Kada smo prije mjesec dana problematizirali izostanak izglasavanja “Godišnjeg izvješća o obrani za 2019. godinu” na Vladi Republike Hrvatske, još je sve bilo relativno redovito. Sabor je zasjedao, makar u obliku ograničenom uvjetima pandemije koronavirusa, Vlada je bila redovita, a o parlamentarnim izborima tek se nagađalo. No, do danas sve se to promijenilo.
Kao prvo, Hrvatski sabor se raspustio u ponedjeljak 18. svibnja 2020. godine, za što je glasovalo 105 zastupnika uz devet “PROTIV” i četiri glasa za “SUZDRŽAN”. Time je otvoren put za provedbu izbora, u roku od 30 do 60 dana – što znači. između 21. lipnja i 12. srpnja. O konkretnom datumu odlučio je predsjednik RH Zoran Milanović 20. svibnja – donio je “Odluku o raspisivanju izbora za zastupnike u Hrvatski sabor“, koja će na snagu stupiti 2. lipnja. Prema njoj, izbori na biračkim mjestima u Republici Hrvatskoj održat će se u nedjelju, 5. srpnja 2020. godine, a izbori na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava RH – u subotu, 4. srpnja i u nedjelju, 5. srpnja 2020. godine. Kao drugo, time je od dana raspisivanja izbora na snazi i niz ograničenja ovlasti za Vladu Republike Hrvatske, koja do formiranja nove Vlade RH smije obavljati samo tzv. “tehničke poslove”, zbog čega se u javnosti uobičajio i naziv “tehnička Vlada”. Iako su puni okviri takvih ograničenja pravno dosta nedorečeni, jasno je da Zakon o Vladi RH u svom članku 7. st 1 kaže “Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade“. Uz to se u Zakonu o postupku primopredaje vlasti donekle pojašnjava ograničenje ovlasti imenovanja na dužnosti (čl. 4) i ovlasti zaključivanja ugovora značajnije vrijednosti (čl. 5, koji ih čini ništavima) – iako se u praksi tim temeljem uobičajilo spominjanje praktičnog ograničenja preuzimanja ikakvih bitnijih obveza na račun buduće vlasti u državi. Kako stvari stoje, za očekivati je da aktualna Vlada RH pređe u takav mod rada stupanjem na snagu Odluke o raspisivanju izbora – dakle, u utorak 2. lipnja ove godine, iako su izjave premijera Plenkovića nakon 231. sjednice Vlade 21. svibnja ukazale i na mogućnost da se tu postupi drugačije. Naime, on je tada kazao:
“Nema pojma tehnička vlada, da to odmah razjasnimo. To je, ovako, jedan žargon koji živi s nama godinama. To ne postoji. Neka mi netko nađe propis gdje postoji riječ tehnička vlada… Ja bi to volio vidit… osim u tekstovima novinskim, a to nije nikakav zakonski propis. Vlada ima jasno propisane ovlasti, što može raditi, od momenta kada se raspišu izbori. Mi funkcioniramo sasvim normalno, kao što su funkcionirale i ranije Vlade, što se toga tiče“.
A zašto je sve to bitno?
Gdje je Godišnje izvješće?
Kao što smo naveli krajem travnja, od 2006. do 2019. godine, u 9 godina je Godišnje izvješće o obrani na Vladi RH bilo doneseno do kraja mjeseca travnja – dok je u 5 godina njegovo donošenje bilo odgođeno za svibanj. Pa ipak, gledajući datume prolaska kroz proceduru Vlade RH, samo je jedne godine taj dokument bio donesen datumski kasnije nego što se smiješi ove 2020. godine – 2013. je bio usvojen 29. svibnja. Druga bitna stvar za napomenuti je i činjenica kako su od svih tih godina samo 2007., 2011., 2015. i 2016. bili provođeni parlamentarni izbori – od čega baš 2016. godina nosi i jedinstveni presedan da se o “Godišnjem izvješću o obrani” za 2015. godinu uopće ni nije raspravljalo u parlamentu (nakon što ga je Vlada RH donijela 4. svibnja te godine). Dodatno treba spomenuti i lanjsku 2019. godinu, kada se po prvi put moglo doživjeti da nadležni ministar u obrani Godišnjeg izvješća pred Vladom, Odborom za obranu i na plenarnoj sjednici Sabora govori o rastu obrambenog proračuna, iako se sakriveno u samom dokumentu moglo razaznati da je on 2018. zapravo padao – čime se svjesno dovodilo u zabludu sve površne čitaoce njegova teksta.
Nažalost, po svemu sudeći, ova godina mogla bi biti izvorom novih presedana. Naime, Hrvatski sabor već je raspušten, pa do daljnjeg nikakvih rasprava nema – a otvoreno je pitanje da li će idući saziv razmatrati išta od zaostataka iz prethodnih perioda. Vlada Republike Hrvatske još radi, tehnički ili kako već, ali dokumentu “Godišnje izvješće za 2019. godinu” nema ni traga. Krajem ovoga tjedna bit će nadmašen i do sada najkasniji datum ikada, za upućivanje ovog bitnog dokumenta u javnost i parlamentarnu proceduru (kada god ona bila).
Sve je to itekako žalosno, budući se proteklih godina obrambene teme itekako koristilo u dnevnopolitičke svrhe – sve do toga da je Ministarstvo obrane uz službeno Godišnje izvješće (iz prvog dijela godine), u jesen 2017., 2018. i 2019. godine čak paralelno krenulo izdavati i propagandni pamflet s godišnjim dosezima ministra Damira Krstičevića – čijih 50 stranica (2017.), 62. stranice (2018.) i konačno 92. stranice u koloru (2019. godine) nisu odražavale ikakav usporedivi rast bitnijih aktivnosti u promatranome periodu. No, dok je od podnošenja i prihvaćanja ostavke Damira Krstičevića jasno da ove jeseni neće biti sličnog šarenog pamfleta za 2020. godinu – bilo bi potpuno neshvatljivo da iz procedure kompletno otpadne i dokument “Godišnje izvješće o stanju u obrani”, definiran bitnim u Zakonu o obrani (čl. 4 st 2), koji zadaje i obvezu njegova donošenja na Vladi RH (čl. 8. točka 2) te usvajanja u Hrvatskome saboru (čl. 5. st. 2. točka 4).
Donošenje i raspravljanje ovog dokumenta – a nadasve i njegova istinitost i potpunost – ne samo da su bitni za Hrvatsku javnost (stručnu i opću), već predstavljaju i izričitu zakonsku obvezu čije ispunjavanje u potpunosti pada na obnašatelja dužnosti ministra obrane i Vladu RH u cjelini, tehničku ili bilo kakvu drugu. Izostankom takve objave krši se jedan od organskih zakona RH, krše se osnove demokratskog poretka u državi, a ukida se i jedan od rijetkih praktičnih alata provedbe demokratskog nadzora nad oružanim snagama – principa koji je Republika Hrvatska radno prihvatila prije više desetljeća. Budući je sve to loše i nedopustivo, s nadom čekamo da se Vlada RH što skorije pozabavi usvajanjem dokumenta “Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu”.