Nakon ponešto stanke, kod predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović se danas, 6. travnja 2017. godine, održala sjednica Vijeća za obranu, izgleda ukupno 10. po redu. Iako na internetskim stranicama Ureda predsjednice o samom sazivanju nema niti glasa (za danas je samo bila najavljena jedna dodjela odlikovanja), u poslijepodnevnim satima ipak je objavljeno priopćenje o održanoj sjednici koju su zajednički, sukladno zakonu, sazvali predsjednica Grabar Kitarović i premijer Plenković. Medijska nagađanja da bi se na dnevnom redu sjednice moglo naći podosta točaka – točnije, njih ukupno četiri – pokazala su se točnima.
Strateški dokumenti
Kao prvo, a u skladu s onim što je prije koji dan u Bruxellesu najavio ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, na sjednici Vijeća za obranu raspravljalo se o ostvarenju postojećih strateških dokumenata u sektoru obrane. Strateški pregled obrane je po posljednji put bio donesen tijekom ljeta 2013. godine (NN 101/13 od 2. kolovoza 2013. godine), a njegovim temeljem se onda izradilo i Dugoročni plan razvoja OS RH 2015. – 2024. – dokument koji je donesen u prosincu 2014. godine (NN 151/14 od 19. prosinca 2014. godine). Dok se već neko vrijeme govori o obnovi DPR-a, još nije jasno koliko bi takva njegova obnova bila detaljna. Jednako tako nije jasno ni da li će takvom obnavljanju prethoditi i obnova Strateškog pregleda obrane (kojeg se iznova radilo prije prethodna dva slučaja izrade potpuno novog DPR-a).
U priopćenju sa sjednice Vijeća kaže se tek ovo:
“Ministar Krstičević na sjednici je, u kontekstu izrade Strategije nacionalne sigurnosti, izložio potrebu revidiranja strateških dokumenta iz područja obrane, Strateškog pregleda obrane i Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske, o čemu se Vijeće usuglasilo.”
Nacionalni plan za 2%
No svo ovo spominjanje reformi zapravo je uvod u pravu temu današnjega skupa – postupak kojeg mediji zovu “donošenje nacionalnog plana za izdvajanje dva posto BDP-a u sektor obrane“. Riječ je o hrvatskome odgovoru na ultimatum kojeg je ministar vanjskih poslova SAD-a Rex Tillerson postavio prošloga tjedna u Bruxellesu, kada je svojim kolegama jasno stavio do znanja kako SAD očekuju da se do 25. svibnja ili odgovarajuće poveća pojedina nacionalna izdvajanja za obranu, ili da se prezentira plan o tome kako se taj cilj misli ispuniti do 2024. godine. O tome je danas na Pantovčaku razgovarao i državni vrh, potvrdio je Ured predsjednice RH:
“Razgovaralo se i o prijedlogu Nacionalnog plana za dostizanje izdvajanja za obranu od 2 % BDP-a te je zaključeno kako će se narednom razdoblju usvojiti navedeni Plan koji će ići u smjeru dostizanja preporučenog izdvajanja za obranu Republike Hrvatske.”
Kako je Republika Hrvatska po pitanju financiranja obrane izuzetno nestabilna posljednjih godina (pa i uz izričita odstupanja od svih obećanja te preuzetih obveza) – za očekivati je da se na Pantovčaku oko toga vodila i prilično živa, iako ponešto depresivna rasprava na ovu bitnu temu.
Njemačka ministrica obrane skeptična je oko postizanja cilja od 2%
Dok se iz dosadašnjih izjava aktualnog ministra vanjskih poslova moglo zaključiti kako se i RH planira svrstati sa državama NATO koje taj svoj doprinos Savezu gledaju šire – ne samo kroz obrambeni proračun, već i kao zbroj humanitarnih te razvojnih izdvajanja, uz dodatak još i neke apstraktne vrijednosti samih nacionalnih sposobnosti, te možda i dobre volje iskazane sudjelovanjem u međunarodnim misijama ili drugim aktivnostima – zapravo tu nije jasno kako dalje. Na aktualni obrambeni proračun od 4.385.657.945 kuna (deklarirano kao 1,24 posto BDP-a), traženo povećanje bi iznosilo oko 2.687.983.902 kune (360,85 milijuna eura po tečaju od 7,449107 kuna za euro, ili oko 384,84 milijuna USD po tečaju od 6,984629 kuna za USD). Za dobivanje dojma, to samo povećanje je oko dvostruko od iznosa koji na godinu pojedinačno troše Ministarstvo branitelja, Ministarstvo kulture ili resor regionalnog razvoja, a u slučaju dodavanja u obranu – taj bi iznos taman omogućio i prestizanje godišnjih rashoda Ministarstva unutarnjih poslova RH.
