Zamislite ovo: turistička vas je radoznalost dovela u Zagreb. Prethodno ste se, naravno, informirali što vrijedi posjetiti, pa vam je tako za oko zapela preporuka zagrebačkog turističkog centra o neizostavnom posjetu nekadašnjim vojnim objektima, prije svega tajanstvenoj vojarni Croatia kroz koju je prošlo nekoliko vojski, i svaka je ostavila traga. Dolaskom u Zagreb uplatite razgledavanje – malo vojnog turizma začinit će doživljaj aktivnog odmora. Vodič vas provede kroz vojarnu, pokaže prostoriju u kojoj je jednom davno sjedio ministar, pa onda drugu u kojoj je stolovao šef stožera. Za uspomenu ponesete tek koju fotografiju, jer je ekipa prije vas već ogulila sve što se iz vojarne oguliti dalo. Pa ipak, uspijete našarati na zidu “Ante was here“, prije nego što sretni i i olakšani za koju stoticu odete u nove avanture. No nova avantura dočeka vas već na izlazu, gdje vam vojni policajac nimalo ljubazno „objasni“ da neovlašteno bazate po aktivnom vojnom objektu, koji je u funkciji obrane države, zbog čega vam prijeti višegodišnji zatvor. Ako imate sreće, nitko se neće dosjetiti da u optužnici spominje i špijunažu, ali… nikad se ne zna.

Karikaturalnost situacije na stranu, ali više-manje takva situacija već puna dva desetljeća događa se na Visu, u vojarni Vela glava. Jedina je razlika što vojnih policajaca nema, a turističkih vodiča i putnika-radoznalaca ima daleko više nego u ovoj našoj priči.

Riječ je o nekadašnjem jugo-kompleksu, tzv. Zapovjednom centru jugo-mornarice, odnosno Atomskoj ratnoj komandi Vis (ARK Vis) – najvećem tunelskom kompleksu na Visu. Godinama je pust, zarastao u makiju i korov, na meti vandala i lopova, te u posljednje vrijeme i nešto češćih turista. No u nedavno prezentiranom Planu humanitarnog razminiranja za 2013. godinu, u dijelu koji se odnosi na razminiranje vojnih objekata, piše da Ministarstvo obrane RH i OS RH tijekom ove godine na području vojarne Vela glava planiraju provesti pirotehnički izvid i pripremiti dokumentaciju za razminiranje. U međuvremenu nam je MORH potvrdio da je pirotehnički izvid već obavljen, i da je u tijeku priprema dokumentacije za razminiranje vojarne Vela glava.

U čemu je problem? U tome da se na web-stranicama Vlade RH i dan-danas može pronaći dokument pod nazivom „Izvješće o evidenciji nekretnina u svrhu poduzetničkog upravljanja“. To Izvješće pripremili su u listopadu 2004. godine tadašnji Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom i Hrvatski fond za privatizaciju – Sektor nekretnina za 56. sjednicu tadašnje Sanaderove Vlade, održane u prosincu 2004. U tom su Izvješću, među ostalim, naizgled detaljno popisane nekretnine koje više nisu u funkciji Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, ali i poslovni prostori koje ta dva ministarstva zadržavaju (barem u tom trenutku) za svoje potrebe. Jasno je vidljivo da tada ukupno 9 vojnih nekretnina na otoku Visu više nije u funkciji Ministarstva obrane – to su: kompleks „Kut“ (2.036,00 m²), livade „Donja poljica“ (12.579,00 m²), „Draškovac“ (16.813,99 m²) i „Radino Brdo“ (10.504,00 m²), rezervoar za vodu „Glavica“ u Podselju (1.860,00 m²), vojarne „Nova pošta“ (206.780,00 m²), „Starine“ (10.022,00 m²), „Vela glava“ (15.031,00 m²) i „Velo polje“ (1.147,00 m²). Zato nam je bilo više nego čudno da MORH, o svoj račun, priprema za razminiranje nekadašnju vojarnu koja gotovo 10 godina nije u funkciji obrane. Odgovor iz MORH-a bio je prilično iznenađujući:

„Predmetni vojni objekt u funkciji je isključivo kao objekt uređenja prostora, što znači da služi za potrebe obrane, a u skladu s DPR-om. Za OS RH to je perspektivan vojni objekt koji je u županijsko prostorno-planskoj dokumentaciji i planovima nižeg reda zaštićen kao zona posebne namjene, te ima definirane zaštitne i sigurnosne zone u skladu s Pravilnikom o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata (NN 175/03). Slijedom navedenog, budući da je predmetni objekt u nadležnosti MORH-a, proveden je pirotehnički izvid i izrađuje se projektna dokumentacija za razminiranje. Vojni objekt nikada nije bio izdvojen iz upravljanja Ministarstva obrane, odnosno Oružanih snaga RH.“

No u DPR-u, barem ovom aktualnom, nema ni spomena vojarni na Visu, pa ostaje nada da se „Vela glava“ spominje u novom nacrtu DPR-a na kojem se upravo radi. Onaj tko u Ministarstvo obrane brine (ako itko brine) o “perspektivnoj” vojarni Vela Glava – tamo očito nije bio posljednjih 20 godina. Jer da je bio, vidio bi da, osim ogromnog podzemnog kompleksa, na nadzemnom dijelu nema ama baš nikakvog objekta, osim omanjeg i prikrivenog ulaza u sam ARK, oko kojeg povremeno pasu ovce, a ograda je zadnji put stavljena negdje početkom ’90-ih, pa je se sada može vidjeti tek u tragovima. Kroz nadzemni dio Vele Glave ide i planinarska i biciklistička staza Hum-Žena Glava-Vela Glava. Daleko je to od Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata.

