Kraljevska švedska akademija ratnih znanosti (Kungliga Krigsvetenskapsakademien, osnovana 12. studenog 1796. godine, te aktualno vođena od umirovljenog generala Sverkera Göransona) trenutno provodi studiju strateških i operativnih zahtjeva za švedske Oružane snage (Försvarsmakten) u vremenu do 2030. godine. Pomorski odjel ove Akademije nedavno je svoja nova saznanja objavio u knjižnom obliku, pod naslovom “Vår marin för ett tryggt Sverige och ett starkt Europa. Marin strategi 2030“ (Naša mornarica za sigurnu Švedsku i jaku Europu. Pomorska strategija 2030). Ovaj članak raspravlja o nekima od tih (naših) nalaza.

 

Klasični pomorski stratezi – Mahan, Corbett i Castex – u osnovi su smatrali da se pomorska strategija sastoji od tri osnovne alternativne ofenzivne strategije: (1) napada na kopno s mora, (2) blokade i napadanja trgovine, kao i (3) odgovarajućih obrambenih strategija. Ključna je pri tome kontrola mora („vladanje morima“ kao stariji pojam) i njezina suprotnost, oduzeće pristupa moru. Francuski admiral Raoul Castex lijepo je to sažeo:

„Ovisno o tome vlada li tko morem ili ne, on može i ne mora:

• biti u napadačkome (ofenzivnom) stanju, presretati neprijateljske komunikacije na moru i napadati njegov teritorij s mora;
• biti u obrambenom stanju, garantirati vlastite komunikacije i sprječavati neprijatelja u provedbi napada na vlastiti teritorij s mora“.

Danas je spektar pomorskog ratovanja mnogo širi i fluidan. Neki dijelovi tog spektra, poput nuklearnog odvraćanja, relevantni su samo za mornarice većih sila, ali mnogi su vrlo relevantni i za obalne mornarice.

Zemljopisno je Švedska pomorska zemlja koja ovisi o morskim komunikacijskim linijama (Sea Lines of Communications – SLOC) za svoju međunarodnu trgovinu, ali također sve više i za domaći prijevoz. Njezina je najveća luka Göteborg, ali postoje i druge važne luke uzduž svih njezinih 2.700 kilometara obale. Tjesnaci Öresund i arhipelag Åland dijele more oko Švedske na tri operativna područja. Strateški gledano, Švedska graniči s Arktikom na sjeveru, s Rusijom na istoku, s EU na jugu i Atlantskim oceanom na zapadu. Zemlja nije članica NATO-a, ali uživa blisko partnerstvo s tim Savezom  Članica je EU-a i ima blisku vojnu suradnju s drugim nordijskim zemljama, posebno s Finskom. Švedska ratna mornarica je moderna i sposobna, ali puno premala za zadatke koji se od nje očekuju.

„Plavo društvo“

Budućnost čovječanstva leži na moru, što pokazuje i „pravilo 70-80-90-99“: naime, more pokriva 70 posto površine svijeta, 80 posto stanovništva živi blizu mora, 90 posto robe prevozi se brodovima, a 99 posto svjetskih digitalnih informacija prenosi se podmorskim kablovima. Dvije trećine svjetskog bogatstva također se proizvodi bilo na moru ili u njemu. Moglo bi se govoriti o litoralizaciji svjetskog stanovništva, a time i njihove ekonomije. Sve u svemu, ovi trendovi tvore ono što bi se moglo nazvati „plavim društvom“ – društvom okrenutom moru i ovisnom o moru, njegovim mogućnostima i izazovima.

Nekoliko je važnih čimbenika pokretač ovoga razvoja. Poznato je da se glavne svjetske zalihe nafte i plina nalaze ispod mora; postoji na desetke tisuća platformi različitih vrsta i na njima radi više od 100.000 ljudi. Klimatske promjene potiču izgradnju sve većeg broja vjetroelektrana i drugih oblika proizvodnje energije na moru. Klimatske promjene potiču i pojačano premještanje prometa roba s cesta na brodove (i željeznice). Mineralni resursi na moru sve su važniji, kao i resursi za biokemijsku i farmakološku industriju. Ribolov – ulov divlje ribe, kao i uzgajališta riba – od vitalne je važnosti za velik dio svjetskog stanovništva. Brodarstvo i srodne aktivnosti vitalne su za gospodarstvo. Samo u EU, oko 574.000 ljudi radi u lukama, čineći sektor vrijedan ukupno oko 89 milijardi eura.

Da zaključimo, stara Corbettova izreka kako „Vlast nad morem, dakle, ne znači ništa drugo nego kontrolu nad pomorskim komunikacijama, bilo u komercijalne ili vojne svrhe“ više nije dovoljna. Samo more sada je suštinski važno. Međutim, on je ipak i nadalje u pravu kada je tvrdio da suština pomorskog ratovanja nije „osvajanje teritorija“.

Litoralizacija u Skandinaviji

Dva ekstremna slučaja litoralizacije su međusobno povezane megaregije poznate kao „Zapadna Skandinavija“ i „Veliki Kopenhagen“. Prva obuhvaća jugozapadnu Švedsku i južnu Norvešku, dok druga obuhvaća danski i švedski dio tjesnaca Öresund. Oko 30 posto norveškog i 33 posto švedskog stanovništva živi u Zapadnoj Skandinaviji, regiji koja je odgovorna za veći dio norveškog i pola švedskog BDP-a. Pokretački faktor su najveće luke na tom području, Göteborg i Helsingborg, koje tu regiju povezuju s globalnim tržištem. „Veliki Kopenhagen“ je s ekonomskog stajališta integrirano područje sa svake strane jednog od najprometnijih plovnih putova na svijetu, gdje živi oko pet milijuna ljudi.

Čak i manji poremećaji mogu stvoriti veliku ekonomsku opasnost za zemlje u regiji. Hibridno ratovanje bi moglo pružiti vrlo učinkovite načine napada zbog ovisnosti o kritičnoj infrastrukturi. Na primjer, samo sumnja na mine u plovnim putovima mogla bi uzrokovati smetnje; takvu je sumnju relativno lako proširiti dezinformacijskom kampanjom. Njihovo stvarno korištenje nanijelo bi veliku štetu. Zbog arhipelaga koji pripada luci Göteborg, i preventivni lov na mine zahtijevao bi značajna sredstva. Obrana takvog priobalnog područja s tisućama otoka, širokim krajolikom, kao i modernim gradovima te opsežnom prometnom mrežom bila bi vrlo složena. Mogli bismo tome dodati i veliku osjetljivost modernih luka, kao i infrastrukture općenito, na napade kroz cyber-prostor.

Infrastruktura – novi zemljopis priobalja

Trendovi u izgradnji nove infrastrukture na moru – izgradnja vjetroelektrana i različitih platformi za naftu i plin, uključujući postavljanje plutajućih terminala za ukapljeni prirodni plin (Floating Liquefied Natural Gas – FLNG), te plutajućih terminala za skladištenje i istovar (Floating (Production) Storage and Offload – F(P)SO) – mijenjaju operativni morski krajolik. Ti objekti predstavljaju svojevrsnu hibridnu infrastrukturu, oni zadržavaju trajnost svojstvenu kopnenim objektima, ali se nalaze u moru. U švedskom kontekstu relevantne su samo vjetroelektrane.

Vjetroelektrane mogu pokrivati ​​velika područja i one stvaraju buku koja može prikriti prisutnost podmornica. Smatra se da vjetroturbina ima radarski presjek od oko 10.000 kvadratnih metara. Pokreti lopatica utječu na doppler-radare kakvi se trenutno koriste u modernim zrakoplovima. Vjetroelektrane, koje pokrivaju velika područja, čine novo taktičko okruženje. Podmornice, posebno džepne podmornice, i brza napadajna plovila (Fast Attack Craft – FAC) mogu se skrivati u takvim područjima i bilo bi ih vrlo teško otkriti. Zapravo, tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih Iran je koristio svoje naftne platforme kao baze za vlastita brza napadajna plovila – slavni Boghammar. Švedska također ima za cilj postizanje 100-postotnog oslonca na obnovljivu energiju do 2040. godine. Vjetroelektrane na moru će nužno igrati važnu ulogu u ovom programu. Upravo zbog toga i  takve vjetroelektrane postaju strateški važne te, prema tome, postaju i potencijalna meta za ratovanje.

Sljedeći aspekt infrastrukture čine kablovi. Kablovi se mogu slučajno ili namjerno oštetiti, ali njihove informacije mogu presresti i specijalizirane podmornice. Smatra se da su Rusi na ovom području vrlo sposobni. Zaustavljanje informacija presijecanjem kablova mjera je koja se koristi još od španjolsko-američkog rata 1898. godine. I električna energija se također prenosi kablovima na morskom dnu. Strateški važan švedski otok Gotland jako ovisi o električnoj energiji s kopna. Švedska je mrežom takvih kablova povezana i s unutarnjim energetskim tržištem Europske unije.

Konačno, važan tip rastuće infrastrukture predstavljaju i mostovi koji povezuju Švedsku, Dansku i Njemačku. Oni su od jasne strateške važnosti, ali su ranjivi. Oni također predstavljaju i fizičke prepreke – moderni nosači zrakoplova ne mogu ući u Baltičko more jer su ti mostovi preniski. Tjesnaci Veliki Belt i Öresund imali su u povijesti veliku stratešku važnost. Oni je još uvijek imaju, budući da povezuju, ili odvajaju, Baltičko more od atlantskoga područja.

Ukratko, infrastruktura na moru je strateški važna, ali ranjiva. Potpuna vlast nad morem bi tvorila i učinkovitu obranu, ali takva je vlast vjerojatno u praksi nemoguća. Prema tome, ovo je područje koje traži svojevrsni taktički razvoj.

Tehnologija – multiplikator sile

Mornarički časnici obično izjednačavaju vojni kapacitet s brojem dostupnih kobilica ili lansera za projektile. Ta su mjerila naravno važna, ali tehnologija stvara i nove mogućnosti. Primarno je zapažanje da udaljenosti, izražene kao dometi, ovise o tehnologiji: „Fizičko područje je veliko kao i prije kad se promatra u linearnim dimenzijama, u kilometrima. Međutim, kada se izrazi u vremenu prolaska, znatno se smanjuje“. Do sada je domet ovisio o brodskim organskim senzorima i naoružanju. Sada to mijenja upotreba dronova.

Dronovi će imati sve veću ulogu u nadzoru, kao mamci te kao platforme za nošenje oružja iznad, na i ispod površine. Dronovi za podmorsku, površinsku i zračnu uporabu bit će zajedno umreženi. Buduće pomorske snage vjerojatno će imati niz takvih besposadnih sustava za komunikaciju, ciljanje i kao platforme za nošenje naoružanja. Razvojem standardnih sučelja, dronovi će moći međusobno komunicirati. To također znači da će jedan brod moći koristiti dronove s nekog drugog broda. Umjetna inteligencija (AI) omogućit će dronovima da u velikoj mjeri aktivno i neovisno surađuju.

Za švedsku mornaricu postoji niz mogućih taktičkih primjena ovih tehnologija. Kritičan je nadzor podmorskog područja u lukama i važnim dijelovima arhipelaga, u potrazi za minama i džepnim podmornicama. Još jedna je povećavanje dometa senzora za brodove u misijama izviđanja te nadzora. Švedska bi mogla smatrati bitnom prijetnjom i teretne brodove natovarene vojnim jedinicama, koji „iznenada” krenu ploviti prema švedskim lukama. AI će pomoći u ranom otkrivanju takvih kretanja.

Švedske korvete će (konačno) biti opremljene protuzračnim projektilima srednjeg dometa. To će ovim brodovima dati sasvim novu ulogu u okviru švedske protuzračne obrane, koja je uglavnom ovisila o zrakoplovstvu. Švedska je kupila sustav Patriot, ali broj njihovih bitnica i projektila nije poznat, te je vjerojatno malen. Doprinos mornarice, s njenom sposobnošću boravka na moru, mogao bi biti značajan. Novi brodovi se mogu graditi s ugrađenim senzorima u trupu, u motorima i oružnim sustavima. To može smanjiti važnost unaprijed planiranog održavanja, budući da će ti senzori moći kontinuirano izvještavati o stanju materijala. Očito će aspekt kibernetičke sigurnosti biti vrlo važan u ovom kontekstu. Ovo su samo neki primjeri svega onoga što nove tehnologije mogu ponuditi maloj mornarici.

Pomorska diplomacija

Nosači zrakoplova se ponekad nazivaju „100.000 tona diplomacije“. Ali čak i manje mornarice i brodovi mogu poslužiti pomorskoj diplomaciji. Opći je cilj oblikovati strateško okruženje u svoju korist, ohrabriti prijatelje i steći poštovanje potencijalnih neprijatelja. Pomorska prisutnost je ONAJ osnovni element u kontekstu pomorske diplomacije; bez nazočnosti nema ni diplomatskog učinka. Pomorska diplomacija i prisutnost mogu obuhvatiti čitav niz radnji koje međusobno nisu jasno razlučene, a koje se mogu koristiti istovremeno. Pomorska prisutnost može proizvesti niz strateških učinaka (zabranu, prisilu, stvaranje prijateljstva i samopouzdanja), ovisno o djelovanju raspoređenih pomorskih snaga. Ali rezultat također ovisi i o postavu te vjerodostojnosti. To se može ilustrirati sljedećom formulom: Diplomatski rezultat = (akcija+postav)*vjerodostojnost. Pomorska diplomacija i prisutnost mogu obuhvatiti niz radnji koje međusobno nisu jasno razlučene. Pomorska diplomacija također utječe i na vlastitu percepciju drugih, a može pomoći i u ublažavanju pretpostavki koje dolaze sa strategijom zrcalnog odgovaranja na protivnike i njihove sposobnosti.

Čak se i mala mornarica poput one švedske može baviti nizom pomorskih diplomatskih aktivnosti. Prisutnost na moru sa sposobnim brodovima i dobro uvježbanim posadama prioritet je u miru. Ona je također neophodna kako bi se pratila događanja u prometnim morima koja okružuju Švedsku. Vježbe s prijateljima (SAD, NATO, Finska i drugi) stvaraju nužnu interoperabilnost i međusobno povjerenje potrebno u krizi i ratu. One imaju također i odvraćajući učinak, pokazujući da su te snage sposobne za zajedničku borbu iako Švedska nije formalna članica NATO-a. Pomorski posjeti klasičan su i učinkovit način stvaranja međusobnih prijateljstava.

Kontroverzniji bi bili napori da se priđe ruskoj mornarici. Ruska prisutnost na Baltiku i susjednim morima je činjenica, i potpuno je  legalna prema UNCLOS-u. Sve države na tom području dijele interes za održavanje reda i sigurnosti na moru. Problem s Rusijom je, naravno, njeno prilično agresivno držanje i njene akcije protiv Ukrajine. Međutim, jednostavne vježbe na moru mogle bi biti način stvaranja određene razine međusobnog povjerenja. Kako je more slobodno, takvi bi pothvati bili i manje kontroverzni od aktivnosti na kopnu.

Zaključak

Mala mornarica poput one švedske ne nastoji biti sposobna za projekciju moći na globalnoj razini – pa čak ni na regionalnoj. Ona ne može zaštititi SLOC u udaljenim područjima. Ali ona može i mora promicati i braniti svoje interese na moru u vlastitom interesnom području. Ona također može biti i mali, ali važan igrač u širem kontekstu – što pokazuje, na primjer, švedsko sudjelovanje u operaciji EU NAVFOR Atalanta pred obalama Somalije.

Zapravo će se čak i pred male mornarice postaviti povećani zahtjevi kao rezultat povećane važnosti mora u kontekstu „Plavog društva“ – društva koje ovisi o moru i njegovoj uporabi. To će uključivati ​​tradicionalne misije poput obrane teritorija od amfibijskih operacija i zaštite pomorskog prometa. Ali to će uključivati i nove misije u kontekstu povećane važnosti infrastrukture na moru. Tehnologija će stvoriti nove mogućnosti relevantne i za male mornarice – poput besposadnih sustava, umjetne inteligencije i novih projektila.

Predstavnici velikih mornarica često imaju tendenciju gledati manje mornarice – one bez kompletnog raspona pomorske moći – kao manje relevantne. No, mala mornarica može biti jednako važna kao i velika, u kontekstu vlastitog strateškog okruženja i ondje gdje veći saveznici mogu ovisiti o njihovom uspjehu.

 

* Ovaj je tekst autor Lars Wedin objavio 17. rujna 2020. godine na internetskoj stranici američkog think-tanka Center for International Maritime Security – CIMSEC (http://cimsec.org/). Njegov original pod naslovom „Sweden and the Blue Society: New challenges for a small navy“ dostupan je na internetskoj adresi: http://cimsec.org/sweden-and-the-blue-society-new-challenges-for-a-small-navy/45585