Dok je za sektor obrane protekla 2016. godina bila posebno loša, nažalost nije ona bila bitno bolja ni za ostatak države. Jedino što stvarno odskače od ove konstatacije su podaci koje se iz financijskoga resora moglo čuti o gospodarskome funkcioniranju Republike Hrvatske i njenih javnih financija. Naime, u proteklih 11 mjeseci tijekom njih praktično 7 politička preslagivanja nisu dopuštala normalno funkcioniranje države, niti ikakvu ozbiljniju potrošnju, pa je i nacionalno gospodarstvo živnulo, manjkovi su se smanjivali i ekonomija je napredovala. Ponešto detaljnije o tom začudnom fenomenu moglo se čuti i danas na Vladi RH, tijelu koje je na svojoj 7. sjednici u aktualnome sastavu predstavilo dokument “Prijedlog smjernica za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. i projekcija za 2018. i 2019.“. Iako je po normalnome redu stvari ovo korak proračunskog procesa rezerviran za kraj srpnja – ne bi li se temeljem njega do sredine listopada izradio i nacrt proračuna – ove godine je u RH ipak sve drugačije. Donošenje Smjernica proračuna samo je dio financijskog tsunamija koji posljednjih dana zapljuskuje državu, u kompletu s Izvješćem o izvršenju proračuna u 2015. godini te Izvješćem o polugodišnjem izvršenju aktualnog proračuna (kojima se Sabor bavio 23. i 24 studenog i odglasao u petak 25.), rebalansom državnoga proračuna za ovu godinu (kojeg je Sabor raspravio 24. studenog, ne bi li o njemu glasovao sutra rano ujutro), a onda u najskorije vrijeme i predstavljanjem nestrpljivo iščekivanog nacrta državnog proračuna za predstojeću 2017. godinu. Štoviše, kako bi što prije iznjedrila proračun, družina s Markovog trga najavljuje održavanje po dvije sjednice Vlade tjedno sve dok prijedlog proračuna za sljedeću godinu ne bude usvojen i poslan prekoputa u Hrvatski sabor.
No, prije svega, treba pogledati kako po pitanju javnih financija stvari stoje u spomenutim Smjernicama za izradu državnog proračuna u 2017. godini, drugom dokumentu te vrste objavljenom ove godine (budući su izuzetno zabrinjavajuće Smjernice za izradu državnog proračuna za 2016. godinu bile usvojene 25. veljače ove godine). Kao prvo, porasla je industrijska proizvodnja, broj turističkih noćenja, realni promet u trgovini na malo, kao i opseg građevinskih radova. S time vezano onda je porastao i izvoz, a smanjila se stopa nezaposlenosti. Slijedom svega toga, predviđa se i rast bruto domaćeg proizvoda u 2016. godini od 2,7 posto, što je iznad dosadašnjih prognoza, i što bi 2017. te 2018. naraslo na 3,2 posto (što dio ekonomskih analitičara smatra izuzetno optimističnim). Konkretno, riječ je o projiciranih 343,188 milijarde u 2016. i onda 357,714 milijarde kuna BDP-a u 2017. godini. Pri tome se manjak proračuna opće države u ovoj godini očekuje na razini od oko 1,7 posto BDP-a i 1,6 posto BDP-a u 2017. godini – uz što RH po prvi puta od 2007. godine bilježi i smanjenje udjela javnog duga u bruto domaćem proizvodu na godišnjoj razini.
Kako dalje?
U 2017. godini ukupni prihodi državnog proračuna projicirani su u iznosu od 119,6 milijardi kuna, od čega možemo posebno spomenuti 72,8 milijardi kuna dolazi od poreznih prihoda, 23,1 milijarde kuna je od doprinosa, 9,7 milijardi kuna je sa stavke pomoći, 3,5 milijardi od pristojbi i naknada, i oko 413 milijuna kuna od prodaje nefinancijske imovine. Istodobno, u 2017. godini ukupne rashode državnog proračuna planira se na 126,5 milijardi kuna, odnosno 4,7 milijardi više nego što je to bilo u rebalansiranome proračunu o kojem će Sabor glasati sutra, 29. studenog 2016. godine. Pri tome, planira se rast svih osam navedenih kategorija rashoda, jedino uz određene razlike u dinamici tog kretanja. Dok budući rashodi za zaposlene nedvojbeno rastu (uz naznake i daljnjeg rasta idućih godina), jednako kao i financijski rashodi (troškovi otplate javnog duga i kamata), u kategoriji materijalnih rashoda se povećanje opravdava podmirenjem tražbina iz pravomoćnih presuda i najavljuje se njihovo stagniranje prije budućeg rasta (jednako kao i u kategoriji subvencija). Do 2019. trebali bi rasti i tzv. ostali rashodi, u koje spadaju i “tekuće i kapitalne donacije, kazne, penali i naknade štete, izvanredni rashodi i kapitalne pomoći” – i to za 13,6 posto između 2017. i 2019. godine. Ministar financija Zdravko Marić, koji je posljednjih dana i javno potvrdio potrebu za više novaca u sektoru obrane, ovako je ukratko pokušao predstaviti strukturu rashoda u sljedećoj godini:
“Što se tiče rashodne strane proračuna, također ste čuli – dakle, i dalje se držimo istih principa i načela koje smo govorili od samog početka. To je – racionalno, pravedno, efikasno korištenje proračunskih sredstava, a u sito vrijeme naravno u skladu s mogućnostima i općenito proračunskim mogućnostima, naravno poticanje kako gospodarskog rasta tako i socijalne pravednosti. Ukupni rashodi državnog proračuna planirani su, ili projicirani se, u iznosu od 126,5 mlrd kuna, što je 4,7 mlrd kuna više u odnosu na, opet ponavljam, upravo u saborskoj proceduri podneseni rebalans proračuna za 2016. S tim da treba napomenuti da su rashodi koji se financiraju iz općih prihoda i primitaka, doprinosa i namjenskih primitaka povećavaju za 3,8 mlrd kuna, dok oni koji se povećavaju zbog naravno boljeg i učinkovitijeg korištenja europskih sredstava, ali ponavljam to su deficit neutralni rashodi, idu gore za nekakvih 938 milijuna kn.
Od ovih 3,8 mlrd kuna – predsjednik Vlade je maloprije spomenuo neke od najznačajnijih – dozvolite da kažem i ove ostale. Dakle , uz spomenuti – mislim da to treba očito stalno ponavljati jer još uvijek nemamo puno povjerenje jedni u druge, odnosno mislim lokalna samouprava u ovu Vladu – dakle 1,325 mlrd kuna je u proračunu za tzv. kompenzaciju, nazovimo je tako sredstava jedinicama lokalne područne i regionalne samouprave, zbog izmjena zakonskih propisa vezano uz porez na dohodak. Mirovine i mirovinska primanja, prije svega uslijed indeksacije, ali naravno i predviđenog prirodnog tijeka novih umirovljenika, projiciraju se u iznosu od 697 milijuna kn više. Povećanje izdvajanja za rashode za zaposlene oko 400 milijuna kuna, podmirenje dugovanja iz prethodnih godina temeljem zakona i pravomoćnih sudskih presuda u iznosu od 388 milijuna kuna. Primjenu koncepta učinkovite domovinske i nacionalne sigurnosti u iznosu od 348 milijuna kn. Kamate – 269 milijuna kuna, nove mjere demografske politike u iznosu od 158 milijuna kn, te naravno kod naših hrvatskih branitelja povećanje proračuna za 150 milijuna kuna, a u to se niti ne računaju određene stavke koje će biti naknadno, između ostalog, i prenešene sa razdjela Ministarstva demografije, socijalne politike i mladih, odnosno sa razdjela Ministarstva znanosti i obrazovanja. I još, naravno, ulaganja u KBC Rijeka u iznosu od 190 milijuna kuna.”
Kako se to preslikava na obranu?
Kada se pogledaju konkretni proračunski korisnici, Smjernice za izradu proračuna tu barataju kategorijom “opći prihodi i primici, doprinosi i namjenski primici” – koja u slučaju Ministarstva obrane RH sa sobom nosi primjetan skok raspoloživog novca. Za razliku od 2016. godine kada je tu bio knjižen plan od 3.813.705.678 kuna, za 2017. godinu se govori o ukupno 4.162.048.157 – dakle, o porastu za oko 348,34 milijuna kuna, opravdanih potrebom “primjene koncepta učinkovite domovinske i nacionalne sigurnosti” u Hrvatskoj. Uz to, za 2018. godinu se govori o daljnjem laganom porastu tih odvajanja (4.192.807.283 kuna – plus od još oko 30,8 milijuna), koja bi trebala onda i ozbiljnije napredovati 2019. godine – za kada se govori o 4.343.179.936 proračunskih kuna (dodatak od još oko 150,4 milijuna kuna). Ogromna je to razlika u usporedbi s dokumentom iz veljače ove godine – koji je za 2016. također iznio plan od 3.813.705.678 kuna, na koji se onda trebao nadovezati simbolički rast od 30,8 milijuna (na 3.844.544.487 kuna) u 2017. i još 145,7 milijuna (na ukupno 3.990.260.453 kuna) u 2018. godini. Pri svemu tome, treba imati na umu da ova proračunska stavka izražena u Smjernicama predstavlja glavninu prihoda obrambenog proračuna, ali ne i njegovu ukupnost.
Naime, tu se radi o tzv. “glavnome” ili “nacionalnom izvoru” sredstava, na koji se do ukupnosti obrambenog proračuna dodaju i oni “ostali” ili “namjenski” prihodi Ministarstva (tzv. “izvor 2”), koje u pravilu sačinjavaju sredstva od prodaje nekretnina i opreme, zarade od školovanja stranaca i provođenja zdravstvenih pregleda, izdavaštva, savezničkih donacija te, recimo, doznaka na poticaje po pitanju energetske učinkovitosti novih ili obnovljenih vojnih građevina. Budući da se taj dodatak u 2015. procjenjivalo na oko 173 milijuna kuna, a onda u 2016. godini na oko 209 milijuna, za očekivati je da, uz ponešto sreće, on ni u 2017. neće biti bitno različit. Pribrajanjem okvirne cifre u tom rangu (na ime faktičnog nastavka “monetizacije” nacionalnog sektora obrane) dolazimo do zaključka da bi se ukupan obrambeni proračun za 2017. godinu mogao kretati preko 4,3 milijarde kuna (odnosno, preko 4,5 milijardi 2019. godine). U prilog ove vrlo grube računice govori i činjenica da je Andrej Plenković nakon početnih općenitih izjava budući trošak za obranu u 2017. okarakterizirao brojkom od 1,23 posto BDP – što uz procijenjeni BDP za 2017. godinu (iz samih Smjernica) daje ukupni godišnji iznos od oko 4.399.882.200 kuna.
“Projekcije gospodarskog rasta od 3,2% u 2017. godini, u koju su ukalkulirani učinci i porezne reforme u prvoj godini su temelj za planiranje proračuna 2017. Kada je riječ o prihodnoj strani proračuna, ona je određena očekivanim rastom gospodarskih aktivnosti, te uzima u obzir provedbu porezne reforme, a govorimo o iznosu od 119,6 mlrd kuna u 2017. godini. Na rashodnoj strani naglasak će i dalje biti na očuvanju fiskalne održivosti, uz istodobno poticanje gospodarskog rasta. Želim naglasiti kako je fokus stavljen na provedbu socijalne i demografske politike, te na sustav nacionalne i domovinske sigurnosti, kao i na prava hrvatskih branitelja. Kako sam spomenuo prošli tjedan na sigurnosnoj konferenciji, Ministarstvo obrane može očekivati povećanje proračuna nakon 6 godina kontinuiranog smanjenja, te će iznositi 1,23 BDP-a”,
rekao je premijer Plenković u samom uvodu u današnju Vladinu sjednicu. Ministar obrane Krstičević, koji je proteklih mjesec dana vodio jednu od svojih značajnijih bitaka, spominjući povećanje obrambenog proračuna kao prioritet u gotovo svakom svom javnom istupu, jedini se od ministar imao potrebu uključiti se u raspravu. Štoviše, nije čak ni raspravljao, nego se jednostavno – zahvalio:
“Javio sam se za riječ jer se želim zahvaliti Vama, predsjedniče, ministru financija i svim kolegicama i kolegama. Zadovoljan sam što je naša Vlada prepoznala da je ulaganje u obrambeni resor, u sustav nacionalne domovinske sigurnosti, ulaganje u našu sigurnost, u vlastiti prosperitet. Obrambeni proračun u posljednjih 5 godina se smanjivao iz godine u godinu, i za razdoblje od 2011. do 2016. iznos smanjenja bio je veći od milijardu kuna. Smjernice, odnosno limit koji su dana pred nama, i takav novi financijski plan Ministarstva obrane za 2017. godinu, koji će proizići iz njih doprinijet će jačanju obrambenih sposobnosti naše države, razvoj sustava nacionalne i domovinske sigurnosti. Navedena sredstva osigurat će poboljšanje uvjeta života i rada naših vojnika u vojarnama, dočasnika i časnika, kao i njihova materijalna prava primjerena pozivu, pridonijet će razvijanju sposobnosti potrebnih za obavljanje zadaća u operacijama, vježbama i obuci, te potpori civilnim institucijama i stanovništvu u RH. Stoga, kao ministar obrane, ističem da će naše Oružane snage moći odgovoriti na realne procjene prijetnji, rizika, misija i zadaća, te na preuzete obaveze u međunarodnim okvirima. Hvala Vam još jednom.”
Koliko to sve na prvi pogled zvučalo ohrabrujuće, treba na umu zadržati činjenicu kako su sve te cifre ipak još itekako u sferi projekcija i dobrih želja, koje među ostalim uvelike ovise i o ostvarenju planirane stope gospodarskog rasta. Njima se sektor obrane zapravo vraća na razine s kraja 2014. godine, iz doba iznošenja planova za tada predstojeću, predizbornu 2015. – ostavljajući za nama nesretni eksperiment s početka ove godine. Uz to, Smjernice ponovo sve prihode i rashode, kao i izračun manjka, iskazuju po nacionalnoj metodologiji – a ne po Europskoj statističkoj metodologiji (ESA 2010), temeljem koje se izvještava prema Europskoj uniji. To je nastavak jedne žalosne prakse koja dodatno širi prijepore oko točnosti navedenih brojaka, a onemogućuje i direktno uspoređivanje podataka iz Smjernica s onim vrijednostima koje se dostavljaju tijelima u Bruxellesu.
