka strana NATO saveza te, po mogućnosti, izbjegavanje raspoređivanja ikakvih snaga u Libiju. Dakle, ako do suradnje dođe, i ako ona bude obuhvaćala neke programe obuke – ti bi se programi mogli odvijati van same Libije.
Buduća NATO misija “Resolute Support” u Afganistanu uvelike će ličiti na postojeću misiju “NATO Training Mission-Afghanistan” (NTM-A)
(2) Afganistan, kao područje operacija i velikog angažmana država članica NATO saveza, već godinama na određen način dominira i skupovima ove organizacije. Tijekom 4. i 5. lipnja, na sastanku ministara obrane zemalja NATO, Afganistan će biti glavna tema drugoga dana skupa – kada će se na jednome mjestu naći predstavnici svih 50 država tzv. “ISAF-koalicije”, uz prisustvo i Visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za Afganistan Jana Kubiša, te afganistanskoga ministra obrane Bismillah Khana Muhammadija (Tadžika koji je 15. rujna 2012. na tome mjestu naslijedio svog dugogodišnjeg prethodnika, Paštuna Abdula Rahima Wardaka). Nakon odgoda, u idućih bi nekoliko mjeseci mogla biti provedena i 5. tranša predaje područja u nadležnost lokalnih vlasti (koje bi time preuzele odgovornost za čitavu državu), a priprema se i ustrojavanje nove misije u Afganistanu – kojom bi NATO zemlje trebale nakon kraja 2014. nastaviti obuku, savjetovanje i podršku vlasti u Afganistanu. Za taj bi budući napor sutra trebao biti usvojen Koncept operacije – dokument koji će voditi vojno planiranje buduće misije u nadolazećim mjesecima. Dok su neki elementi predstojeće misije “Resolute Support” u Afganistanu već jasni, ovaj koncept još ne ustanovljava i konkretne snage – što bi se lako moglo rješavati na novom NATO summitu, sazvanom negdje tijekom 2014. godine.
(1) Cyber-sposobnosti i ugroze koje državama prijete s Interneta danas su po prvi put i službeno predmetom ministarske diskusije u okviru NATO saveza. Dok NATO već odavno štiti mrežne sustave koje posjeduje i kojima se služi – iako cyber-obrana i dalje ostaje u prvenstvenoj nacionalnoj domeni pojedinih zemalja članica – plan je da se i sa razine Saveza pojedinim zemljama članicama pomogne u samostalnome provođenju ovakvih specijaliziranih zaštitnih aktivnosti. Osim što se na takav način posredno štiti i sam NATO, ujedno se jasno pokazuje i solidarnost među članicama. Ova bi se sustavna zaštita, uspostavljana u fazama, u prvome stupnju obavljala putem sporazumnog osnivanja timova za brzo djelovanje (Rapid Reaction Teams). Za prvu je silu, doduše, dogovoreno osnivanje tek dva takva tima, sastavljena od po tri stručnjaka svaki, a koji bi prvenstveno radila na osiguravanju zaštite sustava na razini NATO saveza. Dok bi ovakav sustav trebao postati potpuno operativan do listopada, NATO ministri obrane su ujedno zatražili i da se temeljito istraže temelji za iduću fazu jačanja cyber-obrane Saveza. Riječ je tu o konkretnijim modalitetima NATO pomoći savezničkim državama koje bi takvu pomoć u slučaju cyber-napada i same zatražile. O izvještaju tog izvida trebalo bi se dalje raspravljati u listopadu, na idućem ovakvom NATO ministarskome sastanku, tako da je još nejasno da li bi se takva pomoć ostvarivala slanjem već spomenutih timova s razine Saveza, ili pak otpošiljanjem nacionalnih snaga pojedinih država članica.
