Kao što smo i najavili, Ministarstvo obrane RH je u ponedjeljak, 13. listopada, održalo raspravu o dokumentu “Nacrt prijedloga Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga 2015.-2024.“. Sudionicima iz zainteresirane stručne javnosti –  akademske zajednice, nekoliko nevladinih udruga, iz Hrvatskog sabora, Ureda predsjednika Republike, te Ministarstva vanjskih i europskih poslova – tijekom tri sata trajanja ovog događanja predstavljen je tekst dokumenta, ideje na kojima je on zasnovan, te ciljevi koje se njegovim donošenjem želi postići. Ujedno je predstavljena i tablica koraka po kojoj se MORH kreće pri donošenju ovog važnog planskog dokumenta obrane.

Naime, dok je tekst ovog dokumenta bio dogotovljen do početka rujna, njega se predstavilo na Vijeću za obranu, održanome 1. rujna na Pantovčaku, u Uredu predsjednika RH – sve to u sklopu priprema za NATO summit, održan u Velikoj Britaniji 4. i 5. rujna ove godine. Zatim je uslijedila pripremna faza javne rasprave, koju je Ministarstvo obrane započelo 24. rujna i koja završava sutra, 15. listopada. Nakon njenog okončanja, konkretno, od 16. listopada pa sve do 31. listopada ove godine, tekst nacrta ovog dokumenta trebao bi biti dorađen prijedlozima iz ove rasprave, te onda otposlan i na još jedan niz očitovanja niza relevantnih tijela Vlade RH. Ako sve prođe prema planu, njihova bi mišljenja trebala biti prikupljena i usuglašena do kraja listopada – ne bi li se 01. studenog ove godine moglo konačni tekst dokumenta “Prijedlog Dugoročnog plana razvoja OS RH 2015.-2024.” uputiti prvo u proceduru pri Vladi RH, a onda i u Sabor. Uz takav niz koraka – nadležni u okviru MORH-a nadaju se donošenju novog Dugoročnog plana razvoja OS RH do kraja ove godine, i njegovog stupanja na snagu početkom 2015. godine (kako govori i samo ime ovog predstavljenog teksta).

Dok je sam sadržaj rasprave održane u ponedjeljak bio zatvoren za javnost, to nas ipak nije omelo da o ovoj zanimljivoj tematici postavimo nekoliko pitanja ministru obrane Anti Kotromanoviću, te generalu Dragi Lovriću, načelniku Glavnog stožera OS RH. Za početak, zanimalo nas je kako ministar Kotromanović objašnjava veliku novost dosadašnje procedure donošenja novog DPR-a – činjenicu da je, za razliku od prvog DPR-a donošenog 2006. godine, ovoga puta u tijeku ozbiljna javna rasprava teksta ovog važnog dokumenta.

“Mi mislimo da to treba biti. Da mi nismo zatvoreni dio, niti mi želimo biti zatvoreni dio društva. Oružane snage su važne, bitne za cjelokupno društvo. Naša ustavna obveza je… i zadaća – obrana Republike Hrvatske. Prema tome, što širi aspekt ljudi, što šira rasprava o tome kako će izgledati Oružane snage – je za nas poželjna. I želimo tu imati, naprosto, jedan opći konsenzus o tome da… opći konsenzus o tome da je vojska nužna, da je ulaganje u obranu – ulaganje u nacionalnu… ulaganje u sigurnost zemlje… I svi dobri prijedlozi, sve dobre ideje su nam apsolutno prihvatljive, zato što želimo najbolje Oružanim snagama“.

Slično se po tom pitanju postavio i načelnik GS OS RH, general Drago Lovrić, koji tvrdi:

“Za nas – pripadnike Oružanih snaga – izuzetno je bitno… odnosno, najvažnije, da hrvatska javnost podupre provedbu Dugoročnog plana razvoja. Bez potpore hrvatske javnosti, bez razumijevanja hrvatske javnosti, o Dugoročnom planu razvoja – mi bi bili izolirana institucija, koja ne bi mogla razviti svoje sposobnosti u budućnosti. Mi očekujemo da će hrvatska javnost i Hrvatski sabor odobriti ovaj Dugoročni plan razvoja – i s time omogućiti stvaranje sposobnosti Oružanih snaga za budućnost“.

