Svjedočenjem predstavnika Eurokamiona, Ivice Rilje i Marka Vukoje, u petak je završio prvi tjedan ispitivanja svjedoka u ponovnom suđenju bivšem ministru obrane Berislavu Rončeviću i njegovom pomoćniku Ivi Bačiću za nabavu kamiona 2004. godine. Ivica Rilje, direktor i suvlasnik Eurokamiona, jednog od ovlaštenih dilera IVECO-a za Hrvatsku, potvrdio je dio iskaza svjedoka Sebastijana Mojsovića, saslušanog dan ranije, ali je za veći dio iskaza imao problema s pamćenjem, zbog čega su ga nerijetko predstavnici USKOK-a i sudac Horvatović podsjećali na iskaz koji je dao 2010. godine. Iako je nabava vojnih kamiona za Ministarstvo obrane 2004. godine bila prvi i jedini takav vojni posao za Eurokamion, Rilje se nije mogao sjetiti što se dogodilo s prvim, pozivnim natječajem, niti tko je njega i Vukoju pozvao na sastanak u MORH sredinom prosinca 2004., kao ni je li prije potpisivanja dobio od MORH-a na uvid nacrt konačnog ugovora. U suočavanju s ranijim iskazom, što je u nekoliko navrata napravila tužiteljica Ksenija Pavić, Rilje je izjavio da „ako je tako rekao, onda je tako i bilo“.
Time je, među ostalim, potvrdio da je Eurokamion početkom prosinca 2004. dobio obavijest o poništenju pozivnog natječaja, ali da on o tome ništa nije znao kada je 18. prosinca u 12 sati i 25 minuta, zajedno s Vukojom i Sebastijanom Mojsovićem, došao na sastanak u Ministarstvu obrane. U uredu Ive Bačića, osim njega, bio je i general Slaven Zdilar koji je, prema ranijem Riljinom iskazu, govorio o tehničkim karakteristikama kamiona i njihovoj količini. Iako se ne sjeća točno, Rilje je potvrdio da je na sastanku dogovorena reducirana nabava kamiona, što je Eurokamion i ispunio 21. prosinca.
Izmijenjena ponuda, s naznačenom cijenom bez PDV-a, potvrdio je direktor Eurokamiona iskaz iz 2010. godine, naslovljena je upravo na Bačića, ali ne zna zbog čega, dok je u ranijem iskazu izjavio da je ponuda naslovljena na Bačića jer su s njime najviše kontaktirali. Na tu je izjavu u unakrsnom ispitivanju reagirao upravo prozvani Bačić, napomenuvši da je to teza koja se provlačila i ranije, iako se iz službenih dokumenata vidi da je izmijenjena ponuda adresirana na Službu za nabavu pri Upravi za materijalne resurse MORH-a, koja ju je potom dostavila Bačiću na uvid. Rilje se nije mogao sjetiti da li je dobio nacrt ugovora, kao ni kada je saznao za mogućnost avansnog plaćanja. Ugovor zaključen krajem prosinca u ime Eurokamiona potpisao je Rilje, a u ime MORH-a tadašnji ministar Rončević. To je ujedno bio prvi i posljednji put da su se njih dvojica sreli, odgovorio je Rilje na pitanje USKOK-ove tužiteljice. Do sastanka u MORH-u nije znao ni Ivu Bačića, a potvrdio je i da je potpuno siguran da Rončević nije znao niti jednog djelatnika Eurokamiona.
Marko Vukoja, danas bivši zaposlenik Eurokamiona, 2004. godine sačinjavao je u ime te tvrtke ponudu za MORH-ov natječaj za nabavu nebojnih motornih vozila. Njega je pamćenje puno bolje služilo, pa je izjavio da je o natječaju obavijestio principala, odnosno IVECO, koji mu je potom dostavio cijenu za vojne kamione. Naime, kako je pojasnio Vukoja, svi dileri raspolažu samo s cijenom za civilna vozila, dok se za vojne varijante cijena traži od IVECO-a u Bolzanu i tek na temelju toga kreira krajnja ponuda. Kao jedan od sudionika sastanka u MORH-u 18. prosinca, Vukoja je potvrdio da su ih tada Bačić i Zdilar obavijestili o poništenju pozivnog natječaja, uz dodatak kako je Eurokamionova ponuda „kvalitetna“, zbog čega bi trebali dostaviti MORH-u modificiranu ponudu sa smanjenim brojem vozila. Pri tome je general Zdilar bio zadužen za razgovor o tehničkim pojedinostima, a Bačić o samoj pravnoj proceduri. Tijekom sastanka u Ministarstvu obrane, u ured Eurokamiona faxom je pristigla službena obavijest MORH-a o poništenju prvog, pozivnog natječaja.
U reduciranoj ponudi, Eurokamion je ponudio 41 vozilo, da bi konačnim ugovorom MORH-u prodao 39 kamiona. I ovu ponudu sačinio je Vukoja, ponovno prikazujući cijene bez PDV-a. Iako se radilo o manjem broju vozila od ponuđenih u prvoj ponudi na pozivnom natječaju, cijena po komadu vozila ostala je ista. Jučer se Vukoja nije mogao sjetiti je li MORH isporučio nacrt ugovora, iako je u iskazu 2010. godine rekao kako je u nacrtu ugovora bio naveden različit broj vozila u odnosu na modificiranu ponudu Eurokamiona. To, međutim, nije bilo jedino iznenađenje – na samom svečanom potpisivanju ugovora Vukoja je ustanovio i da je izmijenjen postotak popusta koji Eurokamion daje MORH-u. Ministarstvo obrane, ili točnije Ivo Bačić, tražio je od Eurokamiona dodatni popust od 5 posto zbog avansnog plaćanja. IVECO je Eurokamionu dozvolio maksimalan popust od 2 posto, s čime je MORH bio izuzetno nezadovoljan. Na svečanom potpisivanju ugovora, na kojem je inače prvi puta vidio Berislava Rončevića, Vukoja je uočio odredbu o 3 posto popusta, ali je ugovor svejedno potpisan. Da li je i kada direktor Eurokamiona Ivica Rilje saznao za 3-postotni popust, Vukoja ne zna, kao što ne zna da li je taj popust bio naznačen već i u nacrtu ugovora.
Marko Vukoja potvrdio je da su svi naručeni kamioni isporučeni sa zakašnjenjem, zbog čega je Eurokamion platio penale. Osnovni i najveći problem bilo je odstupanje od NATO-boje kamiona, a na nabavku nove boje i ponovno farbanje vozila izgubilo se puno vremena. Potvrdio je i da se na nadogradnji kamiona, koju su radile domaće tvrtke u sklopu offset-programa, pojavila korozija, ali je uspješno sanirana. Poseban razlog zakašnjenja bilo je i kašnjenje dokumentacije koju je MORH trebao dostaviti Eurokamionu. Iako samo Ministarstvo obrane smije kupiti vojne kamione, IVECO je kao proizvođač za taj posao te izvoz kamiona u RH morao dobiti dozvolu od NATO-a, a da bi to mogao zatražiti – MORH mu je morao izdati potvrdu da se vozila nabavljaju isključivo za potrebe OS RH. Kašnjenje u izdavanju ove potvrde uzrokovalo je domino efekt na cjelokupnom preostalom vremenskom rasporedu posla.
U nastavku suđenja sljedećeg tjedna, na zagrebačkom će se Županijskom sudu pojaviti MAN-ovci Pavao Grom i Damir Udovičić. Groma su odvjetnici optuženih kazneno prijavili zbog lažnog svjedočenja u postupku 2010. godine.