2. Buduće sposobnosti saveza
Na temelju utvrđenih izazova, NATO je odlučio poraditi na popunjavanju utvrđenih nedostataka u sposobnostima (famozni “capability gap”, prvenstveno u zračnoj dopuni gorivom, te obavještajnim, zapovjednim i izvidnim kapacitetima), kao i pribavljanju pojedinih novih vojnih sposobnosti koje će i ubuduće biti ključne za uspjeh djelovanja. Tom se poslu prišlo planski – prvo je određen strateški koncept Saveza, na temelju njega su utvrđene i ukupne potrebne sposobnosti saveza, koje se onda krenulo i raspoređivati po krugu zemalja članica. Raspodjela pojedinih nacionalnih ciljeva sposobnosti (capability targets), do pojedinih nacionalnih Razina ambicija (Level of Ambition – LOA) među zemljama članicama Saveza dio je ukupnoga procesa obrambenog planiranja saveza. Pri tome, teret obveza morao je biti raspoređen na fair način, uz ujedno nadoknađivanje utvrđenih nedostataka i zadovoljavanje pretpostavljenih budućih potreba – što je u doba financijske krize itekako otvorilo prostor za oštro pregovaranje između sredine 2012. i travnja ove godine.
Ovo je postupak posebno važan za Hrvatsku, koja je svoj posljednji paket sposobnosti (tada još zvanih partnerskim ciljevima, a kasnije i ciljevima snaga) ugovorila prije ulaska zemlje u NATO. Dok se odbljesak ovoga posla vidi i u aktualnom Godišnjem izvješću o spremnosti obrambenoga sustava (koje je iz Vlade poslano pred Sabor 29. svibnja), uz naglasak na primjeni “Smart Defence” koncepta te multinacionalnosti nastojanja, već se uvidom u opće stanje hrvatskog obrambenoga sektora mogu dokučiti i osnovni naglasci ovoga postupka. Slaba mobilnost OS RH jasno je područje problema – kako na kopnu (otkad je prije gotovo deset godina propao pilot-projekt velike nabave neborbenih vozila za potrebe MORH i OS RH), tako i u zraku (ukidanjem transportnih sposobnosti). Radi se tu o problemu na koji je portal Obris.org već ukazivao, jednako kao što je problem i opadanje ukupne vatrene moći postrojbi OS RH, te nedovoljno jačanje ukupne održivosti hrvatske vojske i njene logističke osnovice. Pri tome, treba očekivati nastavak naglašavanja i pojedinih djelovanja koja su dosad bila vidljivo uspješna – suradnje na području specijalnih postrojbi, vojno-policijskih djelovanja, uporabe helikoptera i obuke za ta djelovanja, ali i borbe protiv mina na kopnu te na moru. To su područja koja će za Hrvatski obrambeni sustav vjerojatno i dalje biti ključna, jednako kao i modernizacija usmjerena ka postupnome jačanju kapaciteta za koncept ISTAR (Intelligence, Surveillance, Target Acquisition, and Reconnaissance), te uvođenje sustava za elektroničko upravljanje bojištem (Defence Management Systems). Iako se tu radi o skupim, kompliciranim novinama, one predstavljaju jasni smjer dugoročnoga razvoja hrvatskih snaga ustrojenih oko osnovice – deklarirane kao rasporediva te u misiji održiva mehanizirana bojna.
3. Partnerski odnosi NATO – Gruzija
U okviru sastanka Komisije za suradnju NATO i Gruzije, uspostavljene u rujnu 2008. godine, ministri obrana NATO zemalja će se sutra, 5. lipnja, tijekom jutra sastati i s gruzijskim ministrom obrane Iraklijem Alasaniom (političarem koji je na ovome mjestu od 25. listopada 2012. godine i zadnjih gruzijski parlamentarnih izbora). Tom bi se prilikom trebalo upoznati NATO s gruzijskim planovima za obrambenu reformu, njihovim strateškim dokumentima, kao i s mjerama daljnje suradnje Saveza i Gruzije. Dok je i do sada Gruzija aktivno sudjelovala u NATO misiji u Afganistanu, ta je država izričito najavila i svoj doprinos budućoj misiji “Resolute Support” – zbog čega je već sad i uključena u NATO procese planiranja po pitanju Afganistana.
Postoje naznake da će na marginama skupa u Bruxellesu i hrvatski ministar obrane Ante Kotromanović održati bilateralan sastanak sa svojim gruzijskim kolegom. Dok Hrvatska jasno podržava nastavak “politike otvorenih vrata” – u slučaju Gruzije, ali posebice prema zemljama jugoistoka Europe – u NATO savezu se primjeni tog načela na Gruziju protivi veliki dio država članica.
