Današnji Aktualni sat Hrvatskog sabora bio je prvi u mandatu Ivana Anušića kao ministra obrane. Anušić je bio pošteđen kritika s opozicijske strane, pa mu je „uklizao“ stranački kolega Stipan Šašlin, koji je u Sabor ušao upravo kao zamjenik zastupnika Ivana Anušića. Šašlina su zanimale dvije stvari za koje je zatražio odgovor od ministra Anušića:
„Vi ste odmah po dolasku, odnosno odmah po preuzimanju mandata ministra obrane istaknuli da će hrvatski vojnik, dočasnik i časnik biti praktički u središtu Vašeg djelovanja, u središtu pozornosti, odnosno da će opremljenost, obučenost, uvjeti života i materijalna prava hrvatskih vojnika biti apsolutni prioritet u Vašem mandatu. Zanima me dokle se došlo u realizaciji ovih pitanja, posebno ono što me zanima – realizacija, odnosno provedba projekta povratka Hrvatske vojske u hrvatsko Podunavlje, odnosno u vojarnu Beli Manastir u Baranji?“.
Za vojarnu u Belom Manastiru Šašlin je i osobno zainteresiran, budući da dolazi iz Baranje, pa je to pitanje postavljao i ranije, sada već bivšem ministru Mariju Banožiću, ne krijući da je o tome osobno razgovarao i s premijerom.
Ministar Ivan Anušić počeo je odgovarati istim redoslijedom kako je Šašlin pitao – prvo o povećanju materijalnih prava pripadnika OS RH:
„Kad govorimo o materijalnim pravima pripadnika Oružnih snaga i djelatnika MORH-a, to je nešto što sam na početku samom rekao da ću na tom insistirati i, na kraju krajeva, to je i sam premijer rekao, da nam je centar pažnje i brige – kad govorimo o Oružanim snagama – čovjek, pripadnik Oružanih snaga, vojnik i mornar. Tako da smo već u okviru Zakona o Oružanim snagama promijenili, na zadnjoj ili predzadnjoj sjednici Vlade, a Uredbom već u 12. mjesecu smo to napravili, produžili smo rok sa 45 na 50 godina kad govorimo o umirovljenju vojnika ili mornara, što je do sada bio veliki problem jer su završavali nakon 45. godine navršene života… Odlazili su neki od pripadnika Oružanih snaga ne u mirovinu jer nisu ostvarivali osnovna prava za mirovinu. Sada to će svakako biti riješeno. Podigli smo 10 posto plaće djelatnicima MORH-a, njih 1.250, već u 12. mjesecu je ta odluka donešena, već su sada u 1. mjesecu primili po toj odluci veće plaće. Podignute su dnevnice između 25 i 30 posto za sve pripadnike naših kontingenata koji se nalaze u misijama diljem svijeta – ukupno njih je u ovom trenutku 312. I priprema Vlada Republike Hrvatske izmjenu koeficijenta kojima će pripadnicima Oružanih snaga plaće će se povećati čak do 40 posto u polovici ove godine. Kad govorimo o tome, jasno je apsolutno da su plaće i materijalna prava podignuti i da će u biti u narednih par mjeseci završen taj proces“.
„Povratak vojske u Baranju“
Potom je Anušić objasnio i da je s početkom ove godine pokrenut projekt „povratka vojske u Baranju“:
„Kad govorimo o opremanju i kad govorimo o svemu onome što čini još život i rad i funkcioniranje pripadnika Oružanih snaga još kvalitetnijim i boljim, na tom programu i na tim projektima radimo i s njima ćemo vrlo brzo izaći i u javnost. Kad govorimo o drugom velikom projektu koji je bio najavljivan još prije nekoliko mjeseci, ja sam ga pokrenio zajedno sa Vladom Republike Hrvatske, dogovoreno je s premijerom, da projekt povratka Oružanih snaga u vojarnu Beli Manastir započne s ovom godinom u smislu realizacije projekta i on je započeo. Do kraja 2026. će biti i dovršen. Radi se o povratku između 650 i 850 pripadnika Oružanih snaga na razini jedne bojne, mehanizirane bojne, koja će vratiti se u vojarnu u Baranju.
