Posljednjih dana Cipar je ipak dospio u situaciju da od Europske unije traži, a onda i dobije, program spašavanja uzdrmanog bankarskog sektora te otočne zemlje. No ono za što se priželjkivalo da to, peto po redu financijsko spašavanje jedne europske nacije, sa sobom donosi – ako već ne spas, a ono trajnije olakšanje od financijskih problema koji Cipar muče još od prvog europskog spašavanja Grčke (krajem listopada 2011. godine) – pretvorilo se u nešto sasvim drugo. Plan spašavanja, kojeg je tijekom posljednjih mjeseci sastavio tim europskih stručnjaka – prema riječima ekonomskog glasila “Forbes”, predstavlja “možda najneobjašnjiviju pojedinačnu neodgovornu odluku na području nadzora banaka u naprednome svijetu, sve tamo od 1930-tih“.

Naime, u subotu, 16. ožujka – nakon odluka donesenih u petak, 15. ožujka, tijekom 10 sati dugog izvanrednog sastanka ministara financija 17 zemalja euro-zone – objavljeno je da će Cipar od EU dobiti oko 10 milijardi eura za jačanje nacionalne ekonomije i rekapitalizaciju banaka, a uz to se prodajom državne imovine treba prikupiti još između 7 i 7,5 milijardi eura. No, to nije sve. Za razliku od svih dosadašnjih planova financijskih “spašavanja”, do punog potrebnog iznosa Cipru još nedostaje oko 5,8 milijardi eura, koje se namjerilo prikupiti prisilnim doprinosom samih štediša ciparskih banaka. S ovom odlukom, za koju se tvrdi da predstavlja spas od “neurednog bankrota” tamošnje ekonomije, jučer se trebao složiti i parlament Cipra – koji je, pritisnut navodno neočekivanim efektima “spašavanja”, tu odluku odgodio za danas, u ponedjeljak, 18. ožujka.

U subotu, 16. ožujka ove godine, građani su u samo nekoliko sati ispraznili bankomate na Cipru

Iako “doprinos štediša” tehnički neće biti tek tako oduzet, budući bi se oduzeta sredstva pretvorilo u dionice “spašenih” banaka – u praksi se mjera pokazala jednaka neočekivanom općem porezu na ušteđevine, gdje nitko ne polaže ni malo povjerenja u nekakve papire koje bi se dobilo u zamjenu za novac s računa. Pri tome, štediše s depozitima ispod 100.000 eura gube 6,75 posto depozita, dok oni s polozima iznad te sume gube oko 9,99 posto svoga novca. Osim toga, ova je mjera “osiguravanja učešća štediša u spašavanju banaka” poljuljala jednu od osnova bankarskog poslovanja – osiguranje štednih uloga. Naime, napomenimo da su obični štediše svoje novce položili u ciparske banke s povjerenjem u jamstvo sigurnosti štednih uloga do iznosa od 100.000 eura. No to jamstvo sada je protumačeno kao da vrijedi samo za slučaj propasti banaka – a sada one nisu propale, već ih se dapače spašava – nema ništa od nedodirljivosti i zajamčenosti tamošnjih štednih depozita.

I, naravno, posljedice ovakvoga čina nisu izostale. Kao prvo, odmah po objavi naznaka ovog financijskog aranžmana, lokalno je stanovništvo pohrlilo do banaka – i zateklo zatvorena vrata. Kao drugo, objava je stigla pod sam kraj tjedna i nakon završetka redovitih radnih dana, dok je na Cipru i danas, u ponedjeljak, 18. ožujka – praznik, pa će banke još malo ostati zatvorene. Odmah po objavi europskih uvjeta krenula je navala na otočne bankomate, koji su presušili još iste te subote. Uz to, još i prije početka parlamentarne diskusije o europskim zahtijevanjima, Vlada Cipra interventno je zabranila sve elektroničke transfere sredstava do utorka – kada bi na snagu trebalo stupiti rečeno davanje, pod uvjetom da ga parlament prihvati. No kako se razina javne panike nastavila dizati – tako da su, navodno, zabilježeni i pokušaji građana da građevinskim strojevima provale u banke – ubrzo je postalo jasno da stvari lagano izmiču kontroli. Glasovanje o europskim mjerama spašavanja ciparskih banaka odgođeno je za danas, 18. ožujka, dok su ubrzano krenuli dodatni pregovori s kreditorima i “spasiteljima” Cipra.

