Drugi je dan nove ere, barem po brojanju hrvatske političke elite. Dok se još ni Trg bana Jelačića nije počistilo kako treba, a na graničnim prijelazima slom informatičkog sustava Carinske uprave RH stvara kilometarske kolone, osvrnimo se na jučerašnji radni dan – kako su ga doživjeli hrvatski europarlamentarci. Oni su uz prigodnu ceremoniju i službeno zauzeli svoje pozicije u ponedjeljak, 1. srpnja, u Strasbourgu – gdje je sjedište Europskoga parlamenta i u kojem Parlament zasjeda jedan tjedan mjesečno (ukupno 12 plenarnih sjednica godišnje).
Svečana podizanja zastava
Događanju koje je započelo jučer oko 17 sati kvazi-vojni štih dalo je prisustvo klape Hrvatske ratne mornarice ‘Sveti Juraj’, izvođača ‘Lijepe naše’ i hrvatske verzije ‘Ode radosti’, te pripadnika Eurocorpsa koji su svečano donijeli hrvatsku zastavu. Čisto da podsjetimo – Eurocorps, European Corps ili Corps of European Union je međudržavna, stajaća postrojba kopnene vojske sa stožerom u Strasbourgu. Kreirana je u svibnju 1992. godine, a proglašena operativnom 1995. Sastoji se od ograničenih stožernih struktura, te s oko 1000 vojnika stacioniranih u Strasbourgu, a pod svojim zapovjedništvom ima i francusko-njemačku brigadu, ustrojenu 1987. godine, s još oko 5000 ljudi. Uz to, u sastav Eurocorpsa voli se knjižiti i svekolike vojne efektive deklarirane za EU i NATO djelovanja – tako da na papiru ta struktura doseže i do 60 tisuća ljudi. Pa ipak, iako se načelno radi o kombiniranoj postrojbi europskih zemalja, nije tu riječ o nikakvoj europskoj vojsci. Iako je riječ tek o model-postrojbi koja već gotovo 20 godina predstavlja uzor za općenito užu vojnu suradnju država članica EU, Eurocorps je nekoliko puta bio i operativno raspoređivan na teren, prvenstveno u Afganistan.
Nakon ceremonije podizanja zastave, Europski je parlament započeo plenarnu sjednicu, kojoj je na čelu hrvatskog izaslanstva prisustvovao i Josip Leko, predsjednik Hrvatskog sabora. Sjednica je započela opet s Hrvatskom, budući su kolegama predstavljeni hrvatski europarlamentarci, koji su onda i zauzeli svoja nova radna mjesta – bez izjava i tek uz službene fotografije. Na to je i u salu Parlamenta unesena hrvatska zastava, da bi se onda započelo s redovitim radom. To je onda o svečanostima bilo to do večeri, kada je oko 20:30 sati hrvatska zastava svečano podignuta i pred Gradskom vijećnicom grada Strasbourga, opet uz prisutnost domaćina te hrvatskog izaslanstva i europarlamentaraca.
Hrvatski članovi Europskog parlamenta
Što se tiče statusa hrvatskih članova Europskog parlamenta, treba spomenuti da su oni koji su do sada ujedno bili i zastupnici u Hrvatskom saboru svoje saborske mandate stavili u mirovanje, nakon glasovanja o odgovarajućim odlukama Mandatno-imunitetnog povjerenstva (Nikola Vuljanić, Ruža Tomašić, Davor Ivo Stier, Andrej Plenković, Tonino Picula i Biljana Borzan 21. lipnja, Sandra Petrović Jakovina 28. lipnja). Iako su te odluke izgleda stupile na snagu izglasavanjem, one donesene 21. lipnja su jučer, prvoga dana punopravnog RH članstva, osvanule i objavljene u Narodnim novinama (NN 83/13). Pa ipak, ta procedura izgleda da nije bila potrebna i za Ivanu Maletić, vanjsku članicu saborskog Odbora za regionalni razvoj i fondove Europske unije (inače, HDZ “ministricu u sjeni”). Od svog posla u Europskome parlamentu ona prilično sigurno neće biti u stanju raditi i u odboru, ali joj izgleda ipak neće škoditi nastavak primanja pripadajuće naknade i za taj posao .
Pri tome, sada je nedvojben i radni raspored hrvatskih europarlamentaraca – Tonino Picula, Oleg Valjalo, Biljana Borzan, Sandra Petrović Jakovina i Marino Baldini djeluju u zastupničkome Klubu socijalista i demokrata (S&D); Davor Stier, Andrej Plenković, Ivana Maletić, Dubravka Šuica i Zdravka Bušić su u Klubu Europske pučke stranke (EPP); Ruža Tomašić je članica kluba Europskih konzervativaca i reformista (ECR), a laburist Nikola Vuljanić završio je kako je i od početka priželjkivao – u Klubu Ujedinjene europske ljevice-Zelene nordijske ljevice (GUE/NGL). Toliko o bajkama oko njihovog nacionalnog predstavljanja RH u Europskome parlamentu.
Vijeće Europske unije po pitanju RH
Istog tog 1. srpnja po pitanju Hrvatske radilo je i Vijeće Europske unije. Ono je pisanom procedurom imenovalo Nevena Mimicu za povjerenika Europske komisije za zaštitu potrošača (nakon što je 28. lipnja izglasano mirovanje njegovog saborskog mandata, imenovan je na novo mjesto do 31. listopada 2014. godine, dakle, do kraja mandata ove Komisije), kao i devet hrvatskih članova u Gospodarski i socijalni odbor (Davor Majetić, Dragica Martinović Džamonja, Violeta Jelić, Marija Hanžeković, Anica Miličević-Pezelj, Vilim Ribić, Lidija Pavić-Rogošić, Marina Škrabalo i Toni Vidan imenovani su u to savjetodavno tijelo na mandat od 1. srpnja 2013. do 20. rujna 2015. godine) te još devet članova u Odbor regija (Snježana Bujanac, Nikola Dobroslavić, Bruno Hranić, Ivan Jakovčić, Danijel Marušić, Vojko Obersnel, Jelena Pavičić Vukičević i Predrag Štromar, za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 25. siječnja 2015. godine).
Ujedno je donesena i odluka o promjeni izračuna kvalificirane većine potrebne za odlučivanje, s obzirom na ulazak Hrvatske. Hrvatska u Vijeću Europske unije ima sedam glasova, a njenim se pristupom u EU prag broja stanovnika (62 posto) potrebnog za odlučivanje kvalificiranom većinom popeo na 315.01 milijuna stanovnika (od ukupno 508,08 milijuna). Do jučer ukupan broj glasova iznosio je 345 (258 glasova je trebalo za kvalificiranu većinu), dok sada ukupnost iznosi 352 glasa – dok za kvalificiranu većinu po novome treba skupiti 260 glasova.
Ovakvim sustavom glasovanja, gdje države imaju broj glasova određen prema njihovom udjelu u ukupnoj veličini Unije, odlučivat će se još do kraja 2014. godine – kada počinje Lisabonskim ugovorom utanačeni prijelazni period. To će prijelazno razdoblje trajati od 2014. do 2017. godine, tijekom kojeg će se odlučivati prema novim pravilima dvostruke većine, uz to da će bilo koja zemlja članica moći tražiti da se o nekom pitanju glasuje starim ponderiranim sustavom. Od 2017. trebao bi početi važiti isključivo sustav odlučivanja dvostrukom većinom – prema kojem je odluka donesena ako za nju glasuje najmanje 55 posto država članica koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva EU-a.
