Tijekom višednevnog prepucavanja između predsjednika RH Zorana Milanovića i ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana o razlozima ministrovog neodlaska na NATO summit u Bruxellesu, kompletno je u sjeni ostao izostanak još jednog ministra na tom istom događanju. Radi se o Mariju Banožiću, ministru obrane RH, koji kao ni Grlić Radman nije otišao na najvažniji od svih NATO skupova. Jučer je na upit portala Obris.org MORH odgovorio: „Predsjednik predstavlja RH na NATO summitu, a Ministarstvo obrane sudjelovao je u izradi pripremnih materijala“. Ne uspijevši izbjeći novinarska pitanja tijekom današnjeg još jednog u nizu obilazaka OOB-a „Omiš“ (da podsjetimo, Banožić je OOB-31 „Omiš“ razgledavao i na samom početku rujna prošle godine), ministar obrane je rekao: „Ja sam sudjelovao na summitu… Prije svega, mi smo imali prije nekakvih 8 dana sastanak ministara obrane na razini NATO-a, a isto tako u pripremi materijala koji je bio podloga za sudjelovanje Predsjednika na summitu“. Tako je Banožić objasnio što JEST radio, ali i izbjegao odgovoriti zašto NIJE otišao u Bruxelles s predsjednikom Milanovićem ovog ponedjeljka. Ni portal Obris.org nije uspio doći do odgovora o Banožićevim obvezama u ponedjeljak, 14. lipnja, koje su ga može biti spriječile u odlasku – MORH se, naime, na taj dio našeg upita potpuno oglušio.
Branko Vukelić na NATO summitu u Bukureštu 2008. godine, kada je RH dobila pozivnicu u NATO
Zagrebe li se u arhivu priopćenja Ministarstva obrane RH, lako se može uočiti do su od 2008., dakle otkad je Hrvatska dobila pozivnicu za pridruživanje Savezu, pa do danas, svi ministri obrane RH prisustvovali NATO summitima. Riječ je ipak o top-NATO sastanku, koji se u ministarskoj karijeri – pod pretpostavkom da ona traje puni mandat, odnosno 4 godine – dogodi ukupno dva puta. I bez obzira što je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman obrazlagao da je za ta dva sata, koliko u prosjeku traje plenarni sastanak – produktivniji u svom uredu u Zagrebu, radi se ipak o sastanku na kojem treba biti viđen. Ministarstvo obrane je za RTL navelo da su i neki drugi ministri izostali kao i naš Banožić: „Koristimo prigodu istaknuti da na spomenutom sastanku, osim ministra obrane Republike Hrvatske nisu sudjelovali niti ministri obrane Kanade, Estonije, SR Njemačke, Grčke, Italije, Latvije i Litve te Islanda – saveznice koja nema ministra obrane“, piše u tom nevjerojatnom odgovoru Ministarstva obrane RH RTL televiziji.
Dakle, od ukupno 30 NATO članica, njih 8 te Island nisu u sastavu delegacija imali i ministre obrane, no zato su ministri obrane na summitu predstavljali čak 2/3 članica Saveza. Što je još i bitnije, ima niz razloga zašto na tim skupovima treba biti prisutan. Između ostalog i zato što je ovo bio – nakon dugo vremena – prvi NATO sastanak uživo. Pozivajući se na Banožićevo sudjelovanje na NATO sastanku ministara obrane od 1. lipnja, i MORH i Banožić prešućuju da se tada radilo o video-konferenciji, i to o jednom u nizu takvih video-sastanaka koje NATO prakticira od izbijanja pandemije. Dakle, radi se o 20 ministara, Banožićevih kolega, s kojima se jučer hrvatski ministar obrane mogao susresti licem u lice, upoznati i popričati u četiri oka. Ali nije, jer je umjesto toga radije ostao doma.
Mario Banožić na video-konferenciji NATO-ministara obrane 1. lipnja 2021. godine (Photo: MORH/J.Kopi)
Zašto? Za razliku od Grlić Radmana, koji je barem rekao da ne ide s Milanović zbog njegovog primitivnog ponašanja, Banožić nije rekao čak niti to. Nije rekao čak ni da je imao pametnijeg posla. Nije rekao ništa! Nije dao nikakvo opravdanje zbog čega nije otišao na NATO summit! Ni prepucavanja oko prošlogodišnjeg polaganja vijenaca na Mirogoju, ni slučajevi Maslenica i Okučani, kao ni posljednja svađa oko obilježavanja Dana OS RH prije samo dva tjedna do sada nisu bili razlozi da se Banožić i Milanović ne pojavljuju zajedno na pojedinim događanjima. Najviše što je MORH mogao smisliti bilo je apsolutno glupo i amatersko prešućivanje Predsjednika RH u priopćenju o prijemu na Pantovčaku povodom 30. obljetnice ustroja 2. Gardijske brigade Gromovi, no ni tada si zapravo nisu međusobno minirali događanja. Tim je čudnije Banožićevo izmotavanje oko NATO summita. Jutarnji list je jučer prenio izjavu neimenovanog sugovornika iz Banskih dvora koji je poručio: „Milanović bi trebao biti sretan i zadovoljan jer odlazi na NATO summit nakon što je Vlada donijela odluku o nabavi 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale čime se osnažio položaj Hrvatske kao saveznika u okviru NATO-a te je premašen cilj od dva posto BDP-a izdvajanja za jačanje obrambenih sposobnosti”. Ovaj neimenovani Vladin dužnosnik pritom zanemaruje činjenicu da je odluka samo odluka sve dok se ne potpiše ugovor, kao i da se samim donošenjem odluke o odabiru Rafalea ne premašuje automatski cilj od 2% BDP-a (pa makar se to već i našlo prijavljeno u NATO podatke o obrambenim izdvajanjima država članica, objavljene 11. lipnja ove godine). No to je tema za neku drugu raspravu. Ako se, prema Vladinom izvoru, Milanović s tom odlukom trebao hvaliti u Bruxellesu, kako li se onda tek Banožić kao ministar obrane RH s time trebao hvaliti. Ali nije, jer je – ponovimo – ostao doma!
Da se ne lažemo – neodlazak Grlić Radmana i Banožića na summit NATO saveza nije njihova osobna odluka. Posljedica je to osobnih odnosa između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, koje se već mjesecima pokušava predočiti kao sukob Vlade i Predsjednika RH. No u pozadini njihovih kafanskih svađa ostaje zanemarena činjenica da razine vlasti ispod vrhovnih čelnika – dakle Vlada, odnosno ministarstva i Ured predsjednika – sasvim dobro funkcioniraju i surađuju na mnoštvu svakodnevnih stvari. I baš zato postupci Grlić Radmana i Banožića dodatno upadaju u oči. Uz to, ovakvo je ponašanje prije svega neodgovorno – neodgovorno prema poslu koji obavljaju, i neodgovorno prema građanima RH. Jer odlazak na NATO summit nije privatni dogovor za pivo sa Zoranom Milanovićem, već je prezentiranje države i zastupanje njenih (nacionalnih) interesa. I taj su posao dva ministra u ponedjeljak 14. lipnja 2021. godine u Bruxellesu kompletno propustila raditi.
