Za početak aktualne priče o povratku obveznog služenja vojne obveze u Republici Hrvatskoj treba se vratiti na početak 2024. godine. U to vrijeme, par mjeseci prije parlamentarnih izbora održanih sredinom travnja, regijom je dominirala priča o ponovnom uvođenju obveznog služenja u susjednoj Republici Srbiji – a dobro znamo, što god da se događa u Srbiji, jako je bitno za barem dio desnog političkog spektra i u Hrvatskoj. Pa je tako i u nas opet bila otvorena tema ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka, koji je inače bio formalno zamrznut sve tamo od 1. siječnja 2008. godine. No, dok je u Srbiji ta tema došla i prošla – pa bi tek tijekom 2026. moglo doći do uvođenja neke varijante sustava koji su susjedi ukinuli s 1. siječnjem 2011. godine) – Hrvatska je podbodena „nesigurnijim svijetom“ i „eventualnim sigurnosnim ugrozama“ ipak krenula razmatrati nešto na tu temu.

Dok je čitava 2024. godina zapravo prošla u povremeno puštanju probnih balona u širu javnost, ipak se pokazalo da opsesija susjedima i ne tako bliskim ratom u Ukrajini (kojeg gotovo nitko ne prati detaljno niti doživljava kao stvarno egzistencijalno pitanje u današnjoj Hrvatskoj) postupno daje ploda. Pri tome su izgleda prvenstveno ministri Ivan Anušić i Tomo Medved (resor obrane i branitelja) završili zaduženi osmišljavanjem „nekih kraćih tečajeva gdje bi se širi broj ljudi mogao familijarizirati barem sa nekim osnovnim vještinama koje trenutno sad generacije mladih u biti nemaju“ – dok se u praksi isplaniralo dobar dio organizacijskog tereta rasporediti i na Ministarstvo unutarnjih poslova te tijela lokalne uprave, koje se baš i nije spominjalo u najavama. No, do kraja 2024. godine, tu nije bilo konkretnih pomaka, iako se iz brojnih najava političara moglo steći pogrešan dojam da obvezno služenje samo što nije krenulo.

Ipak, prvi konkretan potez bio je tu povučen kada su do 1. lipnja 2025. završili i zadnji dijelovi ciklusa lokalnih izbora (zadnji u nizu ukupno četiri izborna postupka raspoređena u praktično godinu dana). Naime, 4. lipnja 2025. su u javnu raspravu na ukupno mjesec dana bili pušteni dokumenti „Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani“ i „Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“ – u kojima se između ostaloga reguliralo i problematiku ponovnog uvođenja obveznog služenja vojne obveze. Pri tome, treba napomenuti da se tu nije krenulo u jednostavno odmrzavanje onoga što je RH pod tim imenom poznavala do kraja 2007. godine – već se krenulo potpuno iznova. Ukinuto je sve od prije, uključujući i donedavno postojeći sustav dragovoljnog služenja vojne obveze – ne bi li se od 1. siječnja 2026. krenulo uvoditi novinu nazvanu „Temeljno vojno osposobljavanje – TVO“. Spomenuta javna savjetovanja završila su 4. srpnja 2025. godine, da bi se izvješća o njihovome tijeku izradilo već tri dana kasnije, 7. srpnja 2025. godine. Iako se prvotno spominjalo da bi ta izvješća mogla biti dostupna do 19. srpnja – sve se tu odradilo izuzetno ubrzano.

Ishod javne rasprave

Što se sadržaja spomenutih javnih rasprava tiče – po pitanju „Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH“, bilo je zaprimljeno ukupno 43 primjedbe, uglavnom od privatnih osoba ali i od udruge Centar za ekonomsko obrazovanje. Teme su se uglavnom ticale konkretnih pitanja iz radnih odnosa djelatnih vojnih osoba (stambeni krediti, interno i eksterno obrazovanje djelatnika, priznavanje kvalifikacija i njegovi financijski efekti), uz isticanje i netržišnih iznosa naknada za buduće služenje TVO. Osim toga, treba napomenuti da se opet pokrenulo pitanje i sindikalnog organiziranja u OS RH, kao i pitanje nesređenih operativnih odnosa Hrvatskog vojnog učilišta i „Sveučilišta obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman“. Nažalost, Ministarstvo obrane se u svojim odgovorima zadržalo na ustrajnom kopiranju pojedinih fraza, ne ulazeći u raspravu i sadržaju prijedloga (od kojih je 21 „Primljen na znanje“, a 22 „Nisu prihvaćena“.

Situacija je bila ponešto drugačija po pitanju „Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani“ – gdje su zaprimljene ukupno 192 primjedbe. Od ukupnosti predloženih zakonskih izmjena pretežita se većina ovih primjedbi bavila baš pitanjem odredbi o Temeljnom vojnom osposobljavanju, a među predlagateljima se osim fizičkih osoba vidjelo i institucije Pučkog pravobranitelja, Pravobranitelj/ice za ravnopravnost spolova, te Pravobranitelja za djecu, uz niz specijaliziranih udruga građana (već spomenuti Centar za ekonomsko obrazovanje, te Zagrebačko psihološko društvo, Zelena akcija, Centar za mirovne studije, Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Mreža mladih Hrvatske te Europska civilna inicijativa Zagreb). Pri tome treba napomenuti kako je riječ o iznimno dugom formularnom izvješću o provedenoj javnoj raspravi, što uvelike treba zahvaliti i činjenici da je barem 40 sudionika ondje kao svoje primjedbe unijelo oveći (te prilično sadržajan) tekst Centra za ekonomsko obrazovanje, što je onda izazvalo i učestalo ponavljanje iznimno formularnih te sadržajno šturih obrazloženja odgovora Ministarstva obrane. Što se samih odgovora na komentare tiče – njih je bilo zabilježeno 174 odbijanja, 13 „Primanja na znanje“ i ukupno 5 prihvaćenih primjedbi. Napomenimo da se od toga u 3 slučaja radilo o primjedbama Pučkog pravobranitelja – (1) koji se zalagao za priznavanje prava na prigovor savjesti ne samo za novake, već i kasnije za ročnike i pričuvnike, (2) koji je problematizirao kako nadležnima „učiniti uvjerljivim“ svoje vjerske ili moralne razloge za prigovor savjesti, (3) koji problematizira i da bi o prigovorima savjesti odlučivalo „tijelo nadležno za civilnu zaštitu“ umjesto neko posebno povjerenstvo, (4) baš kao i odredbu o izostanku davanja prava na žalbu tog tijela, ostavljajući samo iznimno skup te kompliciran put preko Visokog upravnog suda, zatim (5) pitanje priznavanja odgode služenja u slučaju odrađivanja vježbeničkog staža, ali samo na godinu dana iako neki oblici vježbeništva traju i duže, te konačno (6) uvrštanje u razloge za odgodu služenja samo trudnoće bračne supruge, dok pravni poredak RH u svim pravima i obvezama izjednačava bračne te izvanbračne supruge pod određenim uvjetima. Treba napomenuti da je priznat i prigovor Mreže mladih – koji su samostalno ponovili već spomenuti problem vježbeništva koje može trajati duže od godinu dana, pa traži i dužu odgodu, dok je jednoj fizičkoj osobi prihvaćen i prigovor prema kojem je problem za iznositelje prigovora savjesti organizirati rad na „unapređenju prirodnog okoliša, komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta“ – budući se tu redovito radi o teškom fizičkom poslu na otvorenom, gdje često nije moguće naći radnike ni za ozbiljna primanja, a ovdje se od služitelja civilnog roka prisilno očekuje rad za malo ili nimalo novaca (dakle, gotovo kao teški zatvor ili neki robovlasnički odnos).

No, nažalost, i u slučajevima kada je prigovor bio prihvaćen, u prvi nacrt zakona je ušlo tek pola prigovora Pučkog pravobranitelja (i onaj Mreže mladih), dok je ostatak njegovih prigovora (zajedno s dva usvojena prigovora jedne fizičke osobe) ipak propustio utjecati na formulacije teksta u prijedlogu zakona poslanom na Vladu i onda u Sabor. Naravno, ako već nije samo formularno odgovaranje na prigovore djelovalo demotivirajuće na sudionike u javnoj raspravi – zacijelo se to moglo reći za situacije kada se prigovori prihvate, ali se izmjene ipak ne uvrste u buduće iteracije zakonskoga teksta.

Zakoni u prvom čitanju

Vlada RH je ove zakonske prijedloge već na svojoj 106. sjednici održanoj 10. srpnja usvojila uz prigodnu općenitu prezentaciju, te ih istoga dana i poslala prema Hrvatskome saboru. U Saboru su ti prijedlozi akata odmah stavljeni u proceduru, u dnevni red su uneseni u petak 11. srpnja, da bi se čitav postupak prvog čitanja ovih propisa proveo praktično pa bljeskovito. Odbor za obranu, kao matično saborsko radno tijelo, o ovim se propisima očitovao na svojoj 12. sjednici već istog tog 11. srpnja (jednoglasno, sa 9 glasova „Za“), a onda su o tome još dali mišljenja i Odbor za ravnopravnost spolova (17. sjednica održana 11. srpnja) i Odbor za zakonodavstvo (38. sjednica održana 14. srpnja). Tog istog dana, u ponedjeljak 14. srpnja, su spomenuti nacrti izmjena i dopuna „Zakona o obrani“ i „Zakona o službi u OS RH“ stavljeni i na raspravu – da bi bili i usvojeni samo dan kasnije, u utorak 15. srpnja. Uvidom u saborske zapise, može se vidjeti da je o Zakonu o obrani glasovalo ukupno 117 zastupnika (102 „Za“, 13 „Protiv“ i 2 „Suzdržano“). Što se tiče izmjena i dopuna „Zakona o službi u OS RH“, u prvom je čitanju glasalo ukupno 129 zastupnika (od toga 111 „Za“, 12 „Protiv“ i 6 „Suzdržano“) – a u oba slučaja su „Za“ bili kako zastupnici vladajuće koalicije tako i oporbenog SDP-a (koji se ogradio od dosadašnjeg dragovoljnog služenja kao neuspješnog, uz podržavanje povratka na staro radi navodne bolje popune djelatne vojske).

Rasprava je bila provedena objedinjeno (za dvije izmjene zakona, te prijedloge Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja OS RH od 2025. do 2036. godine), a dokumente je predstavljao ministar obrane Ivan Anušić, iako je već i sam početak rasprave bio obilježen nizom zahtjeva za stankama radi usporavanja ovog iznimno ubrzanog zakonodavnog postupka. Među ostalim, problematiziralo se i povezivanje obveznog služenja vojne obveze sa sasvim sadržajno odvojenim pitanjem kadrovske popune djelatnog sastava OS RH, ali i spominjanje JNA, Domovinskog rata, ZDS i pjevača Thompsona – sve uz vrlo jasnu podjelu Sabora na desni i lijevi dio političke scene. A čulo se da predlagatelji zakona u svojim prijedlozima ne navode točnije ukupne troškove uvođenja Temeljnog vojnog osposobljavanja. Nakon toga je ministar Anušić saborskim zastupnicima iznio obrazloženje predloženih zakona – uvelike usmjereno na temu TVO (tek manje na zakonom predviđene i sadržajno nevezane promjene – kao otvaranje poslova vojnik/mornar za osobe samo sa završenom osnovnom školom – a skoro nimalo na smanjivanje uvida saborskog Odbora za obranu u velike javne nabave obrambenog sustava). U raspravi se problematiziralo tzv. „ankete“ koje je navodno provodilo Ministarstvo obrane u Područnim uredima za obranu – kojima je prema ministru Anušiću bilo ispitano oko 12.000 mladih, od kojih navodno 62 posto odobrava uvođenje TVO, dok se njih oko 67 posto i namjerava pozivu na TVO odazvati – i koje su ostale tajnima baš kao i razne analize koje se u javnoj raspravi o TVO spominjalo iz MORH-a. Problematiziralo se opet i pozivanje na obvezno služenje mladih muškaraca, dok se ženama ta mogućnost ostavlja tek po volji (gdje Vlada i ministar obrane tvrde da nije riječ o diskriminaciji, i bilo bi „previše iritantno“ i „ne bi to javnost podržala“ iako sada između 12 i 15 posto kvote dragovoljnih ročnika čine žene). Iako se spominjalo 5 grupa po 800 ročnika (4.000 ukupno), te veliku motivaciju mladih ustanovljenu anketama,ipak je ispalo da MORH i nema odgovora na potencijalnu situaciju javljanja više od 4.000 zainteresiranih za TVO tijekom 2026. godine kao prve godine primjene novoga sustava (iz ukupne klase od oko 18.875 muških osoba upisanih u vojnu evidenciju u 2024. godini). Jednako tako, nije bilo odgovora ni na konkretni modalitet kojima se misli sa sustavom školovanja uskladiti pozivanje tih 5 grupa novaka tijekom godine – kao ni pitanje pozivanja osoba koje se u to doba nađu u inozemstvu (što je posebno bitno u okolnostima relativno masovnog iseljavanja hrvatskih građana radne i fertilne dobi).

No, moglo se tu zato od ministra Anušića čuti kako je Hrvatska do sada „demokraciju shvatila kao anarhiju“, gdje se građani izbjegavaju „staviti na raspolaganje državi“ – da bi onda Miro Bulj ustanovio i kako su „veleizdajnici“ oni koji su 2007 zamrznuli obvezno služenje vojne obveze (vlada RH predvođena HDZ-om i tadašnjim premijerom Sanaderom, s tadašnjim ministrom obrane Berislavom Rončevićem, što vladajućima nije kasnije propustio napomenuti Arsen Bauk, predsjednik Odbora za obranu). Ipak, na pitanja o niskim iznosima sredstava koja su donedavno kočila privlačenje dodatnih dragovoljnih ročnika, od ministra Anušića se čulo nevjerojatnu teoriju o tome kako su vlasti RH 2008. zadnji puta povećale plaće vojnicima, da ih je onda „jedna Vlada“ 2013. smanjila, te da su one opet povećane „sad, prije nekih godinu dana, i to smo morali dizati 35 do 40 posto, da bi uopće mogli dohvatiti korak s ostalim plaćama“ – što je kompletna znanstvena fantastika koja iz vida izbacuje sve ono čime su se godinama na sav glas hvalili ministri obrane Krstičević i Banožić, oba iz HDZ-a u okviru vlade premijera Plenkovića. Zato bi mjesta služenja TVO trebali biti Knin, Slunj i Požega, dok se po Anušiću može očekivati i neke druge lokacije ako se za to pokaže konkretna potreba. Sve se to u raspravi intenzivno prožimalo s komentarima koncerta M. P. Thompsona, i drugim ideološkim temama. Nakon toga, moglo se čuti i kako je od 2008. do 2025. za pričuvu „izgubljeno“ oko 300.000 građana (što je proizvoljna brojka, čijoj se populaciji ipak ni ovim propisima nije otvorio prostor za dragovoljnu prijavu na novo Temeljno vojno osposobljavanje) – dok nije baš jasno ni kako se to točno planira provesti i certificirati specijalističku obuku osnovne vojne medicine, kojom bi onda polaznici TVO nakon izlaska s obuke bili uvježbani za šire pružanje sanitetske pomoći u kasnijem životu. Konačno, u raspravi Arsena Bauka se čulo i naznake opreza po pitanju sadržajne praznine koju po pitanju civilnog služenja vojne obveze izaziva suzdržanost državnih resora unutarnjih poslova i socijalne skrbi, koji kao da oklijevaju sudjelovati u radu sustava za kojeg ih se također namjerava zadužiti. Konačno, iz kluba stranke „Možemo“ čulo se i kako će kaznene mjere (te minimalna naknada) institut prigovora savjesti pretvoriti u privilegiju za bogatije i uzdržavane mlade osobe (koji mogu preživjeti više mjeseci bez prihoda), dok se u javnoj raspravi moglo čitati i o konkretnim računicama kojima naknada za TVO ne pokriva troškove održanja samostalnog života bez vlastitih nekretnina (gdje treba plaćati rashode i tijekom boravka na TVO) – gdje se i prigovor savjesti po pitanju TVO tretira upravo dijametralno suprotno prigovoru savjesti u medicini i farmaciji (posebno po pitanju provođenja pobačaja u javnim zdravstvenim ustanovama.

Konačni prijedlozi zakona pred Saborom

Usprkos svih otvorenih pitanja, Vlada RH je nakon ljetnog odmora na svojoj 118. sjednici od 3. listopada onda usvojila dokumente „Nacrt konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani“ i „Nacrt konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“ – koji su prema Hrvatskom saboru otposlani 6. listopada. Spomenuti dokumenti su 14. listopada onda dodani i na saborski Dnevni red za svoje drugo čitanje – a o njima se na svojoj 14. sjednici još dan ranije, u ponedjeljak 13. listopada, izjasnio i Odbor za obranu, kao matično radno tijelo Hrvatskog sabora, uz prisutnost i Pučke pravobraniteljice. Nakon rasprave te konstatiranja većine da su novele koje donose „temeljno vojno osposobljavanje nužne, posebice u kontekstu geopolitičkih zbivanja“, krenulo se na glasovanja – gdje je najviše prijepora opet bilo oko izmjena Zakona o obrani (7 glasova „Za“, 1 „Protiv“ i 2 „Suzdržana“), dok su izmjene Zakona o službi u OS RH bile manje sporne (9 glasova „Za“ i 1 „Protiv“). O svemu tome se onda izjasnio i Odbor za ravnopravnost spolova (na svojoj na 21. sjednici, održanoj 14. listopada 2025.), pa Odbor za zakonodavstvo (na 44. sjednici održanoj 21. listopada 2025. godine) i Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine (na svojoj 16. sjednici, održanoj 21. listopada 2025.). Nakon toga, spomenuta dva Konačna zakonska teksta našla su se na raspravi pred plenarnim zasjedanjem Sabora u srijedu 22. listopada, da bi se o njima glasovalo u petak 24. listopada 2025. godine. Pri tome, na temu „Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani“ glasovalo je ukupno 125 zastupnika (od toga 84 glasa „Za“, 11 „Protiv“ i 30 „Suzdržanih“), dok je na temu „Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“ glasovalo ukupno 122 zastupnika (od toga 110 glasova „Za“, 11 „Protiv“, te 1 „Suzdržan“). I ovoga puta je vladajući blok glasovao za spomenute zakonske prijedloge, lijeva oporba je opet bila „Protiv“, dok je SDP po pitanju Zakona o obrani (i TVO) bio suzdržan, a po pitanju izmjena Zakona o službi u OS RH glasali su zajedno sa HDZ-om i partnerima.

Dok su od srpnja do listopada u zakonskim prijedlozima po pitanju Temeljnog vojnog osposobljavanja napravljene tek manje i više kozmetičke prilagodbe – očigledno je postignut određeni politički sporazum, što je rezultiralo i ponešto kraćom saborskom raspravom. Predlagače je na plenarnoj sjednici ovoga puta predstavljali ministar obrane Ivan Anušić i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, no rasprava je počela žestoko – traženjima stanki od više zastupnika iz oporbe, budući se po njima ništa bitno od primjedbi iz prvog čitanja nije uvrstilo u konačne prijedloge ova dva zakona (s naglaskom na različita trajanja pojedinih vrsta civilnog služenja, uvođenje besplatnog teškog fizičkog posla za dio onih koji izjave prigovor savjesti, te kasnije diskriminiranje građana i građanki koji ne budu imali prednosti pri zapošljavanju temelju TVO). Nakon odrađenih stanki, ministar Anušić je počeo obrazlagati Konačni prijedlog Zakona o obrani, s posebnim naglaskom na opravdavanje različitog tretiranja mladih muškog i ženskog spola s obzirom na pravila o zabrani diskriminacije (koja priznaju izuzetke radi razloga nacionalne sigurnosti) – budući je mogućnost služenja omogućena ženama koje to žele. Osim toga, naglašen je i rad s Ministarstvom unutarnjih poslova, kao instituciji bitnoj za buduće funkcioniranje sustava TVO, posebno po pitanju reguliranja prigovora savjesti i provedbe civilnog služenja vojne obveze. Napomenuto je i da se ovoga puta daju točniji obrisi troškova za budući sustav TVO, s naglaskom na plaće (oko 1.100 eura neto mjesečno), opremu i hranu ročnika tijekom 2026. godine. Zato je ministar Božinović naglasio civilnu službu u slučaju vjerskog ili moralnog prigovora, kao opciju pripreme mladih za odgovore na „širok spektar drugih kriza“ kroz „reagiranje u situacijama elementarnih i tehničkih ugroza, kriza i prijetnji društvu i državi“ – dok se ciljem TVO deklarira jačanje sposobnosti RH za odgovor na „eventualne ratne ugroze“. O pitanjima civilne službe odlučivat će „Povjerenstvo za civilnu službu“ sastavljeno isključivo od osoblja sustava civilne zaštite pri MUP RH, a u tom je ministarstvu navodno bio pripremljen i prijedlog programa osposobljavanja civilnih ročnika (temeljno i specijalističko osposobljavanje, a onda i završno uvježbavanje kroz 33 radna dana) – za kojeg se tada ustvrdilo kako će biti spreman za donošenje odmah nakon stupanja na snagu ovih Zakona, no koji ipak nije i stvarno predstavljen javnosti do kraja mjeseca studenog 2025. godine. Ipak, kao lokacije provedbe ovih aktivnosti u sustavu civilne zaštite Božinović je početno naveo logistički centar Jastrebarsko, Bizovac i Divulje – gdje je navodno sredinom listopada bilo još u tijeku uređivanje za godišnji kapacitet od oko 2.500 civilnih ročnika, uz naknadu od 250 eura neto mjesečno (kao i polaznici Policijske akademije). Osim toga, dio mladih će se upućivati i u jedinice lokalne uprave i samouprave – gdje nije jasno kako se kod takvog razlikovanja tipa službe prešlo od odluka samih podnosilaca prigovora savjesti na izgleda diskrecijsku odluku osoblja civilne zaštite MUP RH (valjda prvenstveno temeljem obrazovanja i tjelesne spreme kandidata). Konačno, uz najave donošenja spomenutog Programa osposobljavanja te barem jedne uredbe i jednog pravilnika, Božinović je najavio potrebe i zakonodavnih promjena Zakona o civilnoj zaštiti, u koji tek treba unijeti obavljanje civilne službe u sustavu civilne zaštite RH. Niti taj posao nije postao javno vidljiv do kraja studenog 2025. godine.

Nakon predstavljanja novog sustava TVO, krenula je rasprava s pedesetak prijavljenih za diskusije, gdje je ministar obrane Anušić vrlo brzo objavio kako očekuje podršku znatno širu od strogo bloka zastupnika vladajućih – što se kasnije nije ostvarilo činjenicom da je SDP u bloku ostao suzdržan po pitanju Zakona o obrani, iako su podržali „Konačni prijedlog Zakona o službi u OS RH“. Među ostalim se spomenulo rad oko 80 novih vojnih instruktora, uz one koji su do sada radili s dragovoljnim ročnicima – gdje se taj sustav planiralo brzo ukinuti i onda nadomjestiti sustavom TVO. No, ujedno je otklonjena mogućnost uvođenja i nekih kasnijih „dragovoljnih“ modula za specijalističku obuku TVO-ročnika – budući se i dalje aktivno želi iz Temeljnog vojnog osposobljavanja pretakati osoblje u djelatni sastav OS RH, koji bi onda bili ti „specijalisti“ s bitno kompleksnijom opremom ali i zahtjevnijom daljnjom obukom. Pri tome je Anušić najavio i uzimanje u obzir raznih modernih tehnologija (pa i FPV-dronova, budući je rat u Ukrajini donio mnogo promjena), upoznavanje s kibernetičkim prijetnjama, te učenje „vojnih detalja“ Domovinskog rata – iako je ostalo kompletno nejasno kako to sve i stvarno izvesti u samo dva mjeseca obuke koje se ustrajno mistificira u službenim najavama. Kada je baš to onda i pitala zastupnica Marijana Puljak, navodeći trajanja pojedinih tipova NATO-obuka, dobila je odgovor kako ni ministar obrane, a ona još manje „može u ovom trenutku soliti pamet Oružanim snagama, i govoriti im što trebaju raditi, što ne trebaju raditi“). Uz sve to, trebalo je ponovo davati i procjene „interesa za služenje TVO“ – kao da je to neko pitanje dragovoljnosti, umjesto obveze s konkretnim kaznama za izostanak odazivanja, bez obzira na konačni modalitet služenja te obveze – čiji bi prvi krug trebao obuhvatiti 3.000 poziva. Pri tome,ostala je i dalje činjenica da TVO ostaje „temeljno osposobljavanje“ (za pješaštvo), dok bi se obuku za mornaricu i zrakoplovstvo nadalje provodilo u okviru djelatnoga sastava – iako time i nadalje ostaje činjenica kako se pričuvu masovno puni takvim TVO-osobljem, dok u praksi HRM i HRZ time ipak ostaju bez svoje šire pričuve. Ipak je ostalo potrebno i izričito javno naglasiti kako osobe na TVO (koje se „stave na raspolaganje državi“) nisu „veći domoljubi“ od onih koji izjave priziv savjesti – iako po mišljenju ministra Anušića imaju pravo na određene beneficije po pitanju prednosti pri zapošljavanju.

Nakon više od 2 sata pitanja za ministra obrane krenula su i pitanja za ministra unutarnjih poslova Božinovića – koji je iskazao povjerenje u veliki interes za TVO (pa time i manji za sustav civilnog služenja), te najavio dodatne sastanke s predstavnicima gradova, općina i županija s kojima se dogovara daljnja postupanja na premijeri formiranja „pričuve civilne zaštite“, kakve do sada nije bilo. No, dok se tu radi o državnoj obvezi za mlade – dio poslova se tu prebacuje na lokalne zajednice, a naknade potencijalnih šteta (u slučaju nesreća ili ozljeda) ipak ostaju na državnoj razini. Nakon još niza pitanja općenitog sadržaja usmjerenih na ministra Božinovića, riječ je ispred Odbora za obranu prilično netipično uzeo njegov predsjednik Arsen Bauk, koji je kao izvjestitelj ponovio detalje sjednice odbora na kojima su bili raspravljen Konačni nacrti obrambenih zakona – da bi onda isto napravio i potpredsjednik Odbora za ravnopravnost spolova Tomislav Josić (naglasivši problematični karakter odredbe da „diskriminacija po slovu ovog zakona nije diskriminacija“). Nakon toga, riječ su dobili i pojedini klubovi stranaka, koji su uglavnom ponovili sve što se čulo prethodnih sati, ili i u raspravi o prvim prijedlozima ovih obrambenih zakona sredinom srpnja ove 2025. godine.

Konačno, treba napomenuti kako se u spomenutim zakonima navodi da oni na snagu stupaju osam dana po objavi u „Narodnim novinama“ – što se dogodilo 5. studenog 2025. godine (NN 136/2025), da bi ti propisi i odredbe o uspostavi sustava Temeljnog vojnog osposobljavanja na snagu stupili u četvrtak 13. studenog 2025. godine. No, do tada već je postalo jasno kako će u nadolazećim mjesecima trebati u hodu izgladiti još dosta nejasnoća, uz potrebu usvajanja i niza podzakonskih akata – bez kojih zapravo neće biti moguće krenuti u provedbu planiranog sustava Temeljnog vojnog osposobljavanja (TVO) po planu, početkom 2026. godine.

* ovaj tekst je dio projekta “Domovini vjeran!” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Na danas održanoj i za javnost zatvorenoj sjednici saborskog Odbora za obranu dano je pozitivno mišljenje za četiri ključne nabave Ministarstva obrane, objavio je MORH u priopćenju nakon sjednice Odbora. Ministar obrane Ivan Anušić predstavio je projekte nabave sustava protudronske zaštite, 44 tenka Leopard 2A8, 18 samohodnih haubica Caesar MK2 i 420 teških terenskih kamiona TATRA T-815-7. Ukupna vrijednost nabava koje će se pokrenuti do kraja ove godine iznosi 1,945 milijardi eura. Pritom, tri vojna projekta – tenkovi Leopard 2A8, haubice Caesar i kamioni TATRA – financirat će se zajmovima EU financijskog instrumenta SAFE, dok će se sustav protudronske zaštite financirati iz proračuna Ministarstva obrane. U projekte nabave uključene su tvrtke i partneri iz Hrvatske, među kojima su Končar i Đuro Đaković, a otvorena je mogućnost sudjelovanja i drugih hrvatskih proizvođača.

SUSTAV PROTUDRONSKE ZAŠTITE: vrijednost: 125 milijuna eura (bez PDV-a)

Ministarstvo obrane sklopit će Okvirni sporazum s tvrtkom Končar d.d. za opremanje OS RH sustavom protudronske zaštite višegodišnjim financiranjem od 2026. do 2029. godine. Nabava vrijedna 125 milijuna eura bez PDV-a obuhvaća dva stacionarna sustava za zaštitu vojne kritične infrastrukture i dva mobilna sustava. U prvoj fazi, koja se planira do sredine 2027. godine, predviđa se opremanje sustavima za praćenje, ometanje i presretanje dronova koji će biti integrirani u jedinstveni sustav zapovijedanja i nadzora. Sustav će biti otporan na kibernetičke prijetnje i potpomognut umjetnom inteligencijom. Druga faza projekta usmjerena je na opremanje mobilnim sustavima naoružanima topom kalibra 30 mm uvezanima u zajednički sustav.

Tvrtka Končar bit će sistem integrator i proizvođač dijela opreme poljske tvrtke Advanced Protection Systems (APS) čime će se omogućiti prijenos znanja i dijela proizvodnje sustava SKYctrl u Hrvatsku. Dodatnu prednost predstavlja mogućnost uključivanja drugih hrvatskih tvrtki u ovaj projekt što pridonosi osnaživanju hrvatske obrambene industrije i smanjenju ovisnosti o inozemnim dobavljačima, napominje MORH.

Ministar Anušić je u svibnju ove godine na društvenim mrežama objavio da se na konferenciji Defence24Days, održanoj u Poljskoj, susreo s predstavnicima poljske tvrtke Advanced Protection Systems Inc. specijalizirane za zaštitu kritične infrastrukture i protudronske sustave: “Razgovarali smo o inovativnim rješenjima koja razvijaju u suradnji s hrvatskim Končarom, a koja će zasigurno pridonijeti jačanju hrvatske obrambene industrije.”

SAMOHODNE HAUBICE CAESAR 155 MM MK2: vrijednost: oko 320 milijuna eura 

Potpisivanje Okvirnog sporazuma za nabavu CAESAR-a 2024. godine

Zajednička nabava 18 samohodnih haubica Caesar 6 x 6 MK2 provodi se putem Francuske agencije za naoružanje (DGA) zajedno s Estonijom, Bugarskom, Portugalom i Slovenijom. Nabava je podijeljena u dva paketa koji čine jedinstveni postupak opremanja. Osnovni paket sastoji se od 18 samohodnih haubica Caesar, dok se dodatni paket sastoji od sredstava za motrenje i akviziciju ciljeva, sustava upravljanja vatrom, veze i prijenosa informacija, vozila veze, oklopnih vozila te teretno-terenskih vozila za prijevoz borbenih kompleta streljiva. Planirano je da se potpisivanje ugovora za oba paketa obavi istovremeno, a novac će se osigurati iz EU instrumenta SAFE. Rok isporuke je 2029. godina, a vrijednost nabave oko 320 milijuna eura.

Okvirni sporazum o pristupanju RH programu zajedničke nabave samohodne haubice CAESAR potpisan je još na sajmu Eurosatory u lipnju prošle godine, a ministar Anušić najavio je potpisivanje sporazuma s francuskim ministrom obrane Lecornuom za rujan ove godine, tijekom njegovog posjeta Zagrebu. No Francusku tresu političke krize, Lecornu je u međuvremenu dva puta postao francuski premijer, a sporazum će se – prema MORH-u – potpisati krajem ove ili početkom sljedeće godine.

TENKOVI LEOPARD 2A8: vrijednost: oko 1,3 milijarde eura 

Do kraja godine potpisat će se ugovor o nabavi 44 najmodernija tenka Leopard 2A8, a isporuka tenkova Hrvatskoj očekuje se od 2028. do 2030. godine. U 2028. godini Hrvatskoj će biti isporučeni prvi tenkovi, a do 2030. svi Leopardi 2A8. Uz tenkove, ugovor obuhvaća tri simulatora, pričuvne dijelove i logističku potporu. Novac će se osigurati iz EU instrumenta SAFE. Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku o pripremnim radnjama za nabavu novih najmodernijih tenkova Leopard 2A8 u studenom 2024. godine. Vrijednost nabave je oko 1,3 milijarde eura.

Ministar Anušić ovaj je posao dogovorio s njemačkim kolegom Borisom Pistoriusom u listopadu prošle godine, da bi ubrzo potom uslijedila i isporuka prvih hrvatskih tenkova M-84 Ukrajini, što je dio ovoga paketa. Prije nešto više od mjesec dana njemački proizvođač tenkova KNDS i domaća kompanija “Đuro Đaković” objavili su namjeru suradnje na održavanju oklopnih vozila, prvenstveno tenkova Leopard.

TEŠKI TERENSKI KAMIONI TATRA T-815-7: vrijednost: oko 200 milijuna eura 

Zajednička nabava 420 teških terenskih kamiona TATRA T-815-7 s pogonom 6 x 6 i 8 x 8 provest će se potpisivanjem Okvirnog sporazuma koji su početkom ovog mjeseca već potpisali Ministarstvo obrane Češke Republike, Ministarstvo obrane Slovačke i Tatra Defence Systems. Novac će se osigurati iz EU instrumenta SAFE, a Okvirni sporazum potpisat će se do kraja godine. Potpisivanje Okvirnog sporazuma omogućit će i potpisivanje ugovora između tvrtke Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. i Tatra Defence Systems u skladu s kojim će se završna montaža kamiona i njihovo održavanje provoditi u Hrvatskoj. Kamioni Tatra ispunjavaju sve NATO-ove standarde za balističku i protuminsku zaštitu, a posjeduje ih 21 članica NATO-a. Vrijednost nabave je oko 200 milijuna eura, a rok isporuke od 2026. do 2030. godine.

Mladi su ili već emigrirali ili ih tema vojnog roka uopće ne zanima. Takav bi se zaključak dao izvesti nakon prosvjeda protiv obaveznog vojnog roka, prvog i za sada jedinog takvog, održanog  u subotu, 27. rujna, na glavnom zagrebačkom trgu. Organizator je bio Centar za ekonomsko obrazovanje, a na skupu su osim izvršnog direktora Centra govorili još i predstavnici Mreže mladih i Centra za anarhističke studije, no to nije bilo dovoljno da privuče više od 50-ak mladih i nešto prolaznika namjernika. Organizator je prosvjed prvi put organizirao za 13. rujan, no dozvola od Grada Zagreba stigla je prekasno, a i Hrvatski sabor – na kojem bi ove jeseni izmjene Zakona o obrani trebale  biti  u drugom čitanju – tada još nije počeo s radom, pa je prosvjed prebačen na prošlu subotu, 27. rujna.

Kao i svaki pravi anti-ratni prosvjed, tako je i ovaj započeo s par glazbenih klasika svjetskog mirovnog pokreta, kao uvod u prvog govornika, Hrvoja Markovića, izvršnog direktora Centra za ekonomsko obrazovanje, koji je prosvjed najavio kao tek „prvi korak u našoj borbi za slobodno, ravnopravno i pravedno društvo.“ „Obvezni vojni rok vodi Hrvatsku nazad“, rekao je Marković, naglašavajući kako su i do sada svi odrasli mladi ljudi mogli slobodno doći u svoj područni Ured za obranu i prijaviti se za dragovoljno služenje vojne obveze. Centar za ekonomsko obrazovanje nije ni protiv vojske ni protiv obrane zemlje, već smatra da se svi ovi ciljevi mogu postići uz manje ekonomske troškove i društvene posljedice. Tako na pitanje „a tko će nas braniti?“, Marković odgovara:

„Branit će nas isti koji nas brane posljednjih 18 godina. To se zove djelatni i pričuvni sastav Oružanih snaga. Isti koji brane većinu država na svijetu jer obvezni vojni rok ima svega nekoliko država u Europi, kao i manjina država u svijetu“.

Da se bolje plaća, rekao je Marković, više bi bilo i dragovoljnih ročnika, koji za svoje služenje domovini dobiju manje nego sezonski radnik na Jadranu. Sve je to pitanje ekonomije i ekonomske računice:

„Kažu ljudi da bi bilo preskupo da platimo dragovoljne pričuvnike. Dragi ljudi, dragi zakonodavci, moram vam nešto otkriti! Ne postoji besplatan ručak! Država ti ništa ne može dati – niti ručak u saborskoj kantini – a ovdje konkretno govorimo o obrani – bez da netko u potpunosti snosi troškove toga. Ako tebe ručak u saborskoj menzi košta 2 eura, to znači da troškove plaćaju svi porezni obveznici. Ako tebe brani ročnik ili pričuvnik za manje od toga koliko bi platio dragovoljca, to znači da tu obranu plaća ročnik. Znači, vi želite premjestiti troškove obrane države sa poreznih obveznika na ročnike i pričuvnike kroz njihov prisilni rad. Jel’ to pravedno? Jel’ to pošteno? Jel’ to normalno? Da ljudi od kojih konačno očekujete da daju svoj život za vas, da se još i subvencioniraju?!“.

Marković je sumnjičav i prema izjavi ministra obrane Ivana Anušića da osoba koja ide na obvezno služenje vojne obveze (u našem slučaju „temeljno vojno osposobljavanje“) ne smije izgubiti posao niti dobiti otkaz:

„A tko će uopće zaposliti nekoga za kog zna sto posto da će mu u sljedećih godinu dana nestati s posla 2 do 4 mjeseca? Ili još duže – na 5 ili 10 mjeseci? Stavite se u poziciju poslodavca – zakaj bi ja njega zaposlio, a ne nekog tko nema tu obvezu?! I onda će se svi čuditi zašto opet inflacija raste, zašto rastu cijene usluga i proizvedenih dobara! Pa zato što ste maknuli par desetaka tisuća ljudi s tržišta rada!“.

Dotaknuo se Marković i prigovora savjesti, smatrajući da ih se neutemeljeno sramoti u javnosti, a istodobno se zaboravlja da je prvi prigovarač savjesti bio najveći boksač svih vremena Muhammad Ali. Istodobno, u zemlji u kojoj fali liječnika i profesora mlade prigovarače savjesti se prisilno tjera da gube vrijeme na košenje trave i skupljanje lišća u nekom selu umjesto da rade u bolnici s pacijentima, ogorčen je bio Marković, koji se na kraju svog govora dotaknuo i „jednog košarkaša“ koji je cijeli prosvjed pratio kao crtež s glavnog plakata:

„Ako je čovjek odlučio odmah po završetku studija otići u Bruxelles i odmah graditi karijeru – umjesto da obuče vojnu uniformu obući košarkašku i učiti teambuilding, koordinaciju, leadership, vođenje ekipe… ja ovo sve govorim ne-ironično i ne-sarkastično – pa on je tamo stjecao vještine koje su mu pomogle da bude tako uspješan da bude treći put izabran da vodi vladu ove države. Tko smo mi… tko sam ja… tko si ti… tko je netko u Ministarstvu, tko je itko da njemu kaže: ‘Ne, mi znamo bolje kako ćeš ti provoditi svoj život’. Ako je on imao mogućnost bez obveznog vojnog roka odmah nakon fakulteta baviti se stvarima s kojima se on htio baviti, i doći na poziciju na koju je on sad došao, zašto bi ikome bilo uskraćeno to pravo, a kamoli zbog potpisa njegove ruke!“.

Aluzija na premijera Plenkovića izazvala je najveći odjek kod publike, pa je uz fućkanje i uzvike „Tako je!“ Hrvoje Marković iz Centra za ekonomsko obrazovanje završio svoj govor, a mikrofon predao Marinu Capanu iz Mreže mladih Hrvatska. „Ovdje smo jer želimo budućnost bez vojnog roka!“, započeo je Capan u ime naših mladih sugrađana. Mreža mladih je jasno zauzela stav već pri prvim najavama uvođenja obveznog vojnog roka i ovu je temu stavila u javni fokus. Međutim, kaže Capan:

„Je li Vlada pitala mlade? Nisu! Ispitivanje koje smo proveli… da mladi novce predviđene za njihovo prisilno slanje u rovove žele preusmjeriti u bolju budućnost. Želimo bolje obrazovanje, želimo da ni mi ni naši roditelji ne moramo čekati mjesecima na liječenja koja spašavaju živote, želimo da si možemo priuštiti stan u gradu kojem živimo i u gradu u kojem radimo, želimo više centara za mlade i više stipendija i potpora, želimo ulaganje u nas i u mir,a ne u bombe i ne u metke!“.

„Nećete nas zadržati tako da nam na silu tutnete pušku u ruke“, rekao je Capan dobivši veliki pljesak malobrojne publike. „Prigovor savjesti je naše ustavno pravo“, nastavio je  predstavnik Mreže mladih, napominjući da je zakonodavac osmislio sve što je moguće da mlade odvrati od civilnog služenja – od višestruko niže naknade, preko duljeg trajanja, do izostanaka benefita koje sa sobom nosi vojni rok.

„Radi se razlika u kojoj mnogi neće imati izbora. Ako će vojno služenje biti nagrađeno plaćom, statusnim prednostima i prednostima u zapošljavanju, onda zapravo kažnjavam one koji imaju moralni ili vjerski priziv savjesti. Socijalno i ekonomski ranjiviji neće si moći priuštiti priziv savjesti, a žene, stariji, osobe sa zdravstvenim poteškoćama bit će stavljeni u goru poziciju pri zapošljavanju. To nije izbor, to je ucjena!“,

zaključio je Capan, istaknuvši kako istodobno nisu viđene ozbiljne analize učinka uvođenja vojnog roka na obrazovanje, tržište rada, stvaranje obitelji i mentalno zdravlje. Smatra da se jačanje obrane postiže kroz bolje investiranje u profesionalnu vojsku, u modernu tehnologiju, u ozbiljno planiranje pričuve i sustava civilne pripravnosti, a ne kroz stvaranje lažnog osjećaja sigurnosti.

Tijekom svog ovog vremena, Ministarstvo obrane nije niti jednom vodilo dijalog s mladima, uključujući i svoj nedolazak na okrugli stol organiziran u Hrvatskom saboru u veljači ove godine. „Isključivanje iz dijaloga sa skupinom koju to najviše zahvaća jasna je poruka svim mladima da naše mišljenje u Hrvatskoj očigledno nije važno“, rekao je Capan uz povike odobravanja iz publike.

„Misle da će dva mjeseca brzog tečaja slaganja kreveta, kondicioniranja i čišćenja vojne opreme naučiti nas svim onim vrijednostima o kojima su propustili s nama razgovarati dok smo odrastali. Niste ulagali u našu mladost pa bi sad nas vodili i radili ratnicima i vojnicima?! E pa neće. Vojni rok nije ni obrazovna ni disciplinska alternativa. Zveckanje oružjem nikome neće donijeti dobro, osobito ne nama mladima“,

poručili su na subotnjem prosvjedu iz Mreže mladih Hrvatske.

Zadnji govornik na prosvjedu bio je Karlo iz Centra  za anarhističke studije s jednom izrazito tmurnom slikom  stanja:

„Sada smo na pragu toga da nas vrbuju za bojišta Trećeg svjetskog rata zbog nelegitimnih odluka i koristi domaćih političara, onih istih koji su državu pretvorili u osobnu blagajnu i leglo korupcije. Ti nam sad propovijedaju kako prema državi imamo dužnost… ima li veće arogancije i vulgarnosti?! Ne dajte da vas se prevari i da vas se uplaši. Recite NE vojsci, recimo NE obveznom vojnom roku!“.

Oko 25 minuta dugi prosvjed završio je najavom organizatora Hrvoja Markovića iz Centra za ekonomsko obrazovanje kako je ovo samo prvi korak, a ostali će uslijediti ukoliko izmjene Zakona o obrani, koje reguliraju i temeljno vojno osposobljavanje, prođu u Saboru.

Nakon prosvjeda, pitali smo Markovića koje akcije još misli poduzeti.

„Mi smo već podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti sadašnjeg Zakona o obrani, koji ima u sebi već ucrtan vojni rok, iako je kako mnogi ljudi kažu ‘zamrznut’, odnosno ne poziva se novake na novačku obvezu. Mi ćemo odmah, ako prođu izmjene Zakona, isti dan kad stupe na snagu podnijeti sljedeći prijedlog za ocjenu ustavnosti. Pokrenut ćemo sto posto udruženu tužbu za zaštitu od diskriminacije na temelju spola… svatko tko može zbrojiti 2+2=4 zna da je ovo protuustavno, jer u Ustavu piše da je vojna obveza i obrana Hrvatske dužnost svih za to sposobnih državljana i piše da su svi jednaki pred zakonom. (…) Muškarci i žene služe u Oružanim snagama i doprinose obrani RH, znači načelno govoreći i muškarci i žene su sposobni za obranu Republike Hrvatske“,

rekao je Hrvoje Marković za portal Obris.org.

S obzirom na apatičnost društva, zadovoljan je da se prosvjed uspio održati, a najzadovoljniji bi bio kada bi se uspjeli realizirati i neki od prijedloga Centra za ekonomsko obrazovanje, kao što je npr. prilagodba i jačanje modela ugovorne pričuve umjesto stvaranja prisilne pričuve. No čini se da je općenito plan i analiza slabija točka u Ministarstvu obrane. Naime, Marković kaže da su u Centru željeli provesti istraživanje koliko bi koštala uspostava dragovoljne pričuve s određenim zadanim kriterijima za što im je bila potrebna suradnja s MORH-om:

„Ali nisu nam htjeli dati podatke koji bi bili potrebni za to. Na izravan upit da nam daju svoja istraživanja, studije, elaborate o tome… da li su usporedili koliko bi koštalo dobiti dragovoljnim sustavom dovoljan broj ročnika, nisu rekli da je klasificirano nego da nemaju te podatke, da nemaju te informacije. Ozbiljne države – Njemačka je angažirala svoj institut, druge države angažiraju svoje nacionalne ekonomske institute i onda oni stave na papir… svi ovi troškovi o kojima mi govorimo su u biti implicitni, ali samo zato što se ne prikazuju u proračunu to ne znači da nisu troškovi. Npr. liječnik kojeg prisiliš da – umjesto da radi u bolnici – za 250 eura kosi travu, to je trošak, samo što se ne pojavljuje kao stavka u  proračunu, al’ si izgubio liječnike“.

Prijedlog izmjena Zakona o obrani trebao bi, po svemu sudeći, biti u drugom čitanju već tokom ove saborske sjednice, a najmanje što protivnici ideje o vojnom roku, odnosno temeljnog vojnog osposobljavanja, mogu napraviti je prosvjed pred Saborom na dan izglasavanja, što Hrvoje Marković iz Centra za ekonomsko obrazovanje spominje kao realnu mogućnost.

* ovaj tekst je dio projekta “Domovini vjeran!” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Proteklih se dana u javnom prostoru uvelike raspravljalo o tzv. zabrani da načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid prisustvuje sjednici saborskog Odbora za obranu na kojoj su se raspravljali Vladini prijedlozi sudjelovanja OS RH u međunarodnim misijama. Ministar obrane Ivan Anušić na sjednici 16. listopada tvrdio je da je nazočnost generala Kundida gotovo neophodna kako bi se mogle kvalitetno raspravljati predložene misije i kako bi članovi Odbora dobili potrebnu stručnu informaciju. HDZ-ovi su pak članovi napustili Odbor sve dok se general Kundid na pojavi na sjednici, dok je general za to vrijeme “čamio”na Pantovčaku u društvu Vrhovnog zapovjednika.

Ove su teze dodatno raširene u hrvatskim medijima – tako je bivši član Odbora za obranu Nikola Mažar (HDZ) izjavio da je načelnik GS OS RH do sada praktički uvijek bio prisutan na sjednicama Odbora, što je jučer ponovio i bivši te sadašnji član Odbora Darko Klasić (HSLS) rekavši kako gotovo da nije bilo Odbora na kojem nije bilo načelnika GS-a. Kako smo i sami bili na većini sjednica Odbora  za obranu još od njegovog formiranja davne 2008. godine, te nam izjave nisu zazvučale istinito, pa smo od stručnih službi Hrvatskog sabora zatražili evidenciju prisustva načelnika GS OS RH na sjednicama resornog Odbora u prošlom i ovom mandatu. Evo što kaže Služba za medije Hrvatskog sabora:

“Tijekom X. saziva Sabora Odbor za obranu održao je ukupno 44 sjednice, a načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH bio je prisutan na 9 sjednica Odbora. U prošlom sazivu Sabora načelnik GS OS RH sudjelovao je u svojstvu supredsjedatelja Povjerenstva za nabavu borbenih aviona na jednoj sjednici Odbora.

U prošlom sazivu raspravljalo se o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama na osam sjednica Odbora, a na jednoj sjednici je bio nazočan načelnik GS OS RH.

U aktualnom, 11. sazivu Sabora načelnik GS OSRH bio je prisutan na jednoj sjednici”.

Dakle, admiral Robert Hranj, sada bivši načelnik GS OS RH,  od ukupno 44 sjednice Odbora za obranu Hrvatskog sabora sudjelovao je na njih 9 – od toga je na jednoj sudjelovao u svojstvu supredsjedatelja Povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona, dok je na samo jednoj sjednici u prisustvu načelnika GS OS RH raspravljano i o međunarodnim misijama. Aktualni načelnik GS, general Tihomir Kundid, od ukupno 3 sjednice Odbora za obranu aktualnog saziva Sabora sudjelovao je na samo jednoj, i to na onoj na kojoj se govorilo o nabavama bespilotnih letjelica Bayraktar i dodatnih materijala i usluga za borbene avione Rafale.

Sjednica Odbora za obranu u listopadu 2022. – rasprava o Godišnjem izvješću o obrani bez nazočnosti načelnika GS OS RH

Prema našem vlastitom uvidu u rad saborskog Odbora za obranu, načelnici GS – kada i dođu – rijetko uzimaju riječ na sjednicama Odbora, i to uglavnom kao dodatno pojašnjenje nekih pitanja koje se tiču izričito Oružanih snaga. Zato je insistiranje vladajućih na obaveznoj prisutnosti generala Kundida na raspravi o međunarodnim misijama dio aktualne političke borbe, a plasiranje lažnih tvrdnji u medijskom prostoru još jedan pokazatelj potpune neodgovornosti za izgovorene riječi od strane najviših državnih dužnosnika. Da bi se ubuduće izbjegle kontroverze oko toga treba li načelnik GS OS RH sudjelovati na sjednicama Odbora za obranu, te na čiji poziv, predsjednik Odbora Arsen Bauk zatražit će očitovanje od predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića i saborskih stručnih službi.

U večernjim satima ponedjeljka 21. listopada Ministarstvo obrane RH priopćilo je o povratku hrvatskog časnika iz misije Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu. On se vratio nakon odrađenog jednogodinjeg mandata, u vrijeme radikalnog pogoršanja sigurnosne situacije u Libanonu radi vojnih aktivnosti susjednog Izraela. Dapače. radi aktualno loše tamošnje sigurnosne situacije, do daljnjeg je odgođeno i daljnje upućivanje pripadnika Oružanih snaga RH u operaciju UNIFIL.

Naravno, o svemu tome se nije moglo čuti ni riječ na današnjoj sjednici saborskog Odbora za obranu – iako je barem formalno na njoj bila satima raspravljana tematika mirovnih misija u inozemstvu. Sve se ondje koncentriralo na političko prepucavanje oko sudbine NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) – dok je u jednom trenutku samo stavljeno na glasanje i preostalih 12 misija o kojima se tražilo mišljenje Odbora za obranu (i koje nisu bile sporne ni Vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću). Bez ikakve rasprave o sadržaju pojedinih odluka, o njima se glasalo – u pravilu s 11 glasova “ZA” i jednim suzdržanim glasom zastupnika Josipa Jurčevića, kojeg je navodno smetalo takvo skraćeno postupanje.

Misija UNIFIL u Libanonu

U misiji Ujedinjenih naroda UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) Republika Hrvatska sudjeluje od srpnja 2007. godine – u pravilu s dopuštenih do tri pripadnika OS RH, dok se ondje zapravo redovito šalje samo jednog časnika kao osobu za vezu u zapovjedništvu misije.

Riječ je o misiji koja u siromašnom te politički radikalno podijeljenom Libanonu traje od ožujka 1978. godine, kada je krenula s verificiranjem izraelskog povlačenja s libanonskog teritorija, uz nastojanja za potporu lokalnim vlastima. Među ostalim, ta misija danas brine i o održavanju mira (što je posljednjih tjedana postalo posebno teško), o humanitarnoj pomoći lokalnom stanovništvu (čije potrebe stalno rastu u okolnostima privrednog zaostajanja te ponovnog oživljavanja izraleskih napada), ali i osiguravanjem povratka raseljenih osoba – što je također krenulo nizbrdo masovnih bijegom stanovništva iz dijelova države pod učestalim izraelskim vojnim djelovanjima.

Naravno, nije tu mnogo pomogla ni činjenica da u Libanonu ozbiljnu političku ulogu igra stranka Hezbollah, koju mnogi međunarodni akteri smatraju terorističkom organizacijom – dok je njihovo političko i vojno solidariziranje s palestinskim Hamasom dovelo i do oživljavanja žestokih sukoba s Izraelom, vojnom velesilom u neposrednom susjedstvu. Sve se to posebno odražava i na samu UN misiju UNIFIL koja je koncentrirana na crtu razdvajanja između Libanona i Izraela. Zadnjih su tjedana pripadnici UNIFIL-a bili i neposredno izloženi izraelskim napadima – o čemu se na Odboru za obranu Hrvatskog sabora nije našlo vremena raspravljati. Dapače, usprkos ranjavanju barem pet pripadnika ove UN misije  tijekom 10. i 11. listopada – u obrazloženju Vlade RH ipak mirno stoji da “pripadnici u operaciji UNIFIL nisu izravno izloženi ugrozi, a sve aktivnosti provode se redovito u skladu sa sigurnosnom situacijom i planovima zapovjedništva operacije u području odgovornosti” – dok je UN tek 15. listopada objavio odluku da se ipak ostane na terenu u Libanonu.

Dakle, bez obzira na tamošnje stanje stvari Vlada RH i MORH nadalje predlažu nastavak hrvatskog djelovanja u misiji UNIFIL – s ovlaštenjem za uputu do tri pripadnika OS RH u 2025. i 2026. godini – iako se baš danas iz Ministarstva obrane čulo da stvarnog upućivanja onamo neće biti do daljnjega “zbog aktualne sigurnosne situacije“.

Za danas, 16. listopada 2024. godine u Hrvatskom saboru je zakazana 3. po redu sjednica Odbora za obranu. Na dnevnom redu se navelo 14 točaka, od kojih se 13 tiče sudjelovanja pripadnika OS RH u međunarodnim misijama. Od svih njih, problematična je zadnja, 14. točka po redu – koja se tiče sudjelovanja u novoj NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NATO Security Assistance and Training for Ukraine – NSATU).

Nakon već više dana političkog sukobljavanja danas se čulo i da je načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid u vrijeme održavanja sjednice Odbora pozvan u Ured predsjednika RH (u 12:30 sati) – pa je time spriječen u sudjelovanju na sjednici Odbora. No, i sam početak sjednice započeo je inzistiranjem predsjednika Odbora Arsena Bauka (SDP) na primjeni Poslovnika Sabora i na sjednici Odbora – tako da se odmah odbilo rasprave o dnevnome redu, na što se tražilo i dobilo pauzu (nakon barem dvije opomene potpredsjedniku Odbora Ante Deuru iz HDZ-a).

Oko 12:50 ponovo je započeta sjednica, uz traženje očitovanja ministra Ivana Anušića o izostanku načelnika GS OS RH Kundida – da bi onda započela i rasprava. Naravno – rasprava o sporednim temema, a ne o dnevnome redu. Nakon kratkih replika opet je bila tražena stanka (od stranke Most). Zanimljivo je tu bilo vidjeti dominaciju predsjedavatelja zasjedanja – koje je ovdje koristio oporbeni Bauk, kontrolom vremena i riječi – baš na način kako to inače HDZ korisiti na plenarnim sjednicama. Dakle, u raspravi se učestalo počelo pozivati na povrede Poslovnika, a opomene saborskim zastupnicima pljuštale su iznimnom brzinom. Samo desetak minuta u sjednicu HDZ (Deur) je zatražio da se sjednica odgodi do dolaska načelnika GS OS RH – dok je predsjedavatelj podsjetio kako nije problem ni prisustvo četvorice savjetnika Predsjednika RH (Miljenić, Olujić, Pelicarić i Jelić, predstojnik Ureda PRH, te savjetnici za obranu, vanjske poslove i glasnogovornik). Zastupnik Ranko Ostojić (SDP) je tu podsjetio i na činjenicu da pod izlagačima iz MORH nije ni bio najavljen načelnik GS OS RH.

Dvadesetak minuta prošlo je o proceduralnim temama, bez ulaska u teme Dnevnog reda (kojeg se prema tumačenju Arsena Bauka moglo mijenjati samo pismenim prigovorima 24 sata prije sjednice, temeljem općih odredbi Poslovnika Hrvatskog sabora). Konačno, u 13:10 HDZ predvođen potpredsjednikom Deurom objavio je odluku o napuštanju sjednice Odbora do dolaska načelnika GS OS RH – dok se o opravdanosti “zabrane pojavljivanja” načelnika Kundida još pjenila i predsjednička kandidatkinja Marija Selak-Raspudić (saborska zastupnica koja nije članica Odbora). Naravno, nikome tu nije bilo čudno da se najednom koplja lome na pitanju prisustva načelnika GS OS na sjednici Odbora, gdje i inače dolazak ovog dužnosnika pred to radno tijelo Sabora nipošto nije standardan ili uobičajen (dapače, to bude rijetkost, kao i njegovo ikakvo uzimanje riječi pred ovim tijelom na bilo koju temu).

Ministar obrane Anušić još je jednom ponovio kako se načelnika GS najavilo za Odbor, da bi on (kao “neutralan”) obrazložio temu misije NSATU – što je spriječeno, pa bi onda i samu sjednicu Odbora trebalo odgoditi do vremena kad on bude mogao prisustvovati. Nakon toga je zastupnik Bulj (iznoseći teze o slomu zapovjednog lanca i politizaciji vojske) zatražio još jednu stanku u radu Odbora, pozivajući se i na “vrijeme Tita i Mao-Zedonga”. U 13:16 se Anušić ogradio od tvrdnji o politizaciji – optuživši za politizaciju Predsjednika RH i SDP, napomenuvši i političko svrstavanje bivšeg načelnika GS OS RH (doduše, nakon kraja mandata te odlaska u mirovinu, baš kako se i bivši načelnik Lucić u mirovini politički aktivirao u HDZ-u). Stanka je uz puno inzistiranja na formi i Poslovniku proglašena do 13:45, do kada bi trebalo riješiti i potencijal za nastavak sjednice.

U srijedu, 18. rujna, počela je 3. sjednica novog saziva Sabora, kojeg karakteriziraju nove radne prostorije u okviru Hrvatskog vojnog učilišta na zapadu Zagreba. Kao i uvijek, nove sjednice započinju Aktualnim satom, gdje pozicija uklizava ministrima dogovorenim i pohvalnim pitanjima, a opozicija pokušava na pitanja dobiti i neki suvisli odgovor. Tako je bilo i ove srijede, kada su iz resora obrane postavljena dva pitanja. Prvo pitanje postavila je Dušica Radojčić (Možemo) premijeru Plenkoviću oko trenutno aktualnog pitanja formiranja potencijalne francuske vojne baze na području vojnog aerodroma u Puli:

„Hrvatska je kupila francuske Rafale. Obično uz ugovor o kupnji vojne opreme idu i prateći ugovori o drugim oblicima civilno-gospodarske suradnje. Tako je primjerice Srbija, koja je također kupila Rafale, sklopila 11 sporazuma o drugim oblicima suradnje. Ako ste ispregovarali neke oblike suradnje, hoćete li s nama podijeliti koji su to oblici? I što ste dogovorili? To moramo pitati zbog toga što ste Sabor u ovom slučaju proglasili trećom stranom koja nema pravo uvida u ugovor što je, mora se priznati, čudno. Pa Vam onda postavljam pitanje: koje gospodarske koristi će imati hrvatska poduzeća od kupnje Rafalea, odnosno što je Vlada još potpisala ili nije potpisala tim ugovorom i kada će hrvatski građani to doznati?

U vezi s time je i aktiviranje pulske zračne luke, pulskog aerodroma, kao francuskog Središta za obuku pilota borbenih aviona. Dakle, Francuzima ste dodatno dali Pulu. ‘Detalji nisu još u fazi u kojoj bi se mogli prezentirati javnosti’, kažete, pa me zanima kad će biti?! O vojnoj bazi ili centru za obuku stranih pilota nitko iz Pule ništa nije znao do 12. rujna kad sam to iznijela na sjednici Gradskog vijeća u Puli. Niste nikome ništa rekli nego smo to morali sami doznati. Jučer je ministar Anušić tim povodom došao u Pulu s gotovim stavom pokušavajući smanjiti štetu i zabrinutost lokalne javnosti. Potpuno je neshvatljivo da građanima Pule i meni koja ih predstavljam to nije puno prije predstavljeno, da nas nitko ništa nije pitao, pa bih onda sada pitala što dobivamo zauzvrat, što dobivaju građani Pule? Korisna bi bila, recimo, gospodarska ili stručna suradnja za revitalizaciju Uljanika, na primjer… Ubili ste brodogradnju od koje je Pula živjela, sad živimo od turizma i sada ćete još i to dovesti u pitanje dogovaranjem vojne baze. Dakle, u takvim ugovorima uvijek netko nešto dobije. Građani Pule nisu ništa dobili, pa vas onda pitam tko tim ugovorom JEST nešto dobio? I još me zanima iz kojih će zemalja dolaziti piloti koji će se obučavati u Puli?“

Puno konkretnih i neugodnih pitanja i konstatacija premijera Plenkovića nije potaknulo na konkretne odgovore. Umjesto toga, započeo je sa svojim klasičnim odgovorom ni o čemu:

„Ste vi bili u prošlom sazivu? Niste, jel tako? Dobro… Da ste bili u prošlom sazivu onda biste znali da je prigodom cijeloga procesa odabira koje ćemo zrakoplove vojne kupiti, tj. višenamjenske borbene avione, bio konzultiran nadležni saborski odbor i njegovi članovi koji su imali uvid u sve. A taj Odbor ima neka druga pravila vezana za tajnost podataka za nacionalnu sigurnost. Dakle, to je nešto što je abeceda. Vi ste novi pa možda to ne znate, što dopuštam da je moguće, ali evo raspitajte se kod kolega koji su članovi tog odbora i kako su oni reagirali na cijeli taj proces – i odabir, i transparentnost, i cijenu, i sadržaj. Koliko se ja sjećam, tu APSOLUTNO nitko – bio on od tadašnje pozicije ili tadašnje opozicije – nije imao ništa protiv. Mislim da ne griješim. Dakle, to je broj jedan. Sabor je bio konzultiran, nema vam zemlje na svijetu koja će vam takve ugovore staviti na Internet. Ne postoje. Ako ih vi nađete na webu – recite molim  Vas tko to stavljana Internet pa ćemo ih onda… pa ćemo o tome promisliti.“

Taj isti saborski Odbor je jednako entuzijastično svojedobno dignuo ruke i za kupovinu izraelskih aviona F-16 Barak, nimalo se ne zabrinjavajući zbog čega u tom trenutku ne postoji američka dozvola za prodaju, što je u konačnici srušilo cijeli posao. Tako da Plenkovićevo pozivanje na stručnost resornog odbora sigurno nije neka referenca. Nakon ovakvog uvoda, bilo je za očekivati da ni nastavak odgovora zastupnici iz Možemo neće biti ništa bolji. Potom je Plenković nastavio:

„Što se tiče ukupne suradnje s Francuskom, mi smo sa Francuskom 2021., kad je njihov predsjednik bio ovdje, potpisali i novi Ugovor o strateškom partnerstvu – to isto strateško partnerstvo smo mi pokrenuli još 2010. godine, kada je tadašnji francuski premijer Francois Fillon isto bio u posjetu Hrvatskoj i potpisao ga s tadašnjom premijerkom gđom Kosor. Ta je suradnja dignuta na višu razinu. Suradnja – vojna – je itekako razgranata. Za razliku od Srbije, koja nije potpisala ništa niti s jednom drugom francuskom vojnom industrijom, osim s Dassaultom, Hrvatska JE i s drugim kompanijama – i u pogledu zrakoplova, koji dolaze u Hrvatsku, koji su u POTPUNOSTI NATO kompatibilni, s takvom tehnologijom koju mogu dobiti SAMO države članice NATO-a, i to još uz PRIVOLU Sjedinjenih Američkih država s obzirom i na njihovu tehnologiju. To ovi ugovori nemaju.

Gospodarska suradnja s Francuskom… U posljednjih nekoliko godina je sjajna. Imate niz primjera. Evo najbolji primjer vam je baš ovaj koji vi  spominjete, a vezan je uz Istru i za Pulu. Uoči otvaranja druge cijevi tunela Učka kod mene su bili predstavnici Bouyguesa, top management najveće… jedne od najvećih građevinskih kompanija na svijetu. I žele nastaviti suradnju s Francuskom i u drugim područjima. I druge su francuske kompanije prisutne na hrvatskim tržištima – bilo da je riječ o, primjerice, energetici, gospodarstvu, ili u bilo kojoj drugoj domeni. Vi se usuđujete nama reć’ da smo mi učinili nešto loše za  brodogradnju u Puli! Pa Uljanik Vam je, poštovana gospođo Radojčić, kao i Treći maj, jedino i isključivo i samo zbog odluka moje Vlade – živ! Ne zbog gradske razine, ne zbog županijske razine, ne zbog briljantnog upravljanja prije. Isključivo zbog nas! Pitajte to ljude koji vode Uljanik i pitajte ljude koji vode Treći maj. Prema tome, ove ideje o tome da mi radimo nekakav veliki centar – ne, radi se samo o ideji škole za pilote, između ostaloga u Puli. Zašto ne? Pa mi smo vratili hrvatsku vojsku u Pulu… pa nije valjda da će imati problema ljudi u Puli da se piloti obučavaju u zračnoj luci … Ima neki problem s time?“.

Tu je isteklo predviđeno vrijeme za odgovor pa je završilo i Plenkovićevih 5 minuta ovoj temi. Kako Hrvatska ipak nije kupila borbene avione Rafale da bi premijer mogao primiti upravu Bouyguesa, zastupnica Dušica Radojčić iskoristila je vrijeme predviđeno za izražavanje (ne)zadovoljstva odgovorom i postavila dodatna pitanja:

„Čini mi se kao da niste u potpunosti odgovorili na ovo pitanje što se tiče francusko-hrvatske suradnje, normalno bi bilo da naše tvrtke rade nešto u Francuskoj… Mi smo njima dali posao da rade – i to još davno prije – tunel u Puli… Što se tiče tajnosti podataka, rekli ste mi da nitko drugi ne objavljuje ugovore – pa evo, ja ću navesti samo neke zemlje u našem okruženju, a naravno da ih ima više, koje jesu objavile ugovore o kupnji vojne opreme. Recimo, Slovačka ih je čak objavila na Internetu, a tu su i Bugarska i Grčka koje su u tome raspravljale u parlamentu. Što se tiče te civilne gospodarske suradnje, vi ste rekli kako niste mogli kupiti trajekte za Jadroliniju zbog toga što ste kupovali Rafale… Moje pitanje je bilo zapravo vrlo konkretno – znači, koji su ugovori, odnosno koje hrvatske tvrtke će imati koristi od suradnje sa Francuskom? Naime, čak je i Vučić objavio da je sklopljeno 11 sporazuma i o čemu su ti sporazumi – od gradnje metroa do gradnje pročistača, itd. Dakle, moje pitanje je bilo vrlo, vrlo konkretno, a vi ste se vratili davno, davno u prošlost.

Građani Pule su prekasno saznali, o tome ništa nismo mogli reći, zaista ne znaju čemu se mogu nadati budući da niste rekli ni koji će piloti dolaziti i što sve zapravo dolazi s obukom pilota borbenih aviona u Puli, koliko je to preleta, itd. Dakle, meni se čini da je ova tema zapravo vrlo ozbiljna, pogotovo za nas u južnoj Istri s obzirom da smo u zadnjoj fazi kad je zapravo dobar dio već dogovoren doznali da se uopće nešto sprema na našem području. Mi zapravo ne znamo koji su ostali detalji tog dogovora i ja bih vas molila da ti detalji budu što prije dostupni i našoj lokalnoj javnosti budući da ostaje sve na nekom naklapanju, odnosno nemamo pravih informacija. Ja sam čula da je ministar Anušić spominjao nešto o buci – nije to problem…“.

No i tu je isteklo vrijeme, a kako nije predviđeno da se ponovno odgovara – sva su ova pitanja ostala neodgovorena.

Drugo obrambeno pitanje postavljeno je na samom kraju saborskog Aktualnog sata, a postavio ga je HDZ-ov zastupnik Goran Ivanović ministru obrane Ivanu Anušiću. Dvojica osječkih „lega“ brzo su našla zajednički jezik, pa je Ivanovićevo pitanje bilo više revijalno nego stvarno:

„Sigurnost u ovim izazovnim vremenima je sigurno prioritet svake vlade, nadasve ove vlade Hrvatske demokratske zajednice i koalicijskih partnera. Prioritet je to i Ministarstva obrane – povećavati permanentno proračun za Oružane snage, za MORH je nešto što daje sigurnost i građanima Republike Hrvatske i svima onima koji dolaze u Republiku Hrvatsku. Nabavka topničkog sustava, višecijevnih raketnih bacača HIMARS je nešto što je ovo ljeto kao vijest zasigurno obradovala prije svega Oružane snage jer to je dokaz da jačanjem sustava dajemo prioritet onome za što smatramo da je bitno, ali ću vas evo pitati da pojasnite hrvatskoj javnosti što nabavka jednog takvog sustava znači prije svega za Oružane snage, ali i za Republiku Hrvatsku u cijelosti?“.

Za bivšeg osječkog župana, a sadašnjeg ministra obrane Ivana Anušića bila je to prilika da spomene i neke druge projekte u tijeku:

„Kao što ste i sami rekli – kad govorimo o HIMARS-ima, kad govorimo o naoružanju i opremanju Oružanih snaga Republike Hrvatske, od 2016. godine ova Vlada je započela upravo s tim procesom. 122% je povećan proračun Oružanih snaga i sada, kao što znate, isporučeno nam je prvih 6 borbenih zrakoplova Rafalea, u fazi smo nabavke Black Hawkova, u fazi smo reparacije i opremanje i davanje na raspolaganje Oružanim snagama borbena vozila Bradley. U procesu smo nabavke haubica CAESAR 155 mm, u fazi smo dogovora i razgovora o opremanju Oružanih snaga i modernim zapadnim tenkovima. Kad govorimo konkretno o pitanju koje ste postavili o HIMARS-ima, govorimo… To je mobilni, samohodni sustav, raketni, koji je u ovom trenutku… višecijevni… koji u ovom trenutku Hrvatska dogovara, razgovara i pregovara – i završila je pregovaranje – ugovor će biti potpisan do kraja ove godine sa Sjedinjenim Američkim Državama. Saveznik – SAD – su odobrenje za kupovinu tog oružja dali samo trima državama Europske unije – mi smo četvrti, četvrta zemlja. Sustav koji je ekstra moderan, sustav koji je učinkovit, sustav koji ima strašno veliku, jaku razornu moć te do kraja godine, kao što sam rekao, potpisat ćemo i sporazum. Naglasiti treba da je cijena, koja se svakako i spominje što god kupujemo, pa i cijena HIMARS-a je bila okvirno 390 milijuna dolara. Ugovorena cijena za isporuku 8 sustava raketnih HIMARS je 287 milijun dolara. Očekujemo vrlo brzu isporuku upravo tog sustava i predavanje tog sustava Oružanim snagama RH. Ključno je naglasiti sigurnost koja je danas – i arhitektura sigurnosna – koja je u potpunosti narušena i koja u ovom trenutku ne prijeti samo Europi nego i cijelome svijetu, eskalaciji sukoba… Jedino rješenje, jedini ključ toga je biti snažan, jak i spreman na samoobranu, spreman na odvraćanje, i spreman na zaštitu svoje granice i svoga naroda. Upravo Oružane snage imaju tu zadaću i Vlada RH čini sve da oni budu na tom zadatku spremni i, naravno, da hrvatski narod, državljani RH, i sama hrvatska država kao takva bude sigurna“.

Tu svakako upadaju u oči dvije stvari – prvo: cijena hrvatske kupovine 8 HIMARS-a je umanjena za 103 milijuna USD u odnosu na vrijednost maksimalnog paketa koji je Hrvatska zatražila i koji je, prema navodima DSCA, iznosio 390 milijuna USD. To zapravo znači da je Hrvatska iz paketa odobrenog krajem kolovoza izbacila opreme i usluga u vrijednosti oko 100 milijuna dolara što je uobičajena praksa viđena i kod ranijih nabava (sjetimo se kupovine helikoptera UH-60M Black Hawk i OH-58D Kiowa Warrior). Drugo – kupovina HIMARS-a je praktički već dogovorena, MORH očekuje potpisivanje ugovora. No prethodno treba pitati i već ranije spomenuti saborski Odbor za obranu koji je, prema Zakonu o obrani, dužan dati mišljenje za vojne nabave veće od 5 milijuna eura. Novi saborski Odbor za obranu do danas još nije održao niti jednu sjednicu, a MORH redovito to njegovo mišljenje ionako smatra tek rutinskom/dosadnom procedurom koju je potrebno tek reda radi ispuniti tik prije stavljanja potpisa na ugovor o kupovini.

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković obišao je dio prostorija Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ u koje će se ove jeseni preseliti Hrvatski sabor radi obnove  zgrade na Markovom trgu. Uz predsjednika Jandrokovića, u obilasku su bili i tajnik Hrvatskog sabora Davor Orlović, djelatnici Ministarstva obrane i Hrvatskog vojnog učilišta te predstavnici medija, a okvirne procjene govore da će Sabor biti u prostorima HVU naredne 3 godine, ako ne i do planiranog kraja mandata.

„Velika je ovo intervencija, želim da svi, i većina i oporba, imaju kvalitetne uvjete rada. Mislim da je ovaj prostor – s obzirom na situaciju koju smo imali nakon što smo raspisali javni poziv i vidjeli da u Gradu Zagrebu postoji vrlo malo ili gotovo ne postoji prostor koji bi mogao kvalitetno zamijeniti Hrvatski sabor, a ponude koje smo dobili bile su vrlo skupe – zaista najbolje i najfunkcionalnije rješenje“,

ocijenio je predsjednik Jandroković nakon obilaska budućih saborskih prostora.

Na Hrvatsko vojno učilište na zagrebačkom Črnomercu zastupnici bi trebali preseliti nakon ljetne stanke, odnosno s početkom jesenskog zasjedanja 15. rujna, budući saborska Palača na Markovu trgu ide u postpotresnu obnovu vrijednu više od 70 milijuna eura. Zastupnici će  raditi u dvije zgrade. U glavnoj, koja se prostire na 5.000 kvadrata i na tri kata, bit će smještena dvorana koja se uređuje u Sabornicu i u kojoj će se održavati plenarne sjednice, zasebni uredi za predsjednika i potpredsjednike Sabora, prostori za devet Klubova zastupnika, od kojih će oni za HDZ, DP, SDP i Možemo! biti najveći s obzirom na broj zastupnika i bit će smješteni u sobama od prizemlja do gornjih katova, kao i pet dvorana za sjednice odbora i sastanke Klubova ili okrugle stolove te kafić. U drugoj zgradi preko puta veličine 2.000 kvadrata bit će 40-ak ureda za predsjednike i potpredsjednika odbora i prostori za još nekoliko Klubova zastupnika.

„U Saboru smo imali 22.000 kvadrata, ovdje ih imamo 7.000. Radi se o osjetno manjoj kvadraturi, ali tražimo da svi budu više-manje zadovoljni. Sigurno će biti onih koji će smatrati da nisu dobro prošli, ali zato je zadaća Tajništva da pokušaju što pravednije rasporediti prostor“,

rekao je danas Jandroković.

Glavna dvorana predviđena za plenarne sjednice

Govoreći o sigurnosti, predsjednik Jandroković je istaknuo da je zgrada novog MORH-ovog Kongresnog centra proglašena zgradom od državnog interesa te će se štititi na adekvatan način kao i svi objekti s takvim statusom: „Što se tiče samog prostora, on je ograđen i potpuno siguran“, rekao je Jandroković, ponovno dodavši:

„Prostor nije idealan, neka rješenja će biti improvizacija, ali trudimo se da ta improvizacija onda bude kvalitetna, što logičnija i što dostupnija i zastupnicima i, naravno, medijima. Što god ne bude dobro, Tajništvo će u hodu tražiti nova rješenja“.

Upitan hoće li preseljenjem Sabora sada inkomodirati vojsku, polaznike Vojnog učilišta i jesu li oni zbog toga morali tražiti alternativne prostorije, predsjednik Jandroković je odgovorio da su to riješili s Ministarstvom obrane:

„Vojno učilište je napustilo jedan dio prostora i otići će u druge zgrade, međutim, kao i uvijek, vojska je u funkciji države i pomogla je da napravimo ono što je najbolje za Sabor i demokraciju. Morali su se malo stisnuti, ali, koliko sam shvatio, to neće utjecati na njihovu kvalitetu rada“,

poručio je Jandroković. Najavio je i da će s obzirom na to da se nalaze na Vojnom učilištu Sabor zasjedati od utorka do petka od 9,30 do 19,30 sati, osim, naglasio je, u iznimnim situacijama kada će produžiti rasprave.

Kongresni centar – glavna zgrada budućeg improviziranog Sabora

Inače, portal Obris još je u veljači pisao kako se Sabor seli na prostore HVU-a kada je o tome na konferenciji za novinare govorio Gordan Jandroković. Tada je već bilo ocijenjeno kako je to očito najjeftiniji i najbolji prostor u koje bi se Sabor mogao preseliti.

Ali (uvijek ima neki ALI!) mnoge stvari nisu baš najbolje objašnjene javnosti. Npr. kako će funkcionirati „suživot“ vojske i civila tijekom narednog vremena. Unutar samog prostora HVU, u koje je pisac ovog teksta nebrojeno puta ulazio, mnoge povijesne zgrade su pod obnovom. Osim toga, dio zgrada u kojima žive i rade polaznici raznih razina školovanja unutar ovog vojno učilišta tek čeka obnovu nakon potresa. Podsjetimo, kompleks HVU „Franjo Tuđman“ na zagrebačkom Črnomercu velikim dijelom čine zgrade koje je još gradila austro-ugarska vojska. Zapravo, taj dio grada pun je povijesnih zgrada i odličnih primjera vojne arhitekture 19 stojeća. Mnoge o tih zgrada još nisu obnovljene i još uvijek su vidljiva oštećenja.

Na Črnomercu su već par godina guraju i HVU i tzv. Sveučilište obrane. Te dvije institucije već neko vrijeme vode tihi rat, ponajviše oko činjenice da je Sveučilište pod kontrolom bivših pripadnika obavještajne zajednice, a ne vojske. No posljedica ovog rata je nedostatak adekvatnog prostora za potrebe Sveučilišta, pa većina vodstva (prvenstveno oni koji dolaze izvan HVU-a) još nema svoje urede nego „rade od kuće“. Dolaskom saborskih zastupnika i pripadajućih službi gužva će se samo dodatno povećati.

I dijelovi HVU su pod obnovom, ili tek čekaju njen početak

Osim toga, iako je unutar kompleksa veliko parkiralište predviđeno za potrebe Sabora, nije objašnjeno kako će funkcionirati kolni ulaz i izlaz iz Ilice i pomoćni, iz ulice Črnomerec. Poznato je da je taj dio Ilice prometno jako opterećen, naročito u vremenu kada građani odlaze ili se vraćaju s posla. Probleme ima i tramvajski promet zbog velikog broja vozila na cesti. Naročito veliko opterećenje stvara i blizina ZET-ovog autobusnog terminala preko kojeg tisuće građana ima vezu s zapadnim dijelom grada ili zapadom ZG županije. Na nadležnim službama bit će da riješe kako će npr. VIP gosti ulaziti i izlaziti iz tog prostora. Trenutno je u tom dijelu, do kraja kolovoza, u tijeku još i zamjena vodovodnih instalacija, od kojih su neke navodno još iz 19 stoljeća. Ako se te instalacije mijenjaju zbog Sabora, eto bar neke male koristi za građane tog dijela Zagreba.

Danas je Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove Hrvatskog sabora na jutarnjoj sjednici usuglasio prijedloge članova za radna tijela novog saborskog saziva, da bi se ta tema potom našla i na plenarnoj sjednici. Naravno, portal Obris.org tu posebno zanima novi sastav Odbora za obranu, koji je bio usvojen jednoglasno, sa 136 glasova “ZA”. Kako je i uobičajeno, ovo matično radno tijelo Hrvatskog sabora za pitanja obrane sastoji se od oporbenog predsjednika, potpredsjednika iz redova vladajućih te još 11 članova iz reda saborskih zastupnika. Uz to, u dogledno će se vrijeme k njima imenovati i još do šest članova iz reda javnih, znanstvenih te stručnih djelatnika koji se bave pitanjima obrambenog sustava – u statusu vanjskih, ekspertnih članova Odbora za obranu.

Ovoga puta, za predsjednika je izabran Arsen Bauk (SDP), dok je njegov potpredsjednik i u ovom sazivu Ante Deur (HDZ). Za članove, kojih je poprilično novih, izabrani su: Veselko Gabričević (HSU), Darko Klasić (HSLS), Josip Đakić (HDZ), Nataša Tramišak (HDZ), Ivan Budalić (HDZ) te Tomislav Josić (DP) iz kvote vladajućih, i još Gordan Bosanac (Možemo!), Marko Krička (SDP), Ranko Ostojić (SDP), Josip Jurčević (NZ) i Miro Bulj (Most) iz oporbene kvote. Dakle, kao i do sada, vladajući u Odboru imaju većinu i potpredsjednika, dok je oporba u manjini ali ima predsjednika Odbora za obranu. Ova Odluka o imenovanju stupa na snagu danom donošenja, a bit će i objavljena u Narodnim novinama.

Odbor će, kao i sva druga saborska tijela, do početka ljetnog odmora 15. srpnja sjednice održavati u zgradi Hrvatskog sabora na Markovom trgu, da bi s početkom jesenskog zasjedanja preselio u kongresni centar na HVU.

Sa 79 glasova „ZA“, 61 „PROTIV“ i 1 „suzdržanim“ Hrvatski sabor večeras je izglasao novu hrvatsku Vladu. Andreju Plenkoviću ovo je treći premijerski mandat, a većini članova Vlade – drugi na ministarskim mjestima. Zbog nužnosti koalicije s Domovinskim pokretom, nova Vlada ima 2 ministarstva više (Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije koje se izdvojilo iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoje, te Ministarstvo demografije i useljeništva), a čak 7 potpredsjednika Vlade (Medved, Božinović, Butković, Bačić, Anušić, Primorac i novi Josip Dabro, ministar poljoprivrede). To je izuzetno puno potpredsjednika, s obzirom da Vlada ima ukupno 19 članova, uključujući i premijera. Broj žena u Vladi dodatno je smanjen – od 4 ministrice u prošlom mandatu ostale su tek dvije, „zelena“ ministrica Marija Vučković i kontroverzna ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek.  Novi/stari ministar obrane ostao je Ivan Anušić, što je dobra vijesti budući je u samo 6 mjeseci pokazao više volje i znanja nego njegov prethodnik Mario Banožić tijekom svoje 3 godine mandata u MORH-u.

Jutros je Andrej Plenković pred Saborom predstavljao program svoje treće Vlade, saževši ga u 5 osnovnih elemenata: „Želimo uspješnu, vitalnu, pravednu, održivu i suverenu Hrvatsku“. Ako je suditi po izlaganju u Saboru, malo se toga planira za obrambeni resor. Premijer Plenković rekao je da „živimo u itekako nesigurnom vremenu u kojem traje ruska agresija na Ukrajinu, a sukob na Bliskom Istoku je izuzetno intenzivan s prijetnjom daljnje eskalacije“. „To zahtijeva da budemo snažni i kada je riječ o obrambenim sposobnostima“, rekao je Plenković i neizostavno po tko zna koji put istaknuo nedavni dolazak prvih šest borbenih aviona Rafale dok se drugih šest, najavio je, očekuje do veljače iduće godine. Pritom je Plenković još obećao i nastavak „ulaganja u kopnenu vojsku, ratnu mornaricu, kao i jačanje hrvatske policije i zaštita vanjske granice“. O zahtjevu Domovinskog pokreta da se uvede obavezni vojni rok u Vladinom programu nema ništa izričito, tek načelno: „Imajući u vidu rastuće globalne napetosti te sve razornije posljedice klimatskih promjena, diljem Europe raste svijest o potrebi pohađanja kraćeg tečaja radi pružanja temeljnih vojnih sposobnosti i kompetencija iz domene civilne zaštite i prve pomoći kako bi se kod mladih ljudi podigla spremnost i kako bi stekli korisne vještine za budućnost. U tom pogledu razradit će se najbolji model prema našim potrebama i logističkim sposobnostima“. Prije nekoliko dana ministar Anušić je pred novim koalicijskim partnerima iz Domovinskog pokreta rekao kako to „sigurno ide“, no činjenica je da nakon velikih i pompoznih najava s kraja prošle i početka ove godine nije bilo ničega, pa ni prijedloga spremnog za prezentaciju najvišim državnim dužnosnicima koji se do tada uvelike spominjao.

U Programu Vlade za razdoblje 2024.-2028. obavezni vojni rok ili nekakvo slično osposobljavanje također se ne spominje. U tzv. Prioritetu br. 5 „Suverena Hrvatska“ cilj 5.2. odnosi se na „Modernu vojsku“, te se obećaje nastavak unapređenja sustava domovinske sigurnosti uz modernizaciju policije, vojske, vatrogastva, civilne zaštite i drugih žurnih službi. Kako bi razvila „modernu vojsku“, Vlada obećaje:

1. vratiti Hrvatsku vojsku u Beli Manastir, obnoviti zapuštenu vojarnu te ondje stvoriti uvjete za smještaj, život i rad do 800 pripadnika Hrvatske vojske;
2. nastaviti  s modernizacijom i opremanjem postojećih kapaciteta Hrvatske vojske uz uporabu najmodernijih savezničkih tehnologija i opreme, te oslanjanje na domaću obrambenu industriju;
3. opremanje HRM-a višenamjenskim brodom povećane autonomije i sposobnosti; te
4. jačanje kapaciteta i samodostatnosti hrvatske obrambene industrije prateći strateške europske i NATO dokumente, pri čemu će se koristiti jedinstvena iskustva Hrvatske iz Domovinskog rata.

Ni u poglavlju pod nazivom „Sigurne granice i unutarnja sigurnost“ nema spomena aktivacije obaveznog vojnog roka, već se kao ciljevi spominju osnaživanje suradnje sa saveznicima i partnerima (uključujući FRONTEX i EUROPOL), ulaganje u izgradnju vlastite optičke mreže i dodatne opreme radi unapređenja postojećih kapaciteta e-nadzora cijele zelene granice, jačanje postojećih mjera protiv krijumčara i trgovaca ljudima, razminiranje preostalih 89 km2 minski sumnjivog područja, kupovina 2 nova Canadaira i rezervnih dijelova, te nastavak aktivnosti za rješavanje sudbine nestalih osoba u Domovinskom ratu i procesuiranje ratnih zločina.

*Photo: Vlada  RH