Dok se Hrvatska svako malo trese pod slapom navodnih ili stvarnih curenja podataka iz pojedinih dijelova sigurnosno-obavještajno-pravosudnoga sustava države – neočekivano neprimjetno tu prolazi postupak promjene ovlasti hrvatske policije, provođen još jednim izmjenama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Upravo je to područje na kojem se posljednjih godina najbolje vide svi nedostaci nepotpunog sustava civilnog nadzora u RH – sustava kojeg se prije desetak godina krenulo uspostavljati prvo za tajne službe, a onda i za resor obrane, da bi MUP RH u svojoj cjelini tu ostao za kraj, i u praksi jedva okrznut ikakvim promjenama. Tu se u javnu raspravu oko novog zakonodavstva uključio i Centar za mirovne studije (CMS) iz Zagreba – nevladina udruga koja je relevantnim tijelima predložila i neke konkretne prijedloge. No, krenimo redom…
Unatoč nedavnim događajima koji su još jednom potresli hrvatski sigurnosni sustav, „Konačan prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o policijskim poslovima i ovlastima”, koji se trenutno nalazi pred izglasavanjem u Saboru, i dalje neadekvatno regulira neovisan nadzor nad policijom. Iako je MUP izašao s prijedlogom Zakona u kojemu uvodi građanski nadzor nad mjerama tajnog prikupljanja podataka, već iz aviona je vidljivo da predloženi model neće moći učinkovito osigurati nadzor.
Potpuno je besmisleno da se, uz dva postojeća i tek djelomično uspješna tijela nadzora (Vijeće za građanski nadzor nad sigurnosno-obavještajnim službama, Povjerenstvo za postupanje po žalbama pri MUP-u), osniva neko treće Vijeće. Posebno ako bi tu ostala i postojeća ograničenja – i budućim je „nadzornicima” onemogućen fizički ulazak u prostorije u kojima se vrši prisluškivanje te ispisi telefonskih brojeva (Operativno tehnički centar), nemaju nikakve ovlasti nad djelovanjem PNUSKOK-a, ne mogu sami pokretati istrage. Ujedno, ne postoje jasni kriteriji za članove tog Vijeća, Vijeće nema sredstva za svoj rad, te konačno – iako im je zadatak da brinu o zaštiti ljudskih prava građana – oni će biti odgovorni saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a ne Odboru za ljudska prava.
Iako su stručnjaci i organizacije civilnog društva dali konkretne prijedloge kako napraviti učinkovit građanski nadzor (amandmani CMS-a su dostupni i na www.cms.hr), ti prijedlozi su u konačnici odbijeni od strane MUP-a. No, kako postojeći sustav definitivno nije dobar, a postoje i opravdane sumnje u dostatnost rješenja ponuđenih u postojećem tekstu nacrta promjena spomenutoga zakona – odlučili smo ovdje ponešto detaljnije predstaviti i spomenute amandmane nevladine udruge CMS.
Među njima predlaže se da Vijeće za građanski nadzor provodi i nadzor nad zakonitosti postupaka koje provodi Operativno tehnički centar, točnije, predlaže se nadopuna članka 102 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima: „Nadzor nad zakonitosti primjena policijskih ovlasti iz članka 68. i 80. ovoga Zakona, kao i nad primjenom posebnih dokaznih radnji koje provodi policija sukladno Zakonu o kaznenom postupku, te nad aktivacijom i upravljanjem mjera tajnog nadzora telekomunikacijskih usluga, djelatnosti i prometa od strane Operativno tehničkog centra, provodi Vijeće za građanski nadzor (u daljnjem tekstu: Vijeće)”.
Predlaže se i da članovi Vijeća imaju pravo nenajavljeno pristupiti OTC-u i obaviti direktan nadzor. CMS dalje predlaže propisivanje obveze rukovoditeljima i policijskim službenicima na odaziv na zahtjeve Vijeća prilikom nadzora. U objašnjenju ovih zahtjeva stoji:
„Nije nam prihvatljiv prijedlog da Vijeće može od OTC-a zatražiti samo usporedbu podataka s kojima raspolaže OTC s podacima Ravnateljstva policije. Ovdje je ključno nadzirati i rad samog OTC-a da eventualno ne zlorabi pojedine ovlasti širenjem primjena mjera na osobe koje nisu pod istragama koje provodi policija, a koje su inicirane od strane policije. Također pod nadzor je važno staviti i bilo kakavu moguću zlouporabu na relaciji OTC – policija. Stoga smatramo da je potrebno omogućiti Vijeću i nadzor na OTC-om. Smatramo da je bitno naglasiti obavezu državnih službenika/ca i institucija da odgovore na zahtjeve Vijeća i suradnju s istim, iako se to može činiti samorazumljivim. Bitno je da se na zahtjeve Vijeća odgovori davanjem informacija i podataka i to u pravovaljanom roku, kako se rad Vijeća ne bi otežavao i usporavao. Građanima i građankama RH je u interesu imati efikasno Vijeće koje im dobro služi, kako bi im bilo u potpunosti osigurano uživanje njihovih prava koje po zakonu imaju. Iz navedenih razloga predlažemo da se eksplicitno navede obaveza odgovornih osoba da se odazovu na razgovor”.
Predlaže se i da članovi Vijeća za svoj rad odgovaraju Hrvatskom saboru, a nadzor nad zakonitošću rada Vijeća provodi Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (a ne kao do sada Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost).
Traži se još i nadopuna mogućih temelja za provođenje nadzora – da se nadzor iz članka 102.a ovoga Zakona Vijeće može provoditi i na temelju „vlastitih indicija i sumnji na povredu zakonitosti”. Time bi se nadopunile postojeće 3 instance za nadzor (programa nadzora, zahtjeva građana, te zahtjeva državnih tijela i pravnih osoba). Na koji način se može manipulirati provođenjem nadzora zorno je pokazao slučaj Benčić, pa po tom pitanju u CMS-u smatraju da „u nekim slučajevima građani ne znaju da su im prava bila prekršena, a postoje i slučajevi u kojima je primjerice osoba kojoj su prekršena prava usmrćena te Vijeće o tome sazna od treće strane. Također, Vijeće bi trebalo postupati i u slučajevima kada u javnost izađu informacije (primjerice preko istražiteljskih novinara) o kršenju ljudskih prava, a bez da netko pošalje konkretan zahtjev. Jednako tako prilikom provođenja istraga Vijeće može naići na nezakonitosti vezane uz primjenu mjera nad osobom koja nije službeno poslala zahtjev. Budući da je cilj osnivanja Vijeća sprječavanje nezakonitosti držimo da mu ne treba sužavati ovlasti, već ih proširiti tako da što efikasnije čuvaju građane od povreda ljudskih prava”.
Među amandmanima se našao i onaj koji propisuje kriterije za izbor članova Vijeća, kao i isplatu određene naknade i to: „50 % kroz proračun Hrvatskog sabora i 50 % kod proračun Ministarstva unutarnjih poslova. Pravilnik o naknadama donijeti će Ministar unutarnjih poslova, uz suglasnost predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava i nacionalne manjine”. Na kraju – Centar za mirovne studije pozvao je zastupnike/ce da kroz amandmane unaprijede konačan tekst ovoga Zakona!
——————————–
*This material has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this material are the sole responsibility of Center for Peace Studies and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.
Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije*
