Članovi saborskog Odbora za obranu stižu na prezentaciju javne nabave u 2013. i 2014. godini
Jučer, 6. studenog ujutro, na Hrvatskom vojnome učilištu “Petar Zrinski” u Zagrebu, a po drugi puta ikad, održana je prezentacija dvaju dokumenata od iznimne važnosti za sustav javnih nabava u sektoru obrane Republike Hrvatske. Predstavnici MORH-a, predvođeni ministrom Antom Kotromanovićem, njegovom zamjenicom Višnjom Tafrom, te nizom visokih dužnosnika Ministarstva i OS RH, predstavili su gostima iz Hrvatskog sabora (članovima Odbora za obranu Hrvatskog sabora, te Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije) dva dokumenta – “Izvješće o realizaciji Plana nabave MORH-a za 2013. godinu” i “Plan nabave MORH-a za 2014. godinu”. Kao i prošle godine, ovim ćemo se zanimljivim izvješćima – koja daju jedinstveni uvid u tematiku aktualnih vojnih nabava u RH – pozabaviti detaljno idućih dana. Za sada prenosimo tek niz tematskih osvrta ministra Ante Kotromanovića, danih na upite novinara pridošlih na skup.
Za početak, ministar je odbio špekulacije o neuspješnosti čitavog procesa javne nabave u obrani tijekom krizne 2013. godine. Po njemu problemi su zaustavili tek manji dio planiranih poslova:
“Pa, imamo 900 postupaka nabave – mi smo ih proveli, recimo… ne znam… 895. Nismo proveli autonomno vozilo, zato što nije bila stvar moja – kao ministra obrane. Mi smo osigurali sredstva, ali iz vojske nismo dobili tehničku specifikaciju. Protupožarni zrakoplov smo odustali… odustali smo od njega, zato što smo imali rebalans proračuna, i to smo, ta sredstva, vratili državnoj riznici… i, to su, recimo, dvije stvari. Ali, mi smo to opet, vrlo jasno, tu… bez skrivanja rekli… i, nemamo što kriti. Ono što su naše mane i vrline – mi ćemo uvijek reći. Ne bojimo se kritike. Volimo da nas se kritizira, i reći ćemo uvijek istinu. To je najvažnije“.
Nakon toga, na red su došla pitanja planirane prodaje nekretnina, čijim bi se prihodom pomoglo tekuće financiranje obrambenoga resora u idućoj godini.
U planu prodaja ponešto vojnih nekretnina
Iako su već i mnogi njegovi prethodnici (ali i kolege u trenutnoj Vladi, zaduženi za druge resore) najavljivali zaradu od neperspektivnih vojnih nekretnina, Kotromanović se prvo suočio s pitanjem – o kolikoj se tu količini imovine uopće radi? Evo što je odgovorio:
“Mene isto zanima. Koliko ima nekretnina? Koliko će toga u prodaju? Mi to sad radimo. Ali, mi ćemo dobiti odluku Vlade. Ja se nadam, idući četvrtak. Mi imamo, za sada, nešto potpuno čistih nekretnina – koje znamo da su na upravljanju MORH-a, da su potpuno čiste… recimo… I napravili smo popis tih nekoliko zemljišta, nekoliko nekretnina… i, to bi bilo prvo, ono što bi uputili Vladi. Vlada bi to odlučila, na naš prijedlog – da to ide… u prodaju, realizaciju. Da se ta sredstva daju na raspolaganje ministarstva obrane. U toj godini, koliko potrošimo… za opremanje, modernizaciju, i poboljšanje uvjeta života, rada“.
Konkretno, u tijeku je revizija i popisivanje čitavoga fonda vojnih nekretnina, kaže Kotromanović…
“Nikada u Ministarstvu obrane nije napravljen popis imovine i nekretnina. Državna revizija nama je dala za ovu godinu isto uvjetno mišljenje. Mi smo napravili akcijski plan, i do kraja godine imat ćemo napokon popisanu imovinu u upravljanju Ministarstva obrane: garaže, poslovne prostore… to je bio kompletni kaos. Nije se znalo… za ugovore – istekli su… Mi nismo znali tko to koristi. Sada, imamo to sve skupa, i u tijeku… radimo procjene tih zemljišta. Mi ne znamo, recimo, vrijednost… ne mogu sad govoriti o vrijednosti, konkretnoj… Ali, ako se to ostvari, na Ministarstvu obrane je da pripremi projekte… gdje možemo utrošiti ta sredstva. I, to će biti, nakon 20 godina priče, nadam se da ćemo napokon staviti točku“.
No, činjenica da su sve to planovi koje se čulo i od niza njegovih prethodnika, Kotromanovića nije uplašila. Dapače!
“Znam! Znam…znam da nije. Ali, to nije moj problem. Moj bit će problem ako sada ovo kažem, a ne napravim. Prema tome, ja ću to napraviti. A, to što je bilo prije, nažalost, ja sam zatekao puno stvari… koje nisu realizirane. Ali, bitno da mi pokušavamo biti potpuno jasni, transparentni. Da smo po prvi puta – imamo plan nabave gotov u ovoj godini. To mora biti tradicija i praksa. I, težimo da… da to čvrsto kontroliramo, i da tu… pokušavamo da to nam prođe bez većih problema“.