Zbog čega u Baranju i zbog čega je to vrlo bitno? Iz nekoliko razloga. Prvo – sigurnosni razlozi – blizina granice na kojoj imamo dosta problema kad govorimo o migrantima i o sigurnosnim ugrozama koje su u ovoj geopolitičkoj situaciji današnjoj jasni i definirani. Kad govorimo o drugoj stvari – govorimo o demografiji jer je Baranja jedan od područja koje je demografski dosta stradalo u proteklih 20-ak godina, u stvari od završetka mirne reintegracije i od početka Domovinskoga rata. I definitivno broj ljudi koji će tamo doći, funkcionirati, živjeti i raditi će i u demografskom smislu koristiti i Belom Manastiru, naravno i Baranji i Osječko-baranjskoj županiji, ako govorimo naravno i o cijelom istoku Hrvatske. A naravno, i gospodarski aspekt toga je jasan i definiran. Vrijednost cijelog tog projekta je 28 milijuna eura i, kao što sam rekao, u iduće 3 godine, tj. do kraja 2026. godine – 2024., 2025., 2026. – taj projekat će biti u potpunosti završen“.
Vojarna na cesti D7 Osijek-Beli Manastir-mađarska granica (Photo: MORH)
Tako će povratak u Baranju koštati nevjerojatnih 210, gotovo 211 milijuna kuna, da bi se oživjela vojarna koja je, kako se to kolokvijalno kaže, na „pljunomet“ od granice, a time i u dometu topništva i bespilotnih letjelica neprijatelja u bilo kakvom potencijalnom sukobu sa susjedima. Naime, do granice sa Srbijom ima 20-ak km, a do mađarske granice je i manje – tek nekih 5-6 km. To je, naravno, ako se ide na revitalizaciju bivše vojarne, koja je u DPR-u iz razdoblja 2006.-2015. (dakle iz vremena HDZ-ove Vlade Ive Sanadera) bila proglašena neperspektivnom i za koju je tada bilo najavljeno napuštanje do 2006. godine. Vojarna je 2011. predana na upravljanje Agenciji za upravljanje državnom imovinom, koja ju je tek 9 godina kasnije, 2020. predala gradu Beli Manastir – koji potom nije znao što bi s njom niti je imao novaca da s njom išta poduzme, pa je u jedan njen dio smjestio dobrovoljna vatrogasna društva i Crveni križ. Milanovićeva Vlada privremeno ju je koristila kao azil za pse nakon poplava u Gunji, a onda i za smještaj migranata tijekom tzv. „velike izbjegličke krize“ 2015. godine. Bivši ministar obrane Mario Banožić revitalizaciju ove vojarne pravdao je potrebama hrvatskog sudjelovanja u Multinacionalnom divizijskom zapovjedništvu – Centar (MND-C), te u drugim NATO aktivnostima u susjednoj Mađarskoj.
I na prošlotjednoj 16. sjednici Vladinog Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem prezentiran je „Povratak Hrvatske vojske u Beli Manastir i stvaranje preduvjeta za početak rada pripadnika Hrvatske vojske u vojarni u Belom Manastiru“. U prezentaciji koju je održao ministar obrane Ivan Anušić navodi se da je riječ o površini zemljišta od 66.437 m2, na kojem se nalazi 21 objekt – dio građevina je zapušten i devastiran, a dio je u uporabi zbog čega je za korisnike potrebno pronaći alternativnu lokaciju. Budući korisnici – pripadnici OS RH iz bojne „Sokolovi“ – u tu će vojarnu useliti zajedno s borbenim vozilima pješaštva (vjerojatno M80) koja se zamjenjuju s BVP Bradley. Dakle, u Baranju se planira slati postojeću bojnu Hrvatske kopnene vojske, čiji će se odlazak osjetiti u u Našicama, mjestu njenog dosadašnjeg stacioniranja – tako da tu nipošto nije riječ o ikakvom jačanju OS RH, već tek o još jednom prelijevanju postojećih resursa iz šupljeg u prazno.
Do kraja sljedeće godine (2025.) treba biti završena prva faza povratka procijenjene vrijednosti 10 milijuna eura – useljenje cca 200 pripadnika OS RH (zapovjedništvo smanjenog sastava i jedna satnija s opslužništvom), dok je druga faza (procjena ulaganja – 16 milijuna eura) predviđena u 2026. godini, pri čemu bi se razmještaj bojne odvijao parlelno sa stvaranjem potrebnih infrastrukturnih, tehničkih i logističkih preduvjeta za život i rad u vojarni. Do kraja ove godine potrebno je ostvariti određene preduvjete – (1) vratiti vojarnu u nadležnost MORH-a, te ujedno (2) pokrenuti status posebne namjene zemljišta i (3) ponovne uspostave sigurnosno-zaštitnih zona oko vojarne (izmjena prostorno planske dokumentacije), (4) iseliti trenutne korisnike, te (5) izraditi projektnu dokumentaciju i (6) ugovoriti radove cjelovite obnove. Vrijednost radova u ovoj „predfazi“ ugrubo se procjenjuje na oko 2 milijuna eura.
