Dok se često priča o strancima u Europi kao ili prijetnji ili izvoru problema – na što onda rado naskoče i pojedini političari – konačno je na ovaj problem bačeno i ponešto numeričkog i statističkog svjetla. Eurostat, statistički ured Europske unije, danas je objavio izvještaj koji se bavi upravo time – stranim i u inozemstvu rođenim osobama koje žive u zemljama-članicama EU.
Prošle je godine u 27 zemalja-članica EU živjelo 33,3 milijuna stranih državljana, što je 6.6 posto cjelokupne populacije EU. Većina njih, 20 i pol milijuna, građani su zemalja koje uopće nisu članice EU, dok su preostalih 12,8 miljuna građani neke države-članice, različite od one zemlje-članice u kojoj žive. Osim toga, 2011. godine u Europskoj uniji živjelo je i ukupno 48.9 milijuna stanovnika koji su rođeni van današnjega prostora EU – to je 9,7 posto ukupne populacije Unije. Od toga broja, 32,4 milijuna stvarno je rođeno van prostora EU, a njih 16 i pol milijuna rođeno je samo izvan zemlje-članice u kojoj sada žive, ali još uvijek unutar ukupnoga EU prostora. Samo u Luksemburgu, Irskoj, Mađarskoj, te na Cipru i Malti živi više građana rođenih u nekoj drugoj EU-članici, od onih rođenih potpuno van EU-prostora.
Stranci u EU
S datumom 01. siječnja 2011, više od 75 posto ukupnih stranaca u EU živi u svega 5 zemalja-članica EU – u Njemačkoj 7,2 milijuna ljudi (9 posto stanovništva), Španjolskoj 5,7 milijuna (čak 12 posto stanovništva), 4,6 milijuna u Italiji (8 posto stanovništva), 4 i pol milijuna ljudi u Ujedinjenome Kraljevstvu (7 posto stanovništva) i u Francuskoj 3,8 milijuna (ili 6 posto stanovništva). U relativnim omjerima, stranaca ima više od 10 posto u stanovništvima Luksemburga (čak 43 posto ukupne populacije), Cipra (20 posto), Latvije (17 posto) i Estonije (16 posto), te Španjolske, Austrije i Belgije (u sve 3 zemlje po 5 ili manje posto). U većini država-članica, osim u Luksemburgu, Irskoj, Belgiji i na Cipru, većina stranaca nisu građani neke druge države iz sastava EU.
U 2011. godini najbrojniji u kategoriji zabilježenih stranaca u zemljama-članicama EU bili su građani Rumunjske i Turske – više od po 2,3 milijuna ljudi iz svake od njih. Treća najbrojnija skupina su Marokanci, njih oko 1,9 milijuna, pa onda oko 1,6 milijuna Poljaka koji žive van Poljske, odnosno u drugim zemljama članicama EU. Kada se promatra distribucija stranaca po zemlji stanovanja, primjetno je da se obično njihov velik udio nastanio samo u jednu ili dvije pojedine države-članice. Prema procjenama Eurostata, 78 posto rumunjskih građana koji žive u nekoj drugoj EU članici skrasio se u Italiji (42 posto) ili Španjolskoj (36 posto), dok je Njemačka – zemlja stanovanja za 75 posto turskih državljana u EU. 88 posto Marokanaca u EU prebivaju u Španjolskoj, Francuskoj ili Italiji, a 64 posto Poljaka žive u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Njemačkoj. Gotovo svi albanski građani u EU prebivaju ili u Grčkoj ili u Italiji, dok se pola Portugalaca koji žive u EU (a izvan Portugala) smjestilo u Francuskoj.
Država rođenja kao još jedna od ključnih varijabli za promatranje
Iako svi žive na istom kontinentu, samo neki Europljani su "stranci"
Ukupno je 48,9 milijuna ljudi (9.7 posto) EU stanovništva rođeno izvan trenutnih granica države u kojoj oni trenutno žive. Ovaj je udio posebno visok u Luksemburgu, na Cipru i u zemljama EFTA-e, Lihtenštajnu i u Švicarskoj. U Lihtenštajnu, najmanjoj zemlji obuhvaćenoj ovim sustavom redovitog izvještavanja o stanovništvu, više od polovice stanovnika rođeno je negdje drugdje, dok u Luksemburgu osobe rođene u inozemstvu čine jednu trećinu populacije. U gotovo svim zemljama članicama EU, broj ljudi rođenih u inozemstvu je viši nego broj stranaca u državi. Većina takvih ljudi, rođenih u inozemstvu, rođena je izvan prostora EU – osim u Luksemburgu, Irskoj, Mađarskoj te na Cipru i Malti.
Načelno, faktori koji utječu na izbor države za život mogu se sumirati kao kombinacija zemljopisne bliskosti, zajedničkog ili sličnog jezika, povijesnih veza, radom potaknutih migracija, konflikata te političkih nestabilnosti, uspostavljenih migrantskih ruta te novih mogućnosti koje otvara mobilnost unutar EU. Migranti obično sele u susjedne države, radi kraćeg vremena puta i, često, zbog jezičnih i kulturnih sličnosti. Slično, bivše pripadnosti i nedavni raspadi država (osobe rođene u bivšem SSSR ili Jugoslaviji) leže iza sastava populacije osoba rođenih u inozemstvu u Latviji i Sloveniji. Ratovi u Iraku i na prostoru bivše Jugoslavije, kao i već duže ustaljeni kanali migracije iz tih zemalja, pomažu pri objašnjavanju velik broj izbjeglica iz tih zemalja u Švedsku. Što je posebno bitno, posljednja EU proširenja u kombinaciji s povećanim mogućnostima zapošljavanja u inozemstvu, odgovorna su za to što se velik broj ljudi rođenih u Rumunjskoj našao u Italiji i Španjolskoj, kao i osoba rodom iz Poljske u Ujedinjenome Kraljevstvu, Irskoj, Norveškoj, Danskoj i na Islandu.
Broj stranaca i građana rođenih u inozemstvu (u postotku ukupne populacije, 2011. godine) za zemlje EU prostora