U odgovoru koji potpisuje Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a kaže se još i to da je „vojni objekt ‘Vela glava’ na Visu vlasništvo RH, a odlukom Vlade RH od 22. rujna 1992. dodijeljen je na upravljanje Ministarstvu obrane. Istom tom odlukom od 22. rujna ’92. Ministarstvo obrane dobilo je na upravljanje i ostale nekretnine bivše JNA na otoku Visu, od čega je 1993. godine MORH izdvojio iz vojnog sustava 15 neperspektivnih viških nekretnina i predao u posjed civilnim vlastima“. Od tada, odnosno od „osnivanja Ureda za državnu imovinu i Povjerenstva Vlade RH za upravljanje imovinom u vlasništvu RH 2000. godine, Ministarstvo obrane izgubilo je nadležnost upravljanja nad predanim nekretninama u vlasništvu RH na otoku Visu“. Niti jedan predani objekt, bez obzira što ga lokalne vlasti nisu stavile u funkciju, nikada nije vraćen na upravljanje MORH-u i stavljen u funkciju nacionalne obrane.

Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i istoimena Agencija (AUDIO, koja je upravo u postupku gašenja) – Sektor nekretnina (dakle, isti oni koji su sastavili Izvješće o nekretninama iz 2004. godine) o vojarni „Vela glava“ ima malo drugačiju priču. Da, i za njih je to vojarna koja je u funkciji Ministarstva obrane, ali: „Navedena nekretnina našla se na popisu neperspektivne imovine koju je sastavio MORH, ali do službene primopredaje objekta i dokumentacije nikada nije došlo. MORH i dalje koristi navedenu nekretninu za svoje potrebe“. Tim se tumačenjem i Ministarstvo obrane odjednom našlo u neprilici – nije da je nije proglasilo neperspektivnom, nego se očito za vojarnu „Vela glava“ u međuvremenu predomislilo. S obzirom na protek godina, a sada je puna 21 godina otkako je „Vela glava“ predana MORH-u na upravljanje, i na stupanj zapuštenosti i raspada tog prilično velikog objekta, Ministarstvo obrane puna dva desetljeća nije se moglo dosjetiti što će mu vojarna i pripadajući podzemni objekt na Visu.

Sudeći po turističkoj ponudi Visa, tamošnja lokalna uprava vojarnu „Vela glava“ očito ne drži i nadalje vojnom nekretninom. Turističke zajednice i Visa i Komiže kao atrakciju Visa i zanimljivu turističku ponudu navode vojni turizam, odnosno obilazak bivših vojnih objekata. Pri tome TZ Vis izričito preporuča: „Obilazak bivših vojnih zona – još jedan kopneni izlet koji uključuje posjet tajanstvenoj Veloj glavi, bivšoj vojarni smještenoj u geometrijskom središtu otoka, zatim penjanje po topovskim utvrdama na rtu Stupišće, te šetnju morskim tunelom u uvali Parja“.

TZ Komiže, uz preporuku da se među brojnim bivšim vojnim objektima svakako ode pogledati i Zapovjedni centar Vela glava, daje i važan savjet: „Postoji opasnost da se u blizini vojnih objekata i dandanas nalaze mine, budući da ih je ex. JNA pri svom povlačenju s Visa 1993. godine nemilo razasula oko svojih objekata, o čemu ne postoje nikakvi minski zapisi. Iz tog se razloga ne preporučuje samostalno posjećivanje tih objekata već samo u pratnji iskusnih vodiča“.

Zašto je baš sada, 2013. godine, nađena svrha tom objektu – ostaje za sada u zraku. Možda se i Ministarstvo obrane dosjetilo istome čemu su se i iskusni vodiči dosjetili prije više godina – dodatnoj zaradi od vojnoga turizma. Pa bi ubuduće i Pleter, osim vojnih hotela, restorana i brijačnice, mogao organizirati „adventure tour“ za mnogobrojne znatiželjne turiste, s posebnom ponudom – „vikend novačenje, ili život vojnika u zapuštenoj ali perspektivnoj vojarni“. Ako se nađe znatiželjnika koji su spremni platiti za jedan dan u gulagu, onda će se sigurno naći i za boravak u vojarni Vela glava na Visu.

*This material has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this material  are the sole responsibility of Center for Peace Studies and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.

Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije*