Nakon što su ministri obrane Hrvatske, Albanije i Kosova u utorak 18. ožujka u Tirani potpisali Deklaraciju o jačanju obrambene suradnje, ona je u Srbiji dočekana na „nož“ s brojnim izjavama osude i negativnih kritika. Naime, Deklaracijom, kojoj mogu pristupiti druge države, ističe se važnost zajedničkih odgovora na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli ugroziti regionalnu stabilnost. Već nekoliko sati nakon objave svečanog potpisivanja dokumenta u Albaniji, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije objavilo je priopćenje u kojem najavljuje da će uputiti hitan zahtjev ministarstvima vanjskih poslova Hrvatske i Albanije za detaljnim objašnjenjem u vezi s potpisivanjem trilateralnog memoranduma o suradnji u području obrane, kojim su ove dvije zemlje, zajedno s “nelegitimnim predstavnikom privremenih institucija samouprave u Prištini, poduzele korake koji narušavaju regionalnu stabilnost“.

“Republika Srbija, kao država koja je jamac mira i vojne neutralnosti na Balkanu, s pravom zahtijeva odgovore o prirodi i ciljevima ove sigurnosne suradnje. Posebno je zabrinjavajuće što se ovaj vojni savez formira bez konzultacija s Beogradom, uz direktno uključivanje strukture koja nema međunarodni legitimitet i koja predstavlja sigurnosnu prijetnju po srpski narod i čitavu regiju”,

navodi se u ovom pomalo bizarnom priopćenju.

Vučić na kavi i kolačima sa Šekerinskom i Rutteom (Photo: NATO)

Samo dan kasnije, 19. ožujka, srbijanski predsjednik Vučić sastao se s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom i njegovom zamjenicom, Makedonkom Radmilom Šekerinskom. Nakon sastanka, Vučić je izjavio da su razgovarali o svim važnim pitanjima, suradnji, situaciji na Kosovu i odnosima između Vojske Srbije i KFOR-a, kao i o situaciji u BiH i ocijenio da je to bio “jedan uspješan dan za Srbiju“. Rutte je pak na društvenim mrežama objavio:

“Dobar nastavak sastanka s Predsjednikom RS u Bruxellesu nakon našeg telefonskog razgovora prije dva tjedna. Razgovarali smo o kritičnoj važnosti očuvanja regionalne sigurnosti, kao i o tome kako nastaviti jačati odnose NATO-a i Srbije”.

No Vučić je još iz Bruxellesa poručio da potpisivanje Deklaracije između Albanije, Kosova i Hrvatske o suradnji u području obrane predstavlja “kršenje subregionalnog sporazuma” i dodao da je gotovo uvjeren da NATO o tome nije bio obaviješten. Odgovarajući na pitanja novinara nakon sastanka s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom, Vučić je potvrdio da je to bila jedna od tema razgovora koju je on pokrenuo.

Vučić u Bruxellesu o srpskim ugrozama (Photo: Predsjedništvo Srbije/Dimitrije Goll)

“Otvorili su utrku u naoružanju u našoj regiji, to je za nas teška situacija, svakako ne laka, ali smo razumjeli njihovu poruku. I sačuvat ćemo svoju zemlju, odvratiti ih i uvijek uspješno obraniti od svakog potencijalnog agresora, čak i ovako moćnog”,

rekao je srpski predsjednik  Vučić nakon sastanka s glavnim tajnikom NATO-a.

Bratislav Gašić, srbijanski ministar obrane u ostavci, istoga je dana (19. ožujka) u Beogradu ocijenio da potpisivanje trilateralnog memoranduma Hrvatske, Albanije i “takozvanog Kosova” o suradnji u obrani “bez konzultacija s Beogradom, predstavlja potvrdu ispravnosti strateškog ulaganja u jačanje i modernizaciju Vojske Srbije“. “Riječ je o provokativnoj inicijativi susjednih država koja je u suprotnosti s naporima jačanja regionalne sigurnosti“, rekao je Gašić, ustvrdivši da takav “razvoj situacije za Srbiju nije iznenađenje jer Zagreb i Tirana već dugo nastoje privremene institucije samouprave u Prištini uvesti u NATO ‘na mala vrata’, ujedno pomažući nelegalne procese razvoja tzv. ‘vojske Kosova’. Za Srbiju takav scenarij nije prihvatljiv“, naglasio je Gašić i objasnio da su “Kosovo i Metohija autonomna pokrajina u sastavu Srbije bez obzira što su pojedine zemlje, među ostalima i Albanija i Hrvatska, priznale njenu protupravnu i samoproglašenu neovisnost“.

Nakon sastanka s predstavnicima domaće obrambene industrije, hrvatski ministar obrane Ivan Anušić, jedan od potpisnika Deklaracije,  na upit novinara o reakcijama u Srbiji rekao je kratko i jasno:

„Prošlo je vrijeme kada je Hrvatska pitala Beograd što smije i kako treba djelovati, i to se nikada više neće ponoviti. Već 35 godina smo suverena država, prošli smo kroz pet godina agresije i politiku koja je propagirala takav narativ. Hrvatska će potpisivati deklaracije s onima s kojima to želi, a suradnja s Albanijom i Kosovom fokusira se na razmjenu znanja, vojnu industriju i podršku njihovom euroatlantskom putu“.

Predsjednik hrvatske Vlade, Andrej  Plenković, komentirao je te kritike na summitu Europskog vijeća u Bruxellesu (četvrtak, 19. ožujak), ocijenivši da „razumijem da se treba tražiti neprijatelja“. Očito je aludirao na nedavne izjave srbijanskih dužnosnika, uključujući i Vučića, o stranim, pa i hrvatskim, utjecajima na prosvjede studenata u Beogradu kojima se, kako tvrde u Beogradu, nastoji srušiti režim u Srbiji.

“Mi smo bili u poziciji da napravimo dokument koji pomaže njihove (kosovske, op.a.) napore u reformama. On nije neprijateljskog karaktera. Razumijem da se treba tražiti nekog neprijatelja dalje, ali ovo nije neprijateljskog karaktera. Hrvatska za to ne treba nikog pitati, ni Srbiju ni NATO“,

poručio je Plenković iz Bruxellesa. Na pitanje novinara o stanju na jugozapadnom Balkanu, Plenković je najavio da će iskoristiti sjednicu Europskog vijeća kako bi skrenuo pozornost na aktualnu situaciju u regiji:

“Mi moramo pratiti stabilnost BiH i situaciju u Srbiji. Vrijeme je da se jedan dio pozornosti fokusira i na područje koje se pokazalo zapaljivo posljednjih godina”.

Danas se reakcijama pridružio i Milorad Dodik, još uvijek neuhićeni ali i dalje osuđeni predsjednik Republike Srpske – on je iz Banja Luke poručio da nema ničega novog u tome što se “Hrvati udružuju s Albancima, Šiptarima“, te da će Republika Srpska spriječiti svaku inicijativu da BiH bude dio te suradnje:

“BiH tome ne može pristupiti, RS prati vojnu strategiju Srbije i tako će se i ponašati privržena tom strateškom opredjeljenju”,

kazao je Dodik, ponovivši da za razliku od Hrvata i Bošnjaka, Srbi iz BiH ne žele u NATO pa će, kada RS donese novi ustav, taj entitet uspostaviti svoje oružane snage koje će surađivati sa Srbijom. U međuvremenu je srpski Kurir  objavio “ekskluzivnu” ali neslužbenu vijest da Srbija i Mađarska navodno dogovaraju i vlastiti vojni savez kao odgovor na spomenuti sporazum Hrvatske, Albanije i Kosova. Pritom Kurirovi sugovornici smatraju da bi Srbija trebala obavijestiti Vijeće sigurnosti UN-a i nastaviti jačati vlastite obrambene sposobnosti.

Srpski ministar obrane Šutanovac u lipnju 2010. posjetio je MORH

Vučić se opetovano poziva na to da je Deklaracija iz Tirane kršenje “Subregionalnog sporazuma o kontroli naoružanja” iz 1996. godine. Spski predsjednik je pobrkao već i sam naslov, jer se taj dokument zapravo zove “Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja”, potpisan je 1996. i zapravo je Aneks 1-B Daytonskog mirovnog sporazuma. Zemlje potpisnice su u tom trenutku bile BiH, Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Bosne i Hercegovine, te Republika Srpska. Ako i zanemarimo činjenicu da se u doba rata 1999. godine isključilo Kosovo iz područja djelovanja ovog sporazuma, ostaje i činjenica da se po raspadu SR Jugoslavije, Sporazum također počeo primjenjivati na Crnu Goru i Republiku Srbiju, ali ne i na Kosovo.

Posebno je pretjerano reći da se ovom trilateralnom Deklaracijom otvara “utrka u naoružanju“. Sama definicija deklaracije govori o “proglasu političke, pravne ili druge naravi u obliku svečane izjave koja sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu“, kako navodi Hrvatska enciklopedija. Za razliku od deklaracije kao izjave, sporazum je više obvezujući i ima dvostruko značenje: (1) dogovor o čemu spornom, ili (2) čin sporazumijevanja, približavanje i ujednačavanje stavova i mišljenja (Hrvatski jezični portal). Tako, primjerice, Hrvatska i Srbija i dan-danas imaju važeći “Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o suradnji na području obrane”, koji su još 2010. potpisali tadašnji ministri obrane Hrvatske i Srbije, Branko Vukelić i Dragan Šutanovac. Sporazum govori izričito o 9 područja hrvatsko-srpske obrambene suradnje i 5 oblika njene provedbe, te je sklopljen na “neodređeno vrijeme“, iako se u praksi vjerojatno zadnjih godina ni ne provodi. No taj sitni “detalj” Aleksandru Vučiću nije bitan sve dok postoji Deklaracija u kojoj Kosovo igra ijednu od tri važne uloge.