Obrušavajući bombarder! Zrakoplovi, tehnike i taktike u II svjetskom ratu evocira razdoblje davno prije GPS-a ili poluaktivnog laserskog navođenja projektila, kada je preciznost individualnog pilota bila takoreći jedini način povećanja vjerojatnosti pogotka točkastog cilja iz zraka. Tehnika obrušavajućeg bombardiranja izumrla je nakon Drugog svjetskog rata pojavom raketnog naoružanja na lovcima-bombarderima i jurišnicima, dok su projektili sa zapovjednim radio navođenjem najavljivali novo doba. No, ovo djelce – povrh čisto povijesnog pregleda – daje uvid i u doktrinarna glavinjanja pojedinih zrakoplovstava glede tehnike obrušavajućeg bombardiranja.
Knjiga je podijeljena u 24 poglavlja i, posve prirodno, počinje pregledom djelovanja rudimentarnih obrušavajućih bombardera u Prvom svjetskom ratu. Skoro trećina knjige posvećena je razvoju u međuratnom razdoblju, a slijedi opsežan prikaz djelovanja tijekom Drugog svjetskog rata, pri čemu tek završno poglavlje daje kratku skicu stanja po završetku ovog sukoba. Autor u svakom slučaju daje preglede tehničkih značajki aviona, okvirne doktrine uporabe, te ustroja zrakoplovnih postrojbi.
Jasno, knjiga se ponajviše bavi glavnim protagonistima obrušavajućeg bombardiranja, počevši od britanskog Kraljevskog zrakoplovstva (Royal Air Force, nadalje: RAF) koje je bilo pionirom ovog načina bombardiranja, da bi ga kasnije posve zapustilo u korist strateškog bombardiranja, odnosno ponovno prihvatilo u operacijama na Dalekom istoku koncem rata. Ovdje su i druga zrakoplovstva: britansko mornaričko (koje je polučilo i prvo potapanje ratnog broda ovom tehnikom), američko mornaričko i marinsko, japansko mornaričko, kao i neizostavna Luftwaffe. Prikaz razvoja u ondašnjem SSSR-u ponešto je sažet, očita posljedica činjenice da je knjiga izvorno napisana davne 1982. godine, kad je dostupnost ex-sovjetskih izvora bila slaba ili nikakva, iako se autor u međuvremenu pozabavio Sovjetima u svojim drugim knjigama.
Posebnu vrijednost knjizi daju manje poznate linije razvoja obrušavajućeg bombardiranja u zemljama poput Italije, Francuske ili Švedske. Jednako tako, prikazano je i postupno izumiranje ove tehnike, ponajprije kroz donaoružavanje lovačkih aviona za zadaće napadanja površinskih ciljeva na kopnu i moru, kao svojevrsnu preteču višenamjenskog lovca-bombardera. Time je polako nestao klasični jednomotorni ili višemotorni namjenski obrušavajući bombarder, oličen u strojevima poput Douglasovog SBD Dauntlessa ili Junkersove Ju-87 Stuke – letjelicama koje su onda u pravilu prebacivane na jurišne zadaće.
Knjizi se nema puno za predbaciti: bogato je opremljena slikama, tablicama i skicama, budući je utemeljena i na izvornoj arhivskoj građi i na sekundarnim izvorima. Upravo iz potonjeg razloga, šteta je što u opremi teksta nema izravnog pozivanja na izvore, premda Obrušavajući bombarder! jest inače ozbiljno djelo, pa se svakako preporuča entuzijastima povijesti zrakoplovstva, ali i drugim čitateljima koji žele saznati kako je razvoj tehnologije utjecao na stvaranje, razvoj, primjenu i odumiranje jedne doktrine.
PODACI O KNJIZI:
DIVE BOMBER! Aircraft, Techniques and Tactics in World War II, autor Peter C. Smith, 378 stranica s dodacima, ilustrirano, izdanje Casamate Publishers, UK, Newbury 2008.
