Nakon što su jučer na zagrebačkom Županijskom sudu u slučaju „kamioni“ svjedočili djelatnici Ministarstva obrane Rudolf Klicper i Tomislav Ramčić, danas je red došao na hrvatskog posrednika tvrtke IVECO Sebastijana Mojsovića i direktora prodaje hrvatskog zastupnika za MAN Importer Velimira Marovića. Marović je svoj iskaz odradio ekspresno, pozivajući se na iskaz od 10. veljače 2010. godine iz prvog suđenja, dodavši tek da se ne sjeća ni broja vozila koja je MAN ponudio na MORH-ovom natječaju za nabavu nebojnih motornih vozila, kao niti da li je ponuđena cijena iskazana s PDV-om ili bez njega. Također je rekao kako on osobno nije imao kontakte s predstavnicima Ministarstva obrane, te da je ponudu u ime tvrtke MAN Importer radio sada bivši djelatnik te tvrtke Damir Udovičić.
Za razliku od Marovićevog, Mojsovićevo pamćenje bilo je nešto bolje. On je 2004. godine u zagrebačkom uredu tvrtke IVECO radio tehničko-komercijalnu podršku mreže zastupnika za program IVECO-a za velike kupce, te je samim time sudjelovao u dijelu sastavljanja ponude za Ministarstvo obrane (na pozivnom natječaju za nabavu nebojnih motornih vozila). Od moguća 4 ovlaštena zastupnika za IVECO u Hrvatskoj, poziv za sudjelovanje na natječaju sigurno je bio upućen tvrtki Eurokamion, a možda i tvrtki Benussi iz Pule (iako u to nije siguran). No budući da ta pulska tvrtka nikada nije sudjelovala na takvim natječajima, odluka Vojne divizije IVECO-a (sa sjedištem u talijanskom Bolzanu) bila je da zagrebački Eurokamion kao iskusniji i financijski jači odradi cijeli posao.
Drugooptuženi Ivo Bačić, bivši pomoćnik ministra obrane RH
Nakon što je Eurokamion predao ponudu za nabavu vozila, u prosincu 2004. čelni ljudi tvrtke, Marko Vukoja i Ivica Rilje pozvani su, zajedno s Mojsovićem, na sastanak u Ministarstvo obrane. Pozvao ih je tadašnji pomoćnik ministra Ivo Bačić, s naznakom da je nabava kamiona tema sastanka, a osim Bačića prisutan je bio i general Slaven Zdilar, tadašnji načelnik Službe za razvoj, opremanje i modernizaciju (SROM). Bačić je goste obavijestio da je ponuda Eurokamiona najpovoljnija, ali da zbog samog kraja godine i nužnosti izvršenja proračuna hitno treba pristupiti izradi nove ponude i realizaciji posla. Zdilar je tražio i izmjene taktičko-tehničkih zahtjeva, rekao je Mojsović pred sucem Željkom Horvatovićem, i to u vidu poboljšanja opreme na cisternama za gorivo, što je imalo reperkusije i na konačnu cijenu.
Na sastanku je i jedan od domaćina iz Ministarstva obrane (Mojsović se ne sjeća o kome se radi) predstavnicima Eurokamiona rekao da je prethodni natječaj bilo nemoguće realizirati zbog nedostatka financijskih sredstava, zbog čega je taj pozivni natječaj poništen (što Mojsović, tvrdi, do tada nije znao). Zaključci sastanka bili su sljedeći: od ukupno 10 do 12 grupa vozila traženih natječajem izdvojene su one kategorije važne za ispunjenje ISAF-ciljeva, te će samo za njih Eurokamion dostaviti MORH-u novu ponudu s manjim količinama vozila i sukladno predviđenim financijskim sredstvima. Dogovoreno je da Eurokamion ponudi ukupno 39 kamiona, što je i učinjeno u novoj ponudi predanoj Ministarstvu obrane nekoliko dana kasnije.
Iako u daljnjoj fazi Mojsović nije sudjelovao (osim na svečanosti potpisivanja ugovora krajem prosinca 2004. godine), direktor Eurokamiona Ivica Rilje obavijestio ga je da MORH ultimativno traži barem 5 posto dodatnog rabata na cijelu ponudu, budući da je najavljena mogućnost avansnog plaćanja. Temeljem tog zahtjeva, i Rilje je od 4 domaća dobavljača (tvrtki iz Zagreba, Donje Stubice, Umaga i Rijeke) tražio dodatni rabat. Nakon internih konzultacija, Eurokamion je obavijestio Ministarstvo obrane da je moguće dati najviše 3 posto dodatnog rabata, na što je MORH u konačnici pristao i pripremio potpisivanje ugovora. Tijekom 2005. godine MORH-u su isporučeni svi kamioni, a cijena s PDV-om iznosila je oko 35 milijuna kuna. MORH je avansno platio tijekom siječnja 2005. godine.
Na pitanje USKOK-ovih tužitelja, Mojsović je pojasnio sistem formiranja cijena – iako IVECO za svoj civilni kamionski program ima službeni i javno objavljeni cjenik, cijenu u konačnici formiraju zastupnici proizvođača, na temelju svojih troškova i rabata. Međutim, Vojna divizija cijenu za vojne kamione formira drugačije – na temelju traženih parametara i nadogradnje kamiona, troškova obuke korisnika, obaveznih zaliha dijelova, itd. Na izričito pitanje USKOK-a da li je cijena vojnog programa značajno odstupala od uobičajenih cijena za civilna vozila Mojsović je odgovorio da je to „moguće“ jer je, u odnosu na civilni, vojni program obično oko 50 posto skuplji (no to ovisi o vojnim komponentama koje se ugrađuju).
Sebastijan Mojsović u raljama hrvatskog pravosuđa
Iako je Eurokamion namjeravao od IVECO-a naručiti dogovorene kamione odmah nakon potpisivanja ugovora, to se nije dogodilo. Prvog dana veljače te 2005. godine predstavnici Vojne divizije IVECO-a došli su na sastanak u Ministarstvo obrane kako bi razjasnili još neke detalje oko tehničkih zahtjeva za šasije. Na pitanje tužitelja jesu li šasije bile vojne ili komercijalne/civilne, Mojsović je bez dileme odgovorio da se radilo o vojnim, odnosno tzv. militariziranim šasijama, to jest o derivatima civilne proizvodnje (što je praksa koju prakticira i IVECO, i MAN, i drugi ponuđači). No ono što vojnu šasiju razlikuje od civilne su NATO-standardi. Upravo u tom segmentu „kiksale“ su 4 domaće tvornice za nadogradnju (koje su od IVECO-a isporučenu osnovnu šasiju opremale do konačne ugovorene verzije, sukladno MORH-ovim TT-zahtjevima). Zbog neiskustva domaćih proizvođača, na opremljenim kamionima došlo je do razlika u odnosu na ugovoreno, a ticale su se NATO-boja i pojedine ugrađene opreme u NATO-standardu. Nakon MORH-ovog komisijskog pregleda, svi nedostaci otklonjeni su na račun dobavljača. Na pitanje USKOK-a jesu li MORH-u isporučeni novi kamioni, Sebastijan Mojsović odgovorio je potvrdno.
Na današnjem ročištu nitko nije ni spomenuo prvooptuženog bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića. Sutra bi se na Županijskom sudu trebali pojaviti ljudi iz Eurokamiona koji su danas spominjani u nekoliko navrata – Marko Vukoja i Ivica Rilje.
