Nedvojbeno je da hrvatski obrambeni sustav čekaju novi rezovi. I materijalni, ali i kadrovski. Dok nije sporno kako će rezova biti, upravo su nagađanja o barem nekim imenima “žrtava” tijekom jučerašnjeg dana potakla interes javnosti. Tako Jutarnji list u svom tiskanom izdanju od četvrtka, 22. ožujka, donosi tekst “Kotromanović u mirovinu šalje osam generala HV-a”, koji prenose neki od internet portala, ne bi li se u priču na kraju uključila HTV, u svom Trećem dnevniku. Nekoliko je tu stvari bitno. Kao prvo, prominentna imena.
- General Mareković i dalje inspektor!
Medijski kandidati za odlazak
Kao prvi spomenut je general Marijan Mareković, trenutačni glavni inspektor obrane. Radi se o položaju koji je pod posebno neposrednim utjecajem ministra obrane – budući da i čitav Inspektorat obrane, prema članku 13. Zakona o obrani, obavlja nadzorne poslove u sektoru upravo za MORH. Upravo stoga glavni inspektor obrane i odgovara ministru, a prema noveli zakona iz 2007. godine – Vlada ga i imenuje na prijedlog ministra obrane (pa ga valjda jednako tako onda može i razriješiti). Budući se upravo to, a usprkos medijskim najavama, na današnjoj sjednici vlade nije dogodilo, upitna je i pouzdanost daljnjih navoda o tome kako se Marekovića nakon smjene smjera brzo penzionirati i onda postaviti u upravu trgovačkog društva “Pleter-usluge d.o.o.”.
Nakon njega, navedeni su još u brzome ritmu Zdenko Simičić, Mate Obradović, Zvonko Peternel, Alojz Tomašević, Ivan Konc, Milan Knežević i Krešimir Kašpar. Spomenuto je ujedno i umirovljenje neindentificiranih dvadesetak brigadira. Dok svi navedeni navodno imaju uvjete za mirovinu u vidu potrebnog radnoga staža, posebno treba pažnju svrnuti na posljednjeg s ove liste generala.
Krešimir Kašpar, general bojnik, trenutno je na dužnosti pročelnika Vojnog kabineta predsjednika Republike Hrvatske. I to nije problem.
Metuzalemi vojne službe
Ađutant prvog hrvatskog predsjednika
Problem je u činjenici da je general Kašpar na dužnosti pročelnika predsjedničkog Vojnog kabineta od 1997. godine, dakle – preko 14 godina.
Prije toga, on je ujedno bio i predsjednikov pobočnik, i to od 1992. godine (dakle, na Pantovčaku je praktički neprekinutih gotovo 20 godina), ne bi li ga onda na toj dužnosti 1997. naslijedio pukovnik Vlado Čulina – koji se također, u dodiru sa zrakom Pantovčaka, ondje zamrznuo na dužnosti sve do danas. A da bi ilustrirali kako je to sve neprirodno, dovoljno je citirati aktualne i važeće zakonske propise iste one države u kojoj Kašpar i Čulina navodno žive i rade.
Ako uzmemo da su ova dva djelatna časnika u Ured Predsjednika RH upućeni kao “u drugo tijelo državne vlasti ili pravnu osobu po odluci ministra obrane”, sukladno podstavku 5, 1. stavka, 101. članka Zakona o službi u oružanim snagama (NN33/02, izmijenjen NN 76/07), tada 2. stavak tog istog članka definira i maksimalno moguće trajanja takvog radnog izleta: “Osoba iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka može biti na 4 godine upućena na dužnost u drugo tijelo državne vlasti ili pravnu osobu ali najviše dva puta, s time da između dvaju upućivanja mora proteći najmanje dvije godine”. Dakle, general Kašpar je ondje 10 godine previše (računajući i period pauze, koja se naravno nije dogodila), dok je pukovnik Čulina ondje samo nešto više od četiri godine predugo, opet tu računajući i nepostojećih 2 godine pauziranja. Ako, pak, njih dvojica nisu u uredu predsjednika – kao u drugom tijelu državne uprave ili pravnoj osobi po odluci ministra obrane – već su, recimo, ondje “na dužnosti” u uredu Vrhovnoga zapovjednika, tada bi za njih vrijedili normalni rokovi obavljanja pojedinih službenih dužnosti. Najduža je specificirana dužnost načelnika Glavnog stožera OS RH – maksimalno dva puta po 5 godina, što je Kašpar premašio 2002., a Čulina 2007. godine. I nikome ništa!
Krešimir Kašpar dočekao je osvit novog milenija u svojstvu pročelnika Vojnog kabineta predsjednika RH
Planirani kadrovski rezovi
Imajući u vidu ovu parodiju djelatne vojske, koju za javnost već neko vrijeme priređuje društvo sa samoga vrha obrambenoga sustava, teško je ne zapitati se i o praktičnoj provedivosti nekih drugih planova u hrvatskoj obrani – među ostalim, nacrta novog Strategijskog pregleda obrane. U ovom se dokumentu iznosi plan za smanjenje broja pripadnika OS RH i MORH u nadolazećem razdoblju. Djelatna vojska bi se od 15826 ljudi (stanje 31. prosinca 2010. godine, prema godišnjem izvješću za 2010.) smanjila na ukupno 15 tisuća do 2016. godine – što možda i nije nedostižno. Ali MORH, rak rana i svih dosadašnjih prestrukturiranja, sa svojih oko 1300 ljudi (na nešto više od 17oo ustrojbenih mjesta) trebao bi se smanjiti bitno više, budući je plan od ukupno 2337 službenika i namještenika u obrambenome sustavu (opet stanje 31. prosinca 2010.) – pasti na oko 700 službenika i namještenika, u ministarstvu i GS OS RH zajedno, do 2020. godine (gdje bi na Glavni stožer otpadalo do 320 ljudi ukupno – djelatne vojske, službenika i namještenika). U čitavo ovo nastojanje uklapa se i prva faza smanjivanja, koju je prije oko dva mjeseca već najavio ministar Kotromanović – gdje bi se uskoro izdvojilo od 170 do 200 ljudi, uz već osigurane otpremnine.
Pri tome, smanjivala bi se i ukupna brojnost časničkoga kadra, prema najavama, za oko 25 posto. Od toga, broj generala bi se sa sadašnjih oko 30, trebao smanjiti na 27 (24 u OS RH i još 3 izvan) do 2015. godine, te onda na 24 (21+3) za period nakon 2015. godine. Ako bi se provela danas u medijima najavljena umirovljenja – ovaj bi plan praktično bio ostavaren već ove godine, otvarajući time prostor i za nova promaknuća u generalske činove idućih godina. Tu bi redukciju ujedno morala pratiti i promjena ustroja, koji više ne bi kao dosad velikodušno raspodjeljivao generalska mjesta kroz sustav (sada ih navodno ima 39, uz stopu popunjenosti od oko 77 posto) – a sve, navodno, uz zadržavanje granske strukture OS RH i ustroja Glavnoga stožera OS RH u tek malo izmijenjenoj verziji.