Međunarodne reperkusije euro-spašavanja ciparskih banaka

Kao prvo, mjere koje se planira uvesti na Cipru pogađaju jednako sve štediše tamošnjih banaka – i domaće i strane. Dok Ciprani od tih mjera gotovo pa i ne mogu pobjeći, mnogo je interesantnije pitanje stranih komitenata ciparskih banaka – gdje se može čuti i da su upravo oni jedan od razloga čitavog uvlačenja štediša u proces spašavanja tamošnjih banaka. Naime, bankarski je sektor na Cipru vrlo velik, po nekim procjenama i do osam puta veći od ukupnog godišnjeg BDP-a Cipra, a sustav se našao u nepremostivim problemima otpisom oko 4,5 milijardi eura vrijednih grčkih vrijednosnica, nakon drugoga kruga “spašavanja” grčke ekonomije, u ožujku 2012. godine.

Pri tome, u poslovanju ciparskih banaka velik udio imaju ruski komitenti, za koje se pretpostavlja kako drže oko 20 posto ukupnih depozita u bankama Cipra – oko 20 milijardi eura (oko 26,15 milijardi USD). Ujedno, radi se tu i o iznimno brojnim te vrijednim novčanim transferima između Ruske Federacije i Cipra, koji već odavna kod mnogih (posebno u njemačkim poslovnim i političkim krugovima) izazivaju sumnju u masivno pranje novca. A to je aktivnost koju se ne želi podržavati europskim sredstvima. Otuda onda i izjave slične onoj Jeroena Dijsselbloema, nizozemskog ministra financija i predsjedavajućeg euro-grupe ministara financija, koji je izjavio da “Budući je to doprinos financijskoj stabilnosti Cipra, čini se ‘pravednim’ za to tražiti doprinose od svih držatelja depozita“.

George Osborne, britanski ministar financija, priprema mjere za kompenzaciju građana Velike Britanije pogođenih novim ciparskim bankovnim davanjima

Pri tome, kako smo već spomenuli, ovom će mjerom biti pogođeni baš svi strani štediše ciparskih banaka – a ni tu nije trebalo dugo čekati za prve međunarodne odgovora. Spomenimo tu posebno Britance, za koje se pretpostavlja da na Cipru drže oko 2 milijarde eura (oko 2,6 milijarde USD ili oko 1,7 milijardi GBP). Tu je posebno reagirala i britanska Vlada, isprsivši se po pitanju obeštećenja za oko 3.000 pripadnika britanske vojske, većeg broja britanskih državnih službenika koji rade na Cipru, a možda i za preostalih do 25 tisuća britanskih državljana koji žive i rade na Cipru. George Osborne, britanski ministar financija je tako jučer izjavio: “Za ljude koji služe u našim oružanim snagama, i rade za našu Vladu, mi ćemo kompenzirati svakoga kojeg pogodi taj bankovni porez; ljudi koji obavljaju svoju dužnost za ovu zemlju, a na Cipru, bit će zaštićeni od ovog ciparskog bankovnog poreza“. Pri tome, britansko Ministarstvo financija ipak još u javnost nije moglo izaći i s konkretnom cifrom, koliko će to točno iznositi troškovi kompenziranja tih vojnika i državnih službenika što rade na Cipru.

No problemima tu ujedno nije i kraj, budući se tek po proglašenju odluke EU ministara shvatilo da spomenuta “ciparska shema” zapravo ima i šire učinke od spomenutih. Naime, predložene mjere za Cipar u pitanje dovode sigurnost bankovnih depozita i širom ostatka EU – gdje po pitanju jamstava za depozite vrijede ista pravila kao i na Cipru (koji je svoje predmetno zakonodavstvo rujna 2000. godine postupno uskladio s EU). Time bi predložene mjere “spašavanja” s Cipra – za kojeg europski ministri tvrde kako su isključivo jednokratne (i da ionako nisu problem, budući da Cipar ima tek 0,2 posto udjela u  ekonomskome poslovanju euro-zone) – mogle brzo dovesti i do navale na banke ne samo u financijski nestabilnim državama poput  Grčke i Španjolske, već i u ponešto stabilnijima, kao što su to Italija i Francuska.

Domaća nesuglasja pred veliku odluku

Na čelu grčkog dijela otoka Cipra, koji je u EU, nalazi se ukupno jedna osoba, koja je ujedno i predsjednik države i predsjednik Vlade. Nakon teških muka, o čijem smo dijelu pisali i na portalu Obris.org, svoj je petogodišnji mandat ipak do kraja redovito priveo Dimitris Christofias. Na izborima održanim između 17. i 24. veljače ove godine, pobjedu je odnio Nicos Anastasiades – vođa desne stranke Demokratski zbor (Dimokratikos Sinagermos – DISY), najjače stranke grčkog dijela Cipra, koja je proteklih pet godina bila u oporbi. On je vlast u Nicosiji preuzeo 28. veljače ove godine, no to nije promijenilo mnogo na stanju u parlamentu – gdje ni jedna od tri velike stranke nema apsolutnu većinu.

Vrag je uzeo šalu kad se građevinskim strojevima krenulo po štedne uloge

Uz već spomenuti bankovni porez, paket mjera nametnut iz EU sadrži još i zahtjeve za podizanjem stope poreza na kapital (s dosadašnjih atraktivnih 10 posto na 12,5 posto), uvođenje poreza na kamate (20-25 posto), kao i obvezu privatizacije ponešto državne imovine. Sve te mjere, koje su naišle na jaki otpor Ciprana, trebale su u parlamentu Cipra biti izglasane jučer, u nedjelju 17. ožujka. No izgleda da Vlada i predsjednik Anastasiades ondje nisu mogli skupiti većinu, čak ni upozoravanjem na činjenicu da u protivnome treba računati na brzu propast dviju najvećih banaka Cipra. To ni ne čudi, kada se zbog izjednačenosti snage političkih blokova u tamošnjem parlamentu, ni inače dobro upućeni promatrači nisu tijekom posljednjih dana usudili prognozirati ishod ovakvoga glasovanja. To ilustriraju i analitičari JPMorgana, koje se u medijima jučer moglo čuti s izjavama tipa: “Vlada može razumno računati na tek maksimalnih 26 do 28 glasova, dok se oporba pouzdaje u oko 26 glasova” – a sve to u parlamentu od ukupno 56 zastupnika. Zato i ne čudi da je odluka završila odgođena za jedan dan – ne bi li se dobilo barem malo dodatnog vremena za neke interventne pregovore s kreditorima.

Nicos Anastasiades, vođa desnog Demokratskog zbora (DISY), najjače stranke grčkog dijela Cipra

Navodno su dodatni razgovori Vlade Cipra i njenih europskih kreditora bili usmjereni na promjenu načina obračunavanja spomenute stope bankovnoga poreza. Pri tome, uvele bi se stope od 3 posto na depozite ispod 100.000 eura, a 12,5 posto za depozite iznad ove granice – što je, navodno, pristup koji su prihvatili i predstavnici tzv. “Trojke”, sastavljene od Europske komisije, MMF-a i Europske Centralne Banke. O tome se jučer oglasio i Olli Rehn, europski povjerenik zadužen za ekonomska pitanja. Po njemu, razgovori su aktivno trajali, a – “Ako ciparski vođe pristanu na jednu progresivniju skalu tog jednokratnoga davanja, na način da ona bude poštenija prema malim štedišama, i pod uvjetom da sve to i dalje ima jednak financijski učinak, Komisija bi bila spremna predložiti euro-grupi podržavanje takvoga sporazuma“.

U iščekivanju nekakvog povoljnijeg sporazuma, a onda i parlamentarne odluke, predsjednik Nicos Anastassiades putem televiziji obratio se uspaničenim građanima. Pri tome je napomenuo kako se pri bankovnome davanju radi o iznosu koji je jednokratan i ne prevelik – otprilike odgovara dvogodišnjim kamatama – te je obećao i posebnu podjelu dijela prihoda od prodaje prirodnoga plina iz podmorja oko Cipra onima koji svoje depozite ne povuku iz banaka tijekom iduće dvije godine. Jednako tako, napomenuo je da neće biti zahvata u mirovine te mirovinske fondove, kao ni daljnjih rezanja plaća – jednako kao ni uvođenja poreza na financijske transakcije, o kojem se posljednje vrijeme aktivno spekuliralo na Cipru.