Istini za volju, u situaciji kada pitanje otkupa INA-e visi u zraku, a Agrokor se ruši na očigled, takva neposredna investicija tijekom naredna dva mjeseca nije vjerojatna. Ponešto je upitno i odvajanje ovih novaca za opće potrebe sektora obrane i tijekom narednih sedam godina o kojima bi mogao govoriti etapni plan financijskog dostizanja ta 2 posto BDP za obranu, kojeg su također spominjali iz SAD. No, tu sadržajno dolazimo do treće navedene točke dnevnoga reda današnjeg Vijeća za obranu – a to je materijalna modernizacija u sektoru obrane.
Razvoj, opremanje i modernizacija OS RH
“Razgovaralo se i o pitanjima vezanim za razvoj, opremanje i modernizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske, među ostalim i o trenutnom stanju borbenog zrakoplovstva, a s ciljem donošenja odluke o mogućnostima i modalitetima razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske od strane Oružanih snaga RH,”
kaže se u priopćenju nakon završetka 10. sjednice Vijeća za obranu.
Kako pogurati modernizaciju OS RH?
Kad se spomene modernizacija, u javnosti se prvo pomisli na pribavljanje novih borbenih zrakoplova – bili oni podzvučni ili nadzvučni, rabljeni ili novi. Uz to, nije zgorega spomenuti kako je i u Hrvatskoj ratnoj mornarici glavnina opreme više za muzej nego za aktivno suprotstavljanje makar i posve imaginarnome protivniku. Ova područja hrvatskog sektora obrane već duže vape za investicijama, koje su velike i koje teško mogu biti riješene iz redovitog proračuna Ministarstva obrane RH. S druge strane, takvo ulaganje izvedeno izvan okvira proračuna MORH, itekako bi se brojalo u obrambena izdvajanja, a iznos usporediv s dvije, tri ili četiri godišnje kvote “do 2 posto BDP” bio bi dovoljan za sve planirane modernizacije. Dapače, spomenute bi investicije riješile i aktualni NATO problem, a zamislivo je i da se rokovi otplate takvih kapitalnih vojnih nabava ugovore i na rok duži od 2024. godine, možda i s počekom te kamatama ispod onih komercijalnih.
Nove mirovne operacije
Uz tu kombinaciju NATO preporuka o financiranju nacionalnog obrambenog sektora i modernizacije OS RH, na dnevnome redu Vijeća za obranu našla se i tematika sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga u inozemnim operacijama i misijama:
“Na sjednici je izloženo i trenutno stanje i plan sudjelovanja u novim operacijama (UN, NATO i EU) i aktivnostima pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvu te je zaključeno kako će se zbog realizacije navedenog predložiti donošenje potrebnih odluka u Hrvatskom saboru.”
Tijekom posljednjih godinu dana, moglo se čuti o raznolikim deklariranjima snaga koja, doduše, sva imaju jedne te iste probleme: s jedne strane je to njihovo financiranje, budući se već neko vrijeme obveze prihvaćalo bez ikakve veze s obrambenim financijama, a s druge strane je pitanje i faktičnog odobravanja slanja pripadnika OS RH u inozemstvo, gdje je posve jasno da se Hrvatski sabor tu nalazi na repu događaja. Naime, u Sabor pojedine operacije i misije stižu bez prethodnih sustavnih najava, nakon što su već obećane, organizirane i pripremljene – što onda itekako otežava davanje ikakvog mišljenja osim onog pozitivnog. Zato i ne čudi da čak i okviri rasprava na ove teme često završe površno i slabo, na štetu čitavog političkog sustava i društva u RH.
A 9. sjednica Vijeća za obranu?
Napomenimo još i da je današnja sjednica Vijeća za obranu prva od 2015. godine – kada se Vijeće za obranu sastalo u utorak 22. rujna, samo tri dana prije raspuštanja Sabora pred parlamentarne izbore zakazane za 8. studenog te godine. Tada je skup bio održan u prilično neprijateljskoj atmosferi, uz premijera Zorana Milanovića koji je otvoreno opstruirao, a onda i brzo napustio sastanak. Glavna tema tadašnjeg dnevnog reda, kako se čulo iz šturog priopćenja Vlade RH, bila je “prijedlog Plana obrane Republike Hrvatske“.
U viziji tadašnje Vlade RH, taj je dokument trebao zaokružiti njihovu viziju “paketa od tri temeljna dokumenta iz područja obrane“, te da “Plan obrane može biti i model i osnova za uspostavu cjelovitog nacionalnog sustava odgovora na krize” – kojim bi se, među ostalim, uskladilo i nacionalna rješenja u polju kriznog planiranja s NATO sustavom odgovora na krize. Iako to nije do kraja jasno izrečeno, baš taj “cjeloviti nacionalni sustav odgovora na krize” bi mogao dijeliti mnogo s danas tako aktualnim “sustavom domovinske sigurnosti“, čije se detalje definira prijedlogom posebnog zakona koji je u izradi.
