Na sprovodu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića predviđeno je da tri njemu najdraže pjesme otpjeva Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“. Klapa je vrhunska, svi to znaju, ali kakve veze veze ona ima sa zagrebačkim gradonačelnikom – koji nije bio dragovoljac niti je aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu nego je povremeno prikupljao i razvozio pomoć – nije baš sasvim jasno. Sudjelovanje klape HRM na Bandićevom ispraćaju komentirao je i predsjednik RH te vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović – on je na novinarsko pitanje „Smeta li vam sudjelovanje Klape na ispraćaju?“ odgovorio: „Nek’ pjevaju. Kada bih rekao bilo što drugo ispao bih bešćutan i nemilosrdan čovjek. Ali morat ćemo te stvari, i to pod mojim nadzorom, urediti malo preciznije“. Na novinarsko ustrajavanje Milanović je dodao:
„Čovjek je umro… Polako! Ubuduće ćemo morati… Dakle, nije moj posao da samo pokazujem mišiće. Ne, ja ne mogu sve što hoću, ali zna se šta mogu, međutim ovoga puta neću napraviti ništa! Neka pjevaju. A ubuduće… a ubuduće, dakle, će to morati bit’ malo preciznije regulirano, kao i sa Počasnom… Počasnom bojnom… Počasno zaštitnom bojnom koja štiti Ured predsjednika Republike, odaje počast i sudjeluje u ceremonijalima, polaganju vijenaca… To me dočekalo prvih dana mandata kad sam vidio da se time raspolaže kako tko i kad hoće. Više nije tako pa… Ali velim, ovo je jedan… jedna situacija u kojoj neki ljudi i neke stranke i neke opcije pokušavaju i politički profitirati, okoristiti se, u ovom malom tihom ratu za sukcesiju onoga što ostaje politički iza Milana, a to po meni naprosto nije dobro. Ali tako je, tu su lokalni izbori… Dakle, to je sve što ću vam na ovu temu reći“.
Ubrzo je na ovu temu nešto rekao i ministar obrane Mario Banožić, koji je u društvu s premijerom Plenkovićem i potpredsjednikom Medvedom, te načelnikom GS admiralom Hranjem, u Pakracu obilježavao 30. obljetnicu početka Domovinskog rata. Banožić je na pitanje o Klapi HRM na Bandićevom sprovodu rekao:
„Klapa ‘Sveti Juraj’ je u mnogo prilika sudjelovala na obilježavanju raznih događaja. Oni se odobravaju kad god su u mogućnosti biti u ulozi toga da uveličaju događaj. Tu bude od raznih dužnosnika, odnosno raznih organiziranih događaja, pa tako je bila i ovdje prilika, Klapa je bila slobodna i ja sam je odobrio. Nikad se za to nisu radile nekakve posebne procedure, tako da to nije bio ni slučaj sada“.
Po toj logici se isto tako mogao odobriti i nastup akro-grupe „Krila Oluje“ – grupa je vjerojatno slobodna i obično se angažira kako bi uveličala neki događaj. No, cinizam na stranu – Klapa HRM na sprovodu zagrebačkog gradonačelnika ima malo rezona, osim jačanje dojma o važnosti osobe koju se ispraća, te moguće političke želje za prikupljanjem pokojeg boda kod Bandićevih dosadašnjih pristaša. Što se samog resora obrane tiče, Bandić zaista nije napravio ništa – najbolje se prisjetiti njegovog zavitlavanja dvojice ministara obrane (Kotromanovića 2014. pa onda i Krstičevića 2017. godine), kojima je obojici gotovo istovjetno obećao pronaći mjesto za Vojni muzej, čak ih je vodao i po potencijalnim lokacijama, a od svih obećanja ostao je tek Spomenik domovini ispred samog Gradskog poglavarstva.
Što bi sve trebalo regulirati?
Predsjednik Milanović je u pravu – angažman Klape HRM treba preciznije regulirati. Baš kao što nema svatko pravo na vojni sprovod – štoviše, sudjelovanje postrojbi OS RH na sprovodima vrlo je čvrsto regulirano – tako ni baš svaki događaj ne bi trebala „uveličati“ Klapa HRM. Klapa je – osim što sjajno pjeva – promotor ne samo Oružanih snaga RH, nego i Republike Hrvatske – prisjetimo se samo njihovog puta u Kinu s bivšim ministrom obrane Kotromanovićem i velikim uspjehom koji su tamo postigli. Jednako je tako i s akro-grupom „Krila Oluje“ – sjajni piloti, vrhunski nastupi, izuzetne međunarodne nagrade – i njihov nastup podliježe „preciznijoj regulaciji“.
Jednako je i s Počasnom zaštitnom bojnom – osim za zaštitu i osiguranje vrhovnog zapovjednika OS RH, ta je elitna postrojba zadužena i za razne počasno-ceremonijalne angažmane. Raskorak u baratanju tom postrojbom najbolje se vidio prije godinu dana, kada je tada novoizabrani predsjednik i vrhovni zapovjednik Zoran Milanović ukinuo crveno-zlatne i bijelo-crne kazališne kostime kao nepotreban kič i povijesni falsifikat. Međutim, odmah nakon toga su Vlada i tadašnji ministar obrane Damir Krstičević odlučili zadržati tzv. „crvene mundire“ za svoje potrebe. Krstičević se tom prilikom pozvao na pravilnik iz 2014. godine, koji dozvoljava tu tzv. „povijesnu odoru“. To je najbolja slika i prilika diskrepancije u shvaćanju uloge Počasno-zaštitne bojne – dok je Milanoviću PZB prije svega „zaštitna“ postrojba, Vladi služi za „uveličavanje događaja“ i turističku atrakciju. Svojedobno je o ulozi Počasno-zaštitne bojne razmišljala i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je u predizbornoj kampanji 2015. godine najavljivala kako će unijeti reda u poslove PZB, jer za jednu tako elitnu postrojbu postoje i dostojanstvenije zadaće od čišćenja snijega u krugu Ureda predsjednika. No već dolaskom na Pantovčak prekršila je vlastito obećanje – Grabar Kitarović nikada nije od Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH zatražila da se redefinira uloga Počasno-zaštitne bojne.
Kad smo kod regulacije i propisa, ne treba smetnuti s uma i jednu stvar koju je predsjednik Milanović (namjerno?) zaboravio – preciziranje korištenja materijalnih sredstava OS RH od strane Vrhovnog zapovjednika. Prošloga je ljeta upravo Milanović bio glavni akter afere „jahtom do Albanije“, kada je u prvotno najavljeni privatni posjet (što je naknadno preinačeno u radni posjet) Albaniji otišao HRM-ovom jahtom „Učka“. Naknadno se pokazalo da predsjednik Milanović voli koristiti vojna sredstva, posebno helikoptere za posjete svemu i svačemu. Pravdao se pritom da na to ima pravo kao vrhovni zapovjednik, ali i da se koristi vojnim prijevozom zbog sigurnosti, kao i da vojska nije na šteti jer ionako mora letjeti. Kada se – i ako – krene regulirati korištenje Klape HRM i „Krila Oluje“, te Počasno-zaštitne bojne – bilo bi dobro konačno regulirati i pravo Vrhovnog zapovjednika na korištenje vozila, brodova i letjelica OS RH. Jer pravo na vojni prijevoz nije Bogom dano, i nije isto koristi li se npr. vojni helikopter ili brod HRM-a u privatne ili službene svrhe. A ako i je isto, neka se onda izjednači u nekom pravilniku ili odluci, pa da jednom za svagda riješimo i to pitanje.