Prvi radni dan u novoj 2023. godini je ponedjeljak, 2. siječnja. Koja će vrata tog ponedjeljka otvoriti admiral Robert Hranj – ona od ureda načelnika GS-a, ili pak ulazna od Zavoda za mirovinsko osiguranje – još se ne zna. Već je mjesecima javna tajna kako se ministar obrane Mario Banožić želi riješiti načelnika Glavnog stožera, pozivajući se pritom na Zakon o službi u OS RH, koji je u svom 205. članku propisuje da „djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona (…) s posljednjim danom kalendarske godine u kojoj – general/admiral, časnik, odnosno dočasnik, ima navršenih 60 godina života“.
Admiral Hranj navršio je 60 godina početkom rujna ove godine, i temeljem spomenutog članka zakona, s posljednjim danom ove godine trebao bi otići u mirovinu. Ali admiral Hranj ima i potvrdu ministra obrane, doduše onog prije Banožića – Damira Krstičevića, prema kojoj se Hranj zadržava u službi „do isteka mandata dužnosti načelnika GS OS RH“, bez obzira na godine starosti. Ova je potvrda bila dovoljna i Vladi RH na čelu s premijerom Plenkovićem da, unatoč svijesti o Hranjevim godinama, imenuje Roberta Hranja na mjesto načelnika GS OS RH. No Krstičevićev nasljednik, Mario Banožić, tu odluku osporava i poziva se jedino i isključivo na Zakon o službi.
Prvi tjedan prosinca već je na izmaku, a iako se prijedlog ministra obrane za umirovljenje načelnika GS –a očekuje već neko vrijeme, ministar Mario Banožić kaže:
„Prerano je još razgovarati o toj temi. Dakle, vi znate da su zakonski propisi jasni što se tiče samih godina – dakle 60. godina je ta koja se ide u mirovinu. Postojala je do sada ponekada praksa produženja godina za godinu… Ono što sada imamo to je da s obzirom na vrijeme koje prolazi od Domovinskog rata i dio ljudi koji su ušli u sustav to je sada jedna veća brojka i ne želim razgovarati o nikakvim paketima ili nečem što je do sada dolazilo od Vrhovnog zapovjednika kao nametanje. Promatrat će se jednostavno način na koji treba, prije svega, ne sačuvati nego razvijati sposobnosti Hrvatske vojske“.
O tom razvoju sposobnosti načelnik Glavnog stožera mora razgovarati i s ministrom obrane i s predsjednikom države, što admiral Hranj, kako tvrdi, i radi:
„Suradnja postoji, suradnja mora postojati. Je li ona najbolja ili ne – to je nebitno. Suradnja postoji i mi vojnici jasno i glasno komuniciramo koje su potrebe obrambenog sustava svake godine kroz vojne prioritete, zatim kroz dugoročne planove opremanja i modernizacije, tako da svi upućeni u sustav brige o Oružanim snagama točno razumiju i znaju koje su potrebe Oružanih snaga. Govorim o helikopterima, govorim o Bradleyima…“.
Što se pak njega samog tiče:
„Ja sam kao načelnik Glavnog stožera glavni vojni savjetnik ministru i predsjedniku Republike Hrvatske. Znači, moja je obaveza da ih izvješćujem u najboljoj mjeri u kojoj to ja mogu njima pružiti“.
Photo: MORH/F. Klen
Neslužbeno se spominje kako Banožić ima plan – jednog od „svojih“ kandidata instalirati na mjesto načelnika GS OS RH kao vršitelja dužnosti do imenovanja novog načelnika. Time bi se pokušao zaobići predsjednik Milanović, koji prema Zakonu o obrani imenuje načelnika GS OS „na prijedlog Vlade RH i nakon pribavljenog mišljenja Odbora za obranu Hrvatskog sabora“. Osim načelnika, predsjednik kao Vrhovni zapovjednik imenuje i razrješuje dužnosti vojne zapovjednika na ustrojbenim mjestima brigadira/kbb i generala/admirala, i to na prijedlog načelnika Glavnog stožera i uz suglasnost ministra obrane. Zbog toga je niz visokih vojnih dužnosti ostao prazan – od Obalne straže, gdje Milanović nije želio prihvatiti od Vlade već imenovanog Milana Blaževića, pa do zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta i hrvatskog predstavnika u NATO savezu. Još jedan manevar koji bi mogao ostaviti sam Glavni stožer bez čelnog čovjeka je opasan i nepotreban – jer bilo koja vojska, pa ni ona Republike Hrvatske, ne smije funkcionirati kao privremena institucija s vršiteljem dužnosti, što ni među hrvatskim saveznicima ne bi bilo dobro prihvaćeno.