No, ako ovaj predstojeći dokument doživljavamo toliko ozbiljno, onda je još i bitnija činjenica da u javnu raspravu nije pušten tekst u visokoj fazi usuglašenosti – već radni nacrt, koji ostavlja prostora i uvažavanju barem dijela primjedbi te ideja iskazanih u procesu javne rasprave. O toj činjenici ministar Kotromanović istiće:

“Ne, ovo nije gotov tekst. On je otvoren za javnost, potpuno. Na stranicama našim je. Imali smo šire rasprave sa različitim grupama. Čekamo određene prijedloge i ideje – recimo, sada od Generalskog zbora, kao primjer, recimo. I ovo, sad… sa današnje rasprave isto. Od NGO-a (Non-Governmental Organizations) također, isto. I, sve što… mi ćemo na kraju vrlo ozbiljno sjesti, razgovarati unutar kuće. Vidjet ćemo, od svih tih primjedbi, ideja, prijedloga – što možemo implementirati. Ja se radujem da… da mi možemo dobiti… i dobit ćemo, sigurno, dobre ideje – zato što, ipak, mi to vidimo iz jednog kuta, drugačijeg nego… možda, uže mi to vidimo ovdje u MORH-u, nego što to vidi se sa strane. Oni to, možda, na jedan način – bolje vide nego mi“.

Naravno, nije tajna da, uz sve napore na izradi ovakvog dokumenta, veliku ulogu u njegovu ostvarenju imaju financije – količina novca koju je država zapravo spremna odvojiti za svoj obrambeni sustav, u kvotu državnoga proračuna namijenjenog Ministarstvu obrane RH. O tome smo pitali i ministra Kotromanovića, budući da tekst dokumenta u raspravi planira obrambeni proračun koji stagnira idućih godina, dok prve procjene gospodarskih izgleda za iduću godinu gotovo jednoglasno predviđaju daljnji ekonomski pad.

“Mi smo se na Vijeću za obranu borili – i dobili smo, za sada, sigurnost u tome da proračun ostane isti, na ovoj razini. To je bilo najvažnije. Da proračun se… za tri godine, da proračun ostane isti. Onda, kako bude išao gospodarski rast – da onda, nek se on i penje gori. To je ono što za nas bi bilo prihvatljivo, s obzirom na upravo tu situaciju… gospodarsku situaciju u zemlji, već duži niz godina“.

Upitan “Što to konkretno znači u kontekstu predstojećih teških pregovora oko rebalansa državnoga proračuna?”, ministar Kotromanović je hrabro ustvrdio:

“Ja nemam nikakve naznake… ama baš nikakve o tome. Nit me je tko pozivao, do sada još, na razgovore oko rebalansa. Niti očekujem da me poziva. Zato što, to je… Imali smo Vijeće za obranu. Bilo bi neozbiljno da sada se drugačije donese odluka – kada smo mi već napravili dokument, i isplanirali stvar u idućih deset godina“.

Nije dvojbeno da je već i današnja proračunska situacija u obrani plod operativnih kompromisa – iako možda sad i ponešto učvršćenih spomenutim odlukama Vijeća za obranu. Te je činjenice jako svjestan i general Lovrić, kojeg smo upitali o tome kako djelatni vojni sustav gleda na taj obrambeni proračun:

“Pa, ne bih ja govorio – da je idealna situacija. Ovo je optimalna situacija. Ja smatram da je ovaj Dugoročni plan razvoja optimalan spoj sposobnosti Oružanih snaga i proračunskih mogućnosti hrvatskoga društva. Ako bi težili da rast Oružanih snaga ugrožava druge elemente sigurnosti, onda bi došli u situaciju da Oružane snage svojim sposobnostima onemogućuju razvoj hrvatskog društva“.

No, ponukani ustrajnim najavama nekih članova Vlade RH kako je gospodarski raste odmah iza ugla, nismo mogli ne upitati generala Lovrića i o tome što bi to dobro došlo obrambenome sustavu RH, kada bi se ostvarile najave o gospodarskome rastu, o postupnoj pojavi više sredstava u sustavu državnog i obrambenoga proračuna:

“Pa, ako dođe do gospodarskog razvoja i drugih sigurnosnih sposobnosti Republike Hrvatske… tada će se ponovo razmotriti Dugoročni plan razvoja, i tada će se izvršiti dodatna analiza. Možda će i gospodarski razvoj stvoriti takvu sigurnosnu situaciju – da će biti i potrebno i manje sposobnosti, ne samo više sposobnosti Oružanih snaga. Nažalost, obično su sposobnosti Oružanih snaga nužne, i potrebne… i ja se nadam da će gospodarski razvoj Republike Hrvatske doprinijeti da Republika Hrvatska zadrži balansirani razvoj sve tri grane Oružanih snaga“.