Tempelhof danas
Što povezuje Berlinčane i Puležane? Borba za javni prostor! I tu sličnost prestaje – jer su se građani Berlina prošle nedjelje na referendumu nedvosmisleno izjasnili kako žele da se nekadašnji aerodrom Tempelhof sačuva kao javni prostor, namijenjen svim građanima glavnog njemačkog grada. Gradske su vlasti, naime, tom simbolu Hladnoga rata namijenile dobro nam poznatu sudbinu – na ogromnom prostoru bivšeg aerodroma trebao je niknuti novi poslovni i stambeni kvart. Čak 65 posto građana Berlina taj je prijedlog odbilo, želeći i dalje uživati u Tempelhofu kao novoj gradskoj travnatoj površini, namijenjenoj za druženje i rekreaciju. Berlinski gradonačelnik Klaus Wowereit priznao je poraz gradskih planera i odmah po objavi rezultata referenduma izjavio kako volja građana mora biti prihvaćena.
U Puli, pak, sasvim druga slika – unatoč višegodišnjim naporima građana Pule i inicijative „Volim Pulu“ da se za javnost otvori prostor bivše vojarne na Muzilu, kao i da se otvori ozbiljna javna rasprava o potrebama grada Pule i samih Puležana na tom prostoru, gradske i državne vlasti uporno Muzil pokušavaju pretvoriti u ekskluzivno golf igralište i pripadajuće apartmansko odmaralište. Tako bi desetljećima zatvoreno vojno područje postalo turistički rezervat kojeg bi Puležani ponovno gledali izdaleka.
Javna tribina u Vlaškoj
Nedostatak ideja o tome kako nekadašnje vojne prenamijeniti u ugodne i korisne javne prostore rezultirao je sveopćim propadanjem i devastacijom većine bivših vojnih objekata, bez obzira što neki od njih imaju i određenu povijesnu vrijednost. Jedan od takvih objekata je i bivša vojna bolnica u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, čija povijest seže daleko u 19. stoljeće, i uživa status zaštićenog kulturnog dobra. Upravo će se u prostorima te bivše vojarne na adresi Vlaška 87, u subotu 31. svibnja, održati tribina „Kome pri(o)padaju demilitarizirani prostori?“. Na to će pitanje pokušati odgovoriti dr.sc. Kruno Kardov s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, neovisni vojni analitičar Igor Tabak, arhitektica Dafne Berc, Dušica Radojčić iz udruge „Zelena Istra“ i članica građanske inicijative „Volim Pulu“, te Alen Čičak – zamjenik predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Raspravu će moderirati Gordan Bosanac iz CMS-a. Organizator skupa je Centar za mirovne studije iz Zagreba, u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom, a početak tribine je točno u podne.
Ova tribina se održava u sklopu priredbe Dan D – priredbe koja se održava cijeli vikend (30. svibnja – 01. lipnja) u prostoru bivše vojne bolnice u Vlaškoj 87 – samo jednog u nizu reprezentativnih bivših vojnih objekata koji čekaju svoju prenamjenu širom Hrvatske. Na tribini će se govoriti o konverzijama/pretvaranju vojnih nekretnina u civilne, budući da sustav te konverzije nije do kraja uređen, te će se moći čuti i koja je strategija države oko prenamjene bivših vojnih prostora. Za posjetitelje je pripremljena i posebna razglednica adresirana na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, kojom se apelira da prostori u Vlaškoj 87 što prije zažive tako da u njima budu sadržaji dostupni svim građanima. Ova tribina dio je projekta PINS – „Javni interes – nije na prodaju!“, koji se provodi u sklopu programa IPA 2010 – Potpora naporima organizacija civilnog društva za praćenje i promicanje transparentnosti, učinkovitosti, odgovornosti i uključivosti javne uprave u borbi protiv korupcije.
Ah, te neperspektivne nekretnine!
U sklopu šireg popisivanja nekretnina, ove je godine Ministarstvo obrane konačno okončalo i popis tzv. neperspektivnih vojnih nekretnina, koje će preći u vlasništvo novooformljenog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Iako konačna lista neperspektivnih objekata još uvijek nije objavljena i proces tranzicije imovine prema DUUDI-u je u tijeku, tu se otvara prostor strukturiranijeg upravljanja ovim važnim javnim resursima. U Godišnjem izvješću o obrani također se govori o perspektivnoj i neperspektivnoj vojnoj imovini. Tako je tijekom popisa utvrđeno da se u evidenciji vojnih nekretnina nalazi 226 perspektivnih nekretnina, koje koriste Oružane snage i Ministarstvo obrane RH, i još 392 neperspektivne vojne nekretnine (225 izgrađenih nekretnina – vojarne, skladišta, poligoni, hoteli, 128 zemljišta i 39 ostalih nekretnina – spomenici, parkovi, nogostupi, vodovodi i dr.), kao i 358 nekretnina koje su predane državnim tijelima nadležnima za upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike (101 nekretnina predana je od rujna 1992. do prosinca 1999. godine, dok je najveći dio nekretnina, njih 257, predano od siječnja 2000. do prosinca 2013. godine).
Ministarstvo obrane RH je potkraj 2013. godine izvršilo analizu i pripremilo dokumentaciju za prodaju pet neperspektivnih vojnih nekretnina putem Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, od čije prodaje će se osigurati financijska sredstva za modernizaciju infrastrukture Oružanih snaga i Ministarstva obrane. Nakon izvršenoga popisa, Ministarstvo obrane će izdvojiti perspektivnu imovinu koju će zadržati i njome raspolagati, a ostalu imovinu koja je neperspektivna za Oružane snage postupno će predavati Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Na DUUDI-u je, pak, da osmisli strategiju kako te bivše vojne objekte učiniti privlačnima za potencijalne investitore. I ne, to nužno ne znači da se trebaju tražiti isključivo investitori za gradnju hotela, poslovnih i stambenih prostora. Vjerojatno bi se mogao naći i pokoji filantrop koji bi Zagrebu i Zagrepčanima poklonio preuređenje npr. bivše vojne bolnice u Muzej hrvatskog zdravstva ili nekakav centar zdravoga života, sa šetnicom i drvoredom od Vlaške do Jurkovićeve ulice.
Imate li drugih ideja za prenamjenu bivših vojnih objekata, ili samo želite čuti što drugi misle o tome – dođite u subotu, 31. svibnja u podne u Vlašku 87, na tribinu “Kome pri(o)padaju demilitarizirani prostori“!
*This material has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this material are the sole responsibility of Center for Peace Studies and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.
Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije*