Strateška zaliha oklopništva
Jedna od tema koje je Kotromanović zatekao izgleda da je i pitanje strateških zaliha oklopništva. Na prvi pogled, reklo bi se da je tu riječ o poslu preuzimanja “dijela strateške pričuve – montažnih jedinica tenka M-84“, u čije se je izvršenje krenulo temeljem “Sporazuma o preuzimanju dijela strateške pričuve – montažnih jedinica tenka M-84” – parafiranog 17. veljače 2009. godine, tijekom posjete čelnika MORH-a i OSRH-a (predvođenih ministrom Vukelićem i načelnikom GS OS RH Lucićem) poduzeću “Đuro Đaković”.
Ova tema, koju su 2009. predstavnici tvrtke Đuro Đaković “ocijenili iznimno važnom“, u širu je javnost iznova dospjela 22. listopada ove godine, na 18. sjednici saborskog Odbora za obranu. Ponešto više o ovoj temi spomenuto je i tijekom saborske rasprave o Godišnjem izvješću za 2012. godinu, održane u kasnim satima utorka 5. studenog. No, kako je tu mnogo stvari ipak ostalo nejasno, iskoristili smo priliku te za pojašnjenje upitali ministra Kotromanovića.
“A to je jedna od stvari za koje ja nisam sretan što sam ih zatekao. Ali, mi smo ispoštivali do kraja taj ugovor. Isplatili smo sva ta sredstva… i, što ćemo? Ja ne mogu pobjeći od onoga što se desilo“.
Na daljnje pitanje, o kolikim je tu sredstvima riječ, Kotromanović je nastavio:
“Pa, to su bile… mislim, 40 i nešto milijuna kuna, u nekoliko godina. Na taj način se pomagalo, očito, Đuri Đakoviću… i, donesena je jedna takva odluka, i to je to. Mi smo samo… ja sam to morao realizirati do kraja. Mi sa Đurom dalje radimo, i DUOS (Daljinski Upravljana Oružna Stanica, op. a)… i evo, reviziju tenkova, nastavljamo… Oni su kvalitetni, oni znaju svoj posao. Ali, nekakve odluke, koje su se dešavale, i koje su se donosile prije – ja bi volio da su bile transparentnije…“
Umirovljeni general Josip Lucić na izložbi ASDA 2011, štand holdinga Đuro Đaković
Ove su konstatacije zanimljive, posebno gledane u kombinaciji s upitom koji smo na proslavi 22. godišnjice GS OS RH – održanoj prije mjesec dana, u jeku još jednog od valova propitivanja posla s transporterima Patria – uputili bivšem načelniku Glavnog stožera OS RH Josipu Luciću. Na tadašnje pitanje o njegovim sadašnjim ili prošlim vezama s holdingom Đuro Đaković (o kojima se višekratno te masivno pisalo u hrvatskim medijima), Josip Lucić je izbjegao odgovoriti, konstatiravši tek:
“Holding Đuro Đaković je holding koji je dao ogroman doprinos u izgradnji Oružanih snaga Republike Hrvatske. I, bez holdinga Đuro Đaković, kopnena vojska ne bi bila ono što je danas. Hvala!“
Dok je svojevrsni kadrovski vrtuljak u obrambenome sektoru – između državnih tijela i raznih privatnih kompanija – u svijetu već dugo predmetom posebnih interesa, Hrvatskoj tek predstoji pažljivije praćenje ove tematike. Ako ništa drugo, a ono da se bude sigurno da nam pojedini rashodi u iznosima od više desetaka milijuna kuna ne “žaloste” nadležne ministre. No nije to jedino što Kotromanoviću krade san…
Remont borbenih zrakoplova u Ukrajini
Kao što smo već zamijetili na portalu Obris.org, iako polagano napreduje, posao s remontom hrvatskih borbenih zrakoplova MiG-21 u Ukrajini – kasni. Na HVU je tu činjenicu jučer izrijekom potvrdio i ministar Kotromanović,
“Nešto kasne, vidite. Ali, imali smo problema s uvoznim/izvoznim dozvolama. Naprosto – na to ne mogu ništa. Na što sam ponosan? Što smo proveli postupak, što smo dobili cijenu puno jeftiniju nego od drugog ponuđača… Bio je ministar obrane njihov ovdje. Isto, obećao je da to ide dobro… idem i ja sad, gore, to vidjeti. Naši su piloti gore. Već rade na tome. Mi očekujemo 3 do kraja mjeseca. A, do dana HRZ-a očekujemo još 2. I, ostatak po planu, kakav će biti. Normalno, već kad radite remont… kad vodite vozilo, motorno vozilo… osobno, na tehnički pregled… uvijek se može desiti nešto što je nepredviđeno… Teško je to, na taj način, stavke i vremensku distancu poštivati. Ali, za sada – nadamo se da će to proći sve u redu, zato što je interes javnosti velik, i mi stvarno dajemo sve da to bude dobro. Ali, vidjet ćemo!“
Nakon što smo dobili i ponešto detaljniju satnicu njihova pristizanja u Republiku Hrvatsku, vezanu i za 12. prosinca (Dan HRZ i PZO), ishod kompletnog ovog posla još je uvijek neizvjestan. No dosadašnja omanja kašnjenja još uvijek ne moraju značiti i prave, velike probleme, budući da do 30. lipnja 2014. godine i formalnog kraja spomenutog postupka još ima vremena.
