“Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo 1942-1992” iz pera Bojana B. Dimitrijevića predstavlja de facto službenu povijest jugoslavenskih zračnih snaga iz današnje srpske vizure. Period koji autor obrađuje jest onaj od prvih partizanskih pilota do definitivne disolucije Jugoslavije odvajanjem Makedonije i ratom u BiH. Povijest jugoslavenskog Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane (nadalje: RV i PVO; finalni naziv koji je usvojen 1959. godine) napisana je pretežito temeljem službenih izvora s jakim osloncem na muzejsku građu i vrlo je pitka, unatoč obilju podataka koje donosi.
Knjiga je podijeljena u sedam dijelova: nastanak i razvoj partizanskog zrakoplovstva od 1942. do 1945., period preustroja 1945. do 1951., prelazak na mlazne avione 1951. do 1959. (sa sugestivnim međunaslovom Vrijeme nepobjedivih), preustroj 1959. do 1964., razvoj između 1964. i 1986., razdoblje pred kraj Jugoslavije i preustroj prema planu “Jedinstvo” u razdoblju 1986. do 1991. te konačno RV i PVO u ratu 1991. i 1992. godine.
Dimitrijević stavlja razvoj RV i PVO u širi kontekst političkih i vojnih zbivanja, ne bježeći pri tome od detalja doktrine i ustroja, sve do razine temeljnih postrojbi. Nisu mu strane ni tehničke značajke letjelica, s posebnim osvrtom na domaće proizvode, a prikazao je i razvoj zračnog motrenja i navođenja, kao i raketnih protuzračnih postrojbi. Posebnu vrijednost knjizi daju prikazi popune osobljem, uključujući i obračune s neistomišljenicima, posebice u drugoj polovini četrdesetih.
S druge strane, autor ne propušta zabilježiti i anegdote za koje bi se inače mislilo da su na rubu urbanih legendi. Primjerice, obrađen je prelet rumunjskog pilota imenom Mihail Diaconu avionom Jak-23 dana 24. srpnja 1953. godine. Ovaj je avion promptno završio na tajnom testiranju u američkoj zračnoj bazi Wright Patterson u kontinentalnim Sjedinjenim Američkim Državama koja su trajala više dana, a zatim je vraćen. Nadalje, Dimitrijević obrađuje i neostvareni projekt kupnje licencije za američki lovac Northrop F-20 Tigershark i pripadajući motor, a što autor suprotstavlja ambicioznim planovima razvoja domaćeg mlaznog aviona.
Finalno poglavlje – ratovanje nad Slovenijom, Hrvatskom te Bosnom i Hercegovinom – jest ono za koje je i sam autor svjestan kako nosi rizik proturječnosti. Iako se autor nastojao osloniti na izvore svih zaraćenih strana, prikaz djelovanja i zaključci predstavljaju nedvojbeno jugoslavensku (tj. u svakoj iteraciji sve više srpsku) vizuru: prelet Rudolfa Perešina opisan je kao “nemio događaj”, i tome slično. Unatoč tome, Dimitrijević nastoji biti objektivan, ne umanjujući propuste i slabosti RV i PVO, uz navođenje agregiranih gubitaka: “(…) u operacijama 1991-92, od stane neprijateljske PVO izgubljeno je 9 aviona Jastreb, 6 Migova-21, po tri Galeba G-2 i G-4 i Gazele, dva Mi-8 i jedan Kraguj. Četiri Miga su preleteli hrvatski piloti na drugu stranu, a hrvatske i slovenačke snage zarobile su po jednu Gazelu i jedan Mi-8.”
Knjiga je bogato opremljena ilustracijama, a prilozi obuhvaćaju biografije zapovjednika i političkih komesara zračnih snaga, pregled zrakoplova po tipovima, rekonstrukciju registra zrakoplova, ustroj u prosincu 1949., brojno stanje u postrojbama na dan 20. prosinca 1955., pregled ustroja na dan 27. lipnja 1991., te, naposljetku, masivni pregled postrojbi u razdoblju od 1942. do 1992. godine.
Sve u svemu, ovo djelo predstavlja vrlo ozbiljan pothvat davanja sintetske slike razvoja RV i PVO. Knjizi se malo što ima predbaciti: indeks bi dobro došao, a popis kratica na svega dvije stranice jednostavno je prekratak. Jednom riječju, knjigu svakako treba pročitati
PODACI O KNJIZI:
JUGOSLOVENSKO RATNO VAZDUHOPLOVSTVO 1942-1992, autor Bojan B. Dimitrijević, 438 stranica s dodacima, ilustrirano, treće izmijenjeno izdanje, Institut za savremenu istoriju i Medija centar Odbrana, Srbija, Beograd 2012.
