Nakon što je prošloga tjedna Vlada Republike Hrvatske krenula u postupak likvidacije Brodarskog instituta u Zagrebu, poteza koji barem na prvi pogled više liči na zemljišnu grabež nego na ikakav ozbiljni poslovni potez, o ovoj temi su se oglasili i zaposlenici ove nesretne ustanove. I dok se nadležni ustrajno hvale kako su stabilizirali pandemijom uzdrmano gospodarstvo, zaposlenici Brodarskog u otvorenom su pismu upozorili na brojne probleme vezane uz obrazloženje odluke o pokretanju likvidacije ove strateški bitne, a poslovno iznimno zapuštene institucije, kojoj je država isključivi vlasnik. Kako je 5. studenog ove godine navedeno u pismu:
„Obrazloženje ove Odluke pripremljeno od strane CERP-a i Ministarstva graditeljstva i državne imovine sadrži niz netočnih navoda i što je još gore uopće ne sadrži očitovanje o djelatnosti i poslovnim aktivnostima BI-a koje, unatoč poslovanju u uvjetima blokade, nisu ugašene. Ispitivanja u laboratorijima brodske hidrodinamike se provode te su u tijeku projekti i u bazenu i kavitacijskom tunelu. Neki od recentnih projekata uključuju razvoj azipodnog kontrarotirajućeg propulzora, istraživanje pomorstvenih značajki brze jedinice pri 60 čvorova brzine itd. Institut obavlja složena istraživanja kako za domaće tvrtke tako i za renomirane strane naručitelje, te aktivno sudjeluje u radu ITTC –a i to predsjedajući jednom od četiri radne grupe kao i EU projektu iz ADRION programa. Da su analize provedene od strane Vlasnika uključivale nešto više od puke procjene vrijednosti zemljišta, ovakvi projekti bi zasigurno izazvali pozornost.
Naglašavamo da su laboratoriji BI najveći i najskuplji laboratorijski resursi u RH, da BI ima više od 70 godina tradicije i akumuliranog znanja te da može u vrlo velikoj mjeri doprinositi razvoju znanosti u području tehnike, znanosti, gospodarstva i obrane, što mu u stvari i jest svrha. Posebna vrijednost BI su radnici koji su očuvali laboratorije i koji uspješno obavljaju složena istraživanja“.
I dok je naglasak Vlade RH na otvaranju perspektive za „uspješno upravljanje nekretninama“, koje bi bilo „u neospornom interesu RH“, zaposlenici naglašavaju izostanak interesa za održavanjem djelatnosti, projekata i poslova – kako onih na kojima se trenutno radi, tako i onih planiranih u budućnosti (posebno tu spominjući perspektive EU natječaja i fondova, te nadolazeća područja smanjenja emisija i zaštite okoliša). Naime, oni navode da bi tu interesi RH trebali biti u pozicioniranu Instituta kao jezgre međunarodnog povezivanja znanstvenih ustanova RH u području pomorskih tehnologija te okosnice proširenja proizvodnih i tehnoloških mogućnosti hrvatske industrije u području pomorskih tehnologija te vodnih resursa. Laboratorijski kompleks trebao bi biti obnovljen i osuvremenjen iz fondova EU, a tu bi trebali profunkcionirati i Centar za edukaciju studenata te srednjoškolaca u području tehničke kulture, Centar za stručno-tehničku pomoć u skladu sa Strategijom nacionalne sigurnosti i Dugoročnim planom Oružanih snaga, kao i Centar za programe i planove smanjenja emisija vodenog prometa u RH.
Kako navodi Marta Pedišić Buča, predstavnica radnika u Nadzornom odboru, Brodarski institut godinama je bezuspješno pokušavao ponuditi MORH-u konkretne suradnje, te im je u više navrata održavao opsežne prezentacije sposobnosti svojih laboratorija. Među ostalim, neuspješno se predlagalo i uključivanje u nastavne aktivnosti sustava vojnog obrazovanja, čime bi se kadeti u svom školovanju imali priliku educirati o kavitaciji, pomorstvenosti i slično – izravno na pokusima u laboratorijima. Doduše, Brodarskome su od prošle godine bila otvorena vrata prema NATO STO projektima, koji su u pandemiji do daljnjega završili zaustavljeni, a od sudionika se očekuje da sami financiraju svoj dio istraživanja – što je također bilo prilično cinično državno očekivanje s obzirom na financijsko stanje Instituta, kojeg se usprkos bogatstvu namjenskih nekretnina redovito održavalo slabo likvidnim. Ova je činjenica vidljiva i iz činjenice da se sredstva za vlasnički zajam našlo za potrebe likvidacije, ali ne i za prethodno održanje istraživačkoga rada.
Vojna sfera rada Brodarskog instituta
1990-tih je Brodarski institut svojim aktivnostima bio široko prisutan u Ministarstvu obrane, no od tada je vojna potražnja za njihovim uslugama primjetno oslabila – što je posljedično dovelo i do slabljenja kompetencija vezanih uz ratnu mornaricu te vojsku općenito. Iz Brodarskoga ističu kako je MORH praktički sam rasformirao Odjel za naoružanje, dok u nekim preostalim područjima nikakvih državnih zahtjeva nije bilo preko 20 godina (npr. hidroakustika). Dapače, tu je zamrla čak i kolegijalna razmjena informacija i ideja, dok u pojedinim drugim segmentima nije bilo službenih zamjerki ni kada su pojedini privatni akteri Institutu „krali“ i čitave projektne timove specijalista.
Veliki bazen Brodarskog instituta (Photo: BI)
Svjestan slabe suradnje s MORH-om, Institut je od 2017. godine pokušavao intenzivno prezentirati područja u kojima je i nadalje bio sposoban nuditi aktualne i suvremene projekte. Istraživanja koja su nudili redom su bila iz područja hidrodinamike, koje je čitavo vrijeme aktivno i „u formi“. Primjera radi, predlagali su laboratorijski ispitati premaze za brodove. U velikom bazenu se željelo na primjerima reprezentativnih ploča testirati otpor trenja, i kalkulacijama pratiti učinke ulaganja u konkretne premaze te njihove eventualne uštede. Za prisjetiti se je da su baš takvi premazi postali posebno aktivni za prototip Obalnog ophodnog broda, kada se učinke ovog plovila svim sredstvima nastojalo približiti MORH-ovim zahtjevima za prihvat naručitelja. Posebno se predlagalo i orijentaciju na energetsku učinkovitost brodova, za što Brodarski također ima sva potrebna znanja te kvalifikacije i u ovom trenutku. Naime, iako je jasno da štednja goriva nije prioritet za vojne brodove, mornarice diljem svijeta ipak ulažu u takva istraživanja ne bi li se, ako ništa drugo, stečene spoznaje uporabilo i kod akvizicije budućih brodova.
Kako navode djelatnici Brodarskog instituta, u tom smislu je MORH bio susretljivi organizator sastanaka. No, iako se dobivalo pozitivne povratne informacije po pitanju stručnosti prijedloga, nikakvih naznaka konkretne realizacije nije bilo – iako je većina prijedloga bila (1) kratkog trajanja i (2) u okviru vrijednosti bagatelne nabave. Takvim malim koracima željelo se nanovo ojačati suradnju, te se postupno pripremiti i za kakve ambicioznije projekte. Nažalost, iako je 2016. godine s MORH-om bila ugovorena jedna manja studija, koja je kasnila zbog ljudskog faktora, što je 2017. godine također popravljeno i odrađeno kako treba – takva aktivnija suradnja nije zaživjela. Dapače, na pojedinim državnim fakutetima se krenulo razvijati paralelne eksperimentalne kapacitete, dok se država kao vlasnik ustrajno suzdržavala od pretvorbe Brodarskog instituta natrag u status znanstvene ustanove, ostavljajući ga da tavori kao neuspješno trgovačko društvo s bogatim nekretninama od kojih mnogima naviru sline.
Perspektivna polja rada
Zaposlenici dodatno smatraju kako su područja hidroakustike i podvodnih tehnologija (nevezano za podmornice) ona u kojima je Institut do devedesetih bio izuzetno dobar, te da vrijedi uložiti trud i napor u njihovu revitalizaciju u suradnji s Ministarstvom obrane. Kao prvo, u području hidroakustike su prije 30-tak godina bila odrađena vrhunska istraživanja na svjetskom nivou, zahvaljujući poligonu kod Smokvice. Ovo područje posljednjih godina ima sve veći značaj zbog zaštite okoliša i „zagađenja bukom“, a Hrvatska ima stručnjake koji bi ovaj rad mogli revitalizirati. Tim više što je to područje izravno povezano s kavitacijom, a kavitacijska ispitivanja se i dan danas provode u Institutu, za što postoji aktualna ekspertiza.
Kao drugo, u području podvodnih tehnologija gdje Hrvatska danas ima vrsne stručnjake na FER-u, Brodarski je također bio vrlo aktivan u neka prošla vremena. Zato se predlagalo svojevrsno okupljanje postojećih resursa i znanja u RH (BI, FSB, FER itd.) kao prvi korak u operacionalizaciji šire suradnje. Ciljevi ovakvih aktivnosti mogući su od onih manje ambicioznih, kao što je osposobljavanje za pružanje tehničke pomoći pri nabavi opreme i sredstava, do primjerice razvoja autonomnog sustava za nadzor podmorja. Laboratorijski kapaciteti bi u tom smislu imali važnu ulogu.
Umjesto Brodarskog instituta, kadeti redovito pohode Brodosplit (Photo: Škveranka)
Kao treće, posebna priča je i održavanje praktičnih nastavnih aktivnosti u okviru programa vojnih studija u Brodarskom institutu. Priliku da kadeti uživo vide kavitaciju, pomorstvene značajke brodova, značajke upravljivosti, itd. također su bile smatrane smislenima i poželjnima po obje strane. U okviru Brodarskog instituta djeluje i namjenski laboratorij za šok i vibracije, koji također može ponuditi nastavne sadržaje od interesa za teme povezane s naoružanjem. Naime, nema dvojbe kako je baš eksperimentalni pristup učenju optimalan za povezivanje teorije i prakse. Realizacijom takve suradnje otvorila bi se i mogućnost izrade seminarskih radova u laboratorijima BI-a, a da se ne govori o poticanju razmjene znanja, iskustava i suradnje na rješavanju problema.
Osipanje znanja i resursa
Za kraj, zaposlenici ističu i slučaj obalnog ophodnog broda kao primjer koji oslikava dezintegraciju znanja i resursa unutar RH. Pretprojekt OOB-a rađen je u okviru Brodarskog instituta. Međutim, tim inženjera iz projektnog ureda prešao je 2014. godine u privatnu firmu uslijed loših radnih uvjeta, te je nastavak projekta rađen u takvom novom okviru. Kako se navodi, dok Brodosplit često ističe da pretprojekt nije bio iskoristiv (iako su se po takvoj dokumentaciji javili na natječaj), neobično je da su ga radili baš isti ljudi koji su iz njega kasnije napravili „iskoristiv“ projekt. Uzevši u obzir činjenicu da je vremenski razmak od zadnjeg projekta ove vrste u RH bio prilično dug, razumno je bilo predvidjeti da će biti određenih problema pri ponovnoj uspostavi „krivulje učenja“.
Modelska ispitivanja za OOB provođena su u Brodarskom institutu tijekom 2015. i 2016. godine. Perfomanse i bazena i kavitacijskog tunela Brodarskog instituta predviđaju i omogućuju ispitivanja upravo ovakvih zahtjevnih projekata (uz ostalo i velike postizive brzine). Tijekom odrade projekta, nažalost trajala je i jedna od većih kriza u Institutu, pa tako radnici 5 mjeseci u nizu nisu dobili plaću. No, uz manji zastoj tijekom ljeta 2015. ispitivanja su nastavljena i privedena kraju dinamikom usklađenom s odvijanjem projekta. Nažalost, zbog teško razumljivih sukoba i optuživanja projekt nije na kraju poslužio tome da svi koji su na njemu sudjelovali budu angažirani i na analizi postignutog – pa da se samim time dobije prilika sljedeći put biti i bolji, te ponuditi bolji proizvod i uslugu. Dok se suradnja Ministarstva obrane i privatnog brodograditelja nastavila, to isto je tragično izostalo između državnog ministarstva i Brodarskog instituta kao trgovačkog društva u državnome vlasništvu, napominju iz ovog gospodarskog subjekta kojeg sada ta ista država gura u likvidaciju.
Marta Pedišić Buča napominje i da bi u jednoj ovako maloj državi ograničenih resursa bilo produktivno da su MORH, Brodarski institut i Brodosplit zajednički analizirali performanse, a ne da se nalaze na sudu, dok se tehnički podaci prikrivaju. To sigurno nije put prema napredovanju i korištenju vlastitih resursa na najbolji način. Pri tome, MORH bi svakako trebao biti autoritet koji inzistira na analizi i suradnji. Naime, bude li RH ikad ponovno gradila ikakve ozbiljnije vojne brodove, hidrodinamičke karakteristike su izuzetno važna sastavnica ovakvih projekata – tako da su tu vlastite nacionalne kompetencije i resursi dragocjeni, ako postoje i ako se iskoriste na pravi način.
