Nakon više od mjesec dana aktivnog prepucavanja, prvo oko toga hoće li uopće biti skorog sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost, a onda o metodologiji i proceduri priprema materijala za njegovo potencijalno sazivanje – danas je ipak održan taj visoki skup. No, tijekom proteklih tjedana mnoge su sporne teme komplicirale put do tog sastanka. Prvo se početkom studenog iskristaliziralo da će to tijelo, definirano u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, održati svoj sastanak – no, problem je bio tko će ga i kako sazvati. Zoran Milanović je nastavio s prozivanjem Vladine Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti (kojoj je Vlada dala zadatak zabavljanja s ultra-kompleksnom temom deradikalizacije) kao podređenog tijela bez ikakvog zakonