Avgustina Cvetkova radi kao stariji konzultant za Transparency International UK, odnosno za njihov „Defence and Security Program“, po naobrazbi je povjesničarka, a po zanimanju novinarka. Iza nje je više od 20 godina suradnje s nevladinim organizacijama, ali i funkcija potpuno netipična za osobe takvog habitusa – gđa Cvetkova bila je pune 3 godine, od proljeća 2010. pa do ove godine, zamjenica ministra obrane Bugarske. Bilo je to u vrijeme suštinskih promjena u obrambenom sektoru, koji se u toj zemlji smatra najkorumpiranijim područjem. I sama priznaje da joj je NGO-iskustvo puno pomoglo kada je postala dio bugarske Vlade, jer je imala bitno drugačiji pogled na pitanja politike borbe protiv korupcije i promišljanje antikorupcijske strategije. Kako je Avgustina Cvetkova nedavno kratko boravila u Hrvatskoj, iskoristili smo priliku porazgovarati s njom o prilično radikalnim promjenama u bugarskoj obrani.

 

Što ste radili kad ste bili u Ministarstvu obrane? Zamjenica ministra – je li to bio opći posao ili ste ondje imali kakvu specijalizaciju zadataka, neki dio poslova za koje ste bili posebno zaduženi?

U Bugarskoj, u našoj Vladi, imali smo jednog ministra obrane, koji je imao dva zamjenika ministra. Jedna polovica Ministarstva bila je zaduženje moga kolege, a za drugu sam polovicu bila odgovorna ja. Ja sam bila zadužena za međunarodne odnose, za bilateralne odnose, za NATO i EU, za bugarski „Paket sposobnosti“ do 2020. godine, za civilno-vojne odnose, za odnose s nevladinim sektorom, sindikatima, za pravna pitanja, za odnose s javnošću i informacijsku politiku Ministarstva, za zajedničke vojne komplekse (Bugarska-Sjedinjene Američke Države) i za strateško planiranje – sve u vezi s obrambenom strategijom.

Koliko je dugo trajao vaš mandat?

Ja sam u Ministarstvu obrane bila tri godine i sedam mjeseci… zapravo šest mjeseci. Od toga sam zamjenica ministra bila tri godine – pune tri godine. Započela sam kao savjetnik ministra obrane, ali on je onda postao ministrom vanjskih poslova i ja sam ga pratila u Ministarstvo vanjskih poslova, na dva mjeseca – kao savjetnik – i onda sam vraćena u Ministarstvo obrane, na mjesto zamjenika ministra.

Ovdje u Hrvatskoj, i općenito u ovim krajevima – imali smo mnogo obrambenih reformi u posljednje vrijeme. Hrvatska je ušla u NATO 2009. godine, taman prije no što nas je pogodila ekonomska kriza – kakvo je stanje po pitanju reformiranja u Bugarskoj? Pretpostavljam da se i Bugarska morala reformirati za ulazak u NATO?

Da, ali mi smo u NATO ušli 2004. godine, i za nas je to bio vrlo važan korak prema EU – kao što je to bio i za Hrvatsku. Naše su reforme trajale dosta godina, ali mi tu imamo nešto što zovemo „trajno reformiranje“ – mi ne želimo stati s promjenama, već započeti s pravim, suštinskim transformacijama, koje će sve voditi u jednom i jedinstvenom pravcu. Kad smo 2010. godine započeli s Pregledom strukture snaga (Force Structure Review), bili smo fokusirani na planiranje naših sposobnosti, budžetiranje sposobnosti i na stvari koje stvarno trebaju bugarskim Oružanim snagama, a ne na stvari na kojima su ustrajavali ljudi starih pogleda, i općenito – kojima su vodila stara shvaćanja o obrani. Odlučili smo da ćemo napraviti imati jedno potpuno integrirano ministarstvo, uskladili smo Glavni stožer i Ministarstvo obrane…

Oni su bili odvojeni?

Oni su bili odvojeni do lipnja 2010. godine. I zaista, stavili smo težište svih naših aktivnosti na postizanje odlučivanja zasnovanog na sposobnostima.

Ova je forma organizacije vrlo različita od naše u Hrvatskoj. Kakva su bila vaša iskustva s ovakvim radikalnim spajanjem?

Ono je na početku bilo dosta strano za sve – i za djelatnu vojsku, i za civile. Ali, nakon toga, uvidjeli smo da  je ta promjena i nešto vrlo korisno, za obje ove strane. Okončana je situacija da imamo po dva direktorata za financije, dva direktorata za ljudske resurse, dva direktorata za planiranje… Sada imamo po jedan direktorat za obje te strane, i stvarno – čitavo smo se vrijeme oslanjali na iskustvo te savjet djelatne vojske, i na njihovu ekspertizu – tako da smo naše odluke sagradili na toj ekspertizi. Odluke se donose pretežito od političke strane, od političkog kabineta i ministra – što je i princip u našem Ministarstvu obrane. Ali osnova donesenih odluka je u vojnoj ekspertizi. Na primjer, usvojili smo Bijelu knjigu obrane. Nakon toga, u rujnu 2010. godine – kada smo okončali Pregled strukture snaga… Više od 250 ljudi radilo je na postupku izrade Pregleda strukture snaga, i ministar je vodio taj postupak. On je svaki tjedan ili barem po dva puta mjesečno provodio i po više od 6 sati u komadu – s glavnim akterima, postavljajući pitanja i dajući naputke, kako da se ide dalje – studirajući taj proces. I ja sam uvijek bila na tim sastancima, budući sam bila zadužena za strategiju i obrambenu politiku, za provođenje borbe protiv korupcije, i naravno, za pitanja žena u obrani.

Nakon tih reformi, pretpostavljam da je i bugarsku ekonomiju pogodila sva ova kriza…

Naravno! Mi smo započeli ovaj Pregled strukture snaga u drugoj godini krize. Također, željeli smo ne samo imati na raspolaganju bolje sposobnosti, već izaći na kraj i s proračunskim ograničenjima – prilagoditi stvari, ali i postići veću efikasnost.

To restrukturiranje – je li ono pretpostavljalo i smanjenja veličine, smanjenje broja ljudi?

Ono je podrazumijevalo i neka smanjenja… neke promjene u strukturi brigada i u nekima od glavnih grana Oružanih snaga. Prije smo imali više brigada – njih smo spojili u dvije, s borbenim skupinama formiranim oko bojni – po tri takve borbene skupine u jednoj i u drugoj brigadi. Također, ukinuli smo neke jedinice – ne njih mnogo… Ali – transformaciju smo započeli od Ministarstva – s vrha prema dolje. Imali smo 1500 ljudi koji su radili u Ministarstvu, civila i djelatnih vojnika, i od toga smo počeli s redukcijom. U trenutku kada sam odlazila, kada je Vlada podnijela ostavku – 13. ožujka ove godine – imali smo oko 780 ljudi zaposlenih u ministarstvu obrane. Ministarstvo smo praktično smanjili na pola, ali smanjivanja u Oružanim snagama nisu bila vrlo velika – jer, do tog trenutka, sva su smanjivanja kretala s dna sustava, i onda nikad nisu dosezala do vrha sustava. Mi smo odlučili da ovoga puta transformaciju moramo provesti na drugačiji način – i započeli smo na vrhu.

Kako se tu kretala ukupna veličina Oružanih snaga?

Bilo je planirano da do 2014. godine Oružane snage Republike Bugarske neće imati više od 32 tisuće ljudi. Ali to nije samo kopnena vojska – u Bugarskoj tu imamo i vojno zdravstvo, i vojnu policiju, vojnu akademiju, sve to – i vojne škole, sve… i sveučilišta, sve je tu zbrojeno.

Dakle, vi tu imate i mornaricu, zračne snage, kopnenu vojsku? 

I specijalne snage, ali ne kao zasebnu granu. Mornarica, zrakoplovstvo i kopnene snage su zasebne grane, ali mi imamo Združeno zapovjedništvo snaga, koje je odgovorno za operacije…

Ono je sada dio Ministarstva?

Ne direktno. To Združeno zapovjedništvo snaga sada je dio Obrambenog stožera, ne Glavnog stožera – nego Obrambenog stožera koji je neka vrsta objedinjenog vrha svih grana. No Združeno zapovjedništvo snaga ne vodi čitav sustav, ono je odgovorno samo za operacije, i može za to koristiti sve snage, ali samo u operacijama.

Tijekom te 3 godine, koji su bili najveći problemi, koji su vam oduzimali najviše vremena, i zbog kojih ste ostajali bez sna?

Uhhh, teško je to reći, jer bile su to vrlo intenzivne godine. Imajući na umu da smo tijekom tih godina imali NATO summit u Chicagu, proturaketnu obranu – o svemu tome se odlučivalo… Također, Bugarska je predsjedavala SEDM procesom, Srednjeeuropskim skupom ministara obrane, a kako sam bila zamjenica ministra odgovorna za međunarodne odnose – ja sam predsjedavala tim procesom. I zaista, mnogo je stvari bilo u fokusu Ministarstva, ali – anti-korupcijska politika bila je jedan od glavnih prioriteta za Ministarstvo obrane. Kada smo preuzeli Vladu, kabinet… u to je vrijeme čelnik Ministarstva bio vrlo slavan po takvoj praksi – pričalo se da je to najkorumpiranje ministarstvo u Bugarskoj. I stvarno, tu smo se susreli s mnogim izazovima –  odmah smo počeli s osnivanjem i radom Vijeća za borbu protiv korupcije, a nakon toga smo zamolili i Transparency International UK…

Moram priznati da u Hrvatskoj ne čujemo baš mnogo o Bugarskoj. Po ovoj EU strani, rečeno nam je – i to vrlo oštro – budući da Hrvatska ima taj problem s korupcijom i pravosudnim sustavom, da ćemo vjerojatno biti podvrgnuti istom tretmanu, i istom režimu mjera kao što je to uvedeno prema Bugarskoj.

Nadam se da vam to neće biti potrebno.

Kako je sve to u Bugarskoj izgledalo s obrambene točke gledanja?

Obrana kao takva nije bila predmetom EU-monitoringa, budući da obrana ne povlači novčana sredstva od EU. Tako da mi nismo bili pod posebnim pogledom „monitoring“ mehanizma, ali – kako je to bio glavni prioritet naše Vlade – i mi smo mnogo radili po tom pitanju. Morali smo izvještavati na te teme pred predsjednikom Vlade svakoga mjeseca – koliko dobro organiziramo primjenu naše anti-korupcijske politike. Kako je anti-korupcijsko djelovanje bilo od početka jedan od osnovnih prioriteta – već od uspostave nove Vlade uspostavili smo i Anti-korupcijsko vijeće u Ministarstvu obrane. Ostala ministarstva nisu imala tavo tijelo. No mi smo započeli s vrlo jasnim postavljanjem svojih prioriteta. Već na samome početku pozvali smo predstavnike iz Transparency International UK, njihovog „Defence and Security“ tima, ne bi li nam oni napravili pregled. Odlučili smo popuniti i NATO upitnik o korupciji, a nakon toga, krajem 2010. godine – NATO je izradio i „Peer report“ na temu bugarske politike borbe protiv korupcije u obrani. Mi smo taj dokument i objavili, zajedno sa svim savjetima i svim prijedlozima – čitav smo taj pregled stavili na internetsku stranicu Ministarstva.

Imati Britance koji rade pregled o korupciji u Bugarskoj… Je li to naišlo na otpore? Puštanje stranaca, posebice nevladinih stranaca, u sustav…

Ne. Oni su bili pozvani od samog ministra. Kako sam ih dobro poznavala i s mog prijašnjega posla u nevladinome sektoru – za mene je bilo jasno da je jedini put ka ozbiljnom započinjanju prave anti-korupcijske politike – imati nekoga izvana, ne iz vlastite zemlje, tko će nam pokazati… ne probleme, već posebne točke u sustavu, kojima se treba početi posebno baviti.

Gledajući hrvatsko iskustvo… Kako to da se Bugarska nije za takvo što obratila nekoj pojedinačnoj partnerskoj zemlji? Kod nas su Francuzi i Britanci – njihova ministarstva obrane – davala ekspertnu pomoć kod takvog snimanja stanja, kao svojevrsnog uvoda u reforme.

Dakle, mi smo imali ponešto američkih specijalista, koji su nam pomagali, ali ne za pitanja politike borbe protiv korupcije. Oni su nam pomagali oko Pregleda strukture snaga, ali ne po pitanjima anti-korupcije. Radni pristup je tu bio – pozvati nevladinu organizaciju s takvom vrstom iskustva, ne bi li vas ona povela na vašem putu suprotstavljanja korupciji, a onda, koristiti eksperte koji su s nekih institucija, nekih vladinih institucija.

Koji su bili vaši omiljeni projekti tijekom mandata?

Imam tri projekta koji su mi jako prirasli srcu. Kao prvo, izgradnja integriteta u obrani. Drugi je Centar izvrsnosti po pitanju upravljanja krizama i spašavanja u slučaju katastrofa. I treći, koji je stvarno moj najdraži – „Ženski vođe u sigurnosti i obrani“. Taj je projekt uvršten i među „Tier 1“, rang 1 Smart Defence projekata NATO saveza, i Bugarska je u njemu vodeća zemlja. On je i započeo ovdje, na Balkanu, u Bosni i Hercegovini, kada je viceadmiral Carol M. Pottenger sakupila žene na vodećim pozicijama na Balkanu, ne bi li razgovarale o tome što se još može poduzeti za približavanje ove tematike onima koji odlučuju, i na mijenjanju percepcije o djelovanju žena na polju sigurnosti i obrane. To je nastao SEDM projekt, a onda je NATO odlučio o uvrštavanju ovoga projekta u svoj krug „Tier 1“ koncepta Smart Defence. Imali smo na tu temu i veliku konferenciju u Sofiji 2012. godine (“Female leaders in Security and Defence – A Roadmap to Turn Potential into Capability”, od 9. do 11. srpnja 2012. godine, op.a.) – na njoj je sudjelovala i vaša zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, kao i zamjenica ministra obrane u Bosni i Hercegovini, Marina Pendeš, a prisustvovalo je i više od 100 sudionika iz NATO saveza te partnerskih zemalja. Sada smo u procesu pripreme „White paper“ dokumenta, i to je projekt koji je fokusiran na stratešku razinu – budući da se upravo na strateškoj razini i donose odluke. To je put za mijenjanje stavove te principe upravljanja obranom.

Tradicionalno, to je „muški“ sektor…

Da. I mi ne želimo da tu žene govore o ženama. Mi bi željeli da donosioci odluka, muškarci i žene, promijene svoje stavove i doživljaj… i da misle o ovom projektu kao o nečem orijentiranom prema sposobnostima…kao o projektu zasnovanom na sposobnostima, a ne kao o spolnom i rodnom projektu.

Vi ste se pridružili zapravo jedinom ekspertnom timu organizacije Transparency International, onom za obrambena pitanja?

Da. Mislim da je na polju obrane i mjerenja anti-korupcije to najsuvislije nevladino tijelo. Ja sam s njima radila još od 2008. godine – godinu dana prije no što sam ušla u Vladu. I zaista, za nas je bilo prilično jasno da je njihova razina stručnosti baš ono što nama treba.

Što točno radite sada, kao ekspertni savjetnik pri „Transparency International Defence and Security“?

Ja sam stariji konzultant, i sudjelujem na sastancima koje Transparency International organizira – u Gruziji, Ukrajini, kod vas… Kako imam iskustvo rada i u nevladinom i u vladinom sektoru, za ljude iz drugih zemalja korisno je i produktivno čuti kako je tu Bugarska postupala, i kako smo iskoristili informacije dobivene putem TI UK. Također, mogu reći da je novi mjerni sustav, metrika, za odmjeravanje rizika od korupcije, „indeks vlada“ („Goverment defence anti-corruption index – GI“, op.a.), koji je stvoren od TI UK – on je za nas prilično moćno oružje, jer smo s njime vidjeli probleme koje imamo u anti-korupcijskoj politici naše zemlje – i na tom smo temelju pokušali sve bolje i bolje razviti naš akcijski plan, koji obnavljamo svake godine.

Koje su zemlje, odnosno koji dijelovi svijeta, u fokusu djelovanja i interesa „Transparency Internationa Defence and Security“ tima?

Imajući na umu da se „indeks vlada“ radi u 82 države – sve te 82 države predmet su interesa za TI UK, a također i neke od zemalja – i u ovoj regiji – koje nisu uključene u ova istraživanja. Mislim da je u ovoj, balkanskoj regiji… da je za regiju vrlo koristan ovaj mehanizam praćenja i mjerenja, i da bi ga mogle koristiti sve zemlje regije. Također, da je po tom pitanju dobar i povezani program izgradnje integriteta u NATO savezu – jer, NATO savez je pokrenuo takav namjenski, prilagođeni program za jugoistočnu Europu, u prosincu 2012. godine, a na temelju djelovanja SEDM, i takvog projekta u sklopu SEDM. No ovisi o zemljama u našoj regiji, o tome koliko će aktivne u tome biti, i koliko će u tome pomagati NATO savezu, jer NATO nije organizacija koja zemljama naređuje što da rade – već  im NATO može dati samo smjernice i nešto specijaliziranih savjeta, ali ne može mjeriti uspješnost ili nečim pokazivati koja je zemlja tu bolja od neke druge.

 *This material has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this material  are the sole responsibility of Center for Peace Studies and can in no way be taken to reflect the views of the European Union. Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije*