Svjedočenjem Pavla Groma i Damira Udovičića, dvojice predstavnika zastupnika MAN-a u Hrvatskoj, nastavljen je sudski postupak protiv Berislava Rončevića i Ive Bačića. Baš kao i prije 2 i pol godine, tako je i danas svjedočenje Pavla Groma, vlasnika samoborske tvrtke Agro Grom, izazvalo priličnu buru u sudnici, i to kod sve tri strane – suca Željka Horvatovića, branitelja Krešimira Vilajtovića i njegovog klijenta Berislava Rončevića, te predstavnice USKOK-a Ksenije Pavić. Grom je potvrdio da je njegova tvrtka, kao ovlašteni zastupnik za Mercedes, sudjelovala na MORH-ovom pozivnom natječaju za nabavu nebojnih motornih vozila, ali se nije mogao sjetiti kada je natječaj objavljen, niti tko je podignuo natječajnu dokumentaciju. Zapamtio je, međutim, da su dokumentaciju za natječaj pripremali djelatnici Agro Groma, dok je cijenu odredio Mercedes, odnosno njegov posebni odjel za suradnju s državnim institucijama, tzv. „goverment business odjel“.
Od svog predstavljanja 2002. Unimog U5000 u izvedbi BW jedno je od čestih teretnih vozila njemačkog Budeswehra
MORH-u je potom dostavljena ponuda za grupu 2, podgrupe 2.1, 2.2, 2.3 i 2.4, za vozila Mercedes-Benz Unimog, model U5000, nosivosti 5 tona. Uz glavnu, Agro Grom je dostavio i alternativnu ponudu, u kojoj je MORH-u za jednu podgrupu ponudio kamione tipa U4000, nosivosti od preko 4 tone. Ukupno gledajući, ponuda Agro Groma sastojala se od 39 vozila, odnosno 12 vozila za podgrupu 2.1, 22 za podgrupu 2.2, 3 za podgrupu 2.3, te 2 vozila za podgrupu 2.4. Agro Grom je dostavio i ponudu za offset-program, pri čemu je direktni offset obuhvaćao davanje posla nadogradnje kamiona slavonsko-brodskoj tvrtki Đuro Đaković.
Pri davanju iskaza, Grom je zapao u probleme kada je sucu Horvatoviću pokušao odgovoriti na koji se način formirala osnovna cijena vozila. U prvom je pokušaju objasnio da se osnovna cijena za vozila sastojala od tvorničke cijene + transportnih troškova + troškova carine i PDV-a, te troškova homologacije. U daljnjem objašnjavanju, ispalo je da je Grom dvaput uvrstio troškove homologacije u cijenu kamiona, kao i da nije potpuno jasno je li i u kojem dijelu ponude prikazan PDV. U unakrsnom ispitivanju nije bio siguran da li je Agro Grom nudio cijenu s PDV-om ili bez. Sudac Horvatović podsjetio ga je da je u prvom iskazu odgovorio da je uobičajena praksa da se osnovna cijena izražava odvojeno od PDV-a. Novi problem javio se i kod objašnjavanja popusta – Grom je najprije ustvrdio da se za avansno plaćanje daje do 3 posto popusta. U ranijem iskazu od 12. veljače 2010. izjavio je da je popust obično između 3 do 5 posto, dok je Agro Grom mogao dati popust do 5 posto. Na pitanje odvjetnika Vilajtovića da li to znači da je ukupan popust na avansno plaćanje mogao biti čak do 8 posto, Grom je odgovorio negativno, ispravivši se kako Mercedes obično daje popust do 3 posto, a Agro Grom još dodatnih 2 posto, pa bi onda ukupan popust mogao biti najviše 5 posto.
Vilajtoviću nije bilo jasno ni zašto je Agro Grom MORH-u ponudio vozila koja ne zadovoljavaju uvjete iz natječaja, dakle vozila nosivosti manje od traženih 5 tona. Grom je, prilično neshvatljivo, odgovorio da je po njima model vozila U4000 (model čija se maksimalna nosivost barem na prvi pogled vrti oko 5 tona – gdje je maksimalna nosivost iskazana jedinstveno, zbrojem težine vozila i tereta, a razliku radi tek težina samog vozila – koja varira za 550 kg, ovisno o snazi ugrađenoga motora) mogao zadovoljiti, a da bi se dodatno osigurali od propasti na natječaju – ponudili su i jači model U5000. Na izričito pitanje prvooptuženog Berislava Rončevića da li Agro Gromova ponuda za 22 vozila tipa U5000, procijenjena na 787 tisuća kuna, sadrži sve elemente tražene u obrascu PL-2, te da li je u tu cijenu uključena i nadogradnja – Grom je odgovorio potvrdno. No taj je odgovor u suprotnosti s onim kojeg je dao 2010. godine, kada je rekao da u tu cijenu nije bila uključena i nadogradnja osnovne šasije, te da su troškovi nadogradnje navedeni posebno, u stavci „opcije“.
Po završetku Gromovog iskaza, Rončevićev odvjetnik Krešimir Vilajtović tražio je da u zapisnik uđe primjedba da je svjedok lagao u 3 stvari: (1) kod iskazivanja PDV-a, (2) kod određivanja popusta i (3) kod prikazivanja cijene nadogradnje. Nakon Gromovog svjedočenja u prvom suđenju, 2010. godine, Vilajtović je protiv njega podignuo kaznenu prijavu za lažno svjedočenje, koja je još uvijek u postupku. Najavio je da će to isto učiniti i nakon današnjeg prilično nekoherentnog iskaza samoborskog zastupnika MAN-a. Prilikom izlaska iz sudnice, Grom je došao do Rončevića i pružio mu ruku, koja je nevoljko i prihvaćena.
Svjedočenje drugog svjedoka, nekadašnjeg voditelja prodaje za strateške kupce u tvrtki MAN Importer Damira Udovičića, bilo je manje turbulentno i puno ujednačenije nego Gromovo. On je pojasnio da je, zajedno s još trojicom svojim kolega iz MAN Importera, sudjelovao na sastanku u Ministarstvu obrane, održanom 26. svibnja 2004. pod vodstvom tadašnjeg pomoćnika ministra Mate Rabotega. Glavna tema sastanka bilo je dugoročno planiranje MORH-a, te prezentacija vozila MAN i offset programa. Na temelju dogovora s tog sastanka, a na zahtjev Uprave za materijalne resurse i generala Zdilara, MAN je 24. rujna 2004. predao ponudu, koja potom nije prihvaćena od strane MORH-a. Druga ponuda predana je prilikom raspisivanja pozivnog natječaja, a sve cijene u ponudi bile su naznačene bez PDV-a. Budući da, zahvaljujući davno potpisanom sporazumu s Europskom unijom, nisu podlijegali troškovima carine, za ponuđene kamione carinska stopa bila je nula posto.
Ove dvije MAN-ove ponude nisu bile identične (osim po oznaci šasije) – za drugu ponudu bila je potrebna nadogradnja u skladu sa zahtjevima Ministarstva obrane. No ponuda MAN-a, priznao je Udovičić, nije bila u skladu s elementima traženima u PL-2 obrascu, jer u startu nije ispunjavala uvjet nosivosti od 5 tona. Vozila koja je nudio MAN Importer, a trebala su biti namijenjena za prijevoz vojnika i robe, kao i za vuču topništva, imala su nosivost od 4,3 tone (očigledno U4000 sa slabijim motorom, onim od 130 kW ili 177 KS). Uz to, budući je obrazac PL-2, odnosno tehnička specifikacija za tražena vozila, bio sastavljen vrlo loše i šturo, MAN Importer je za svaki od 7 tipova šasija nudio sve moguće opcije, zbog čega osnovna cijena nije uključivala cijenu koju je trebalo platiti za sve ove dodatne mogućnosti. Prema Udovičiću, s obzirom na to da su sve ove karakteristike značajne za funkcioniranje kamiona, vojna izvedba inače civilnog vozila u pravilu je barem 50 posto skuplja, ovisno o opremi koja se ugrađuje.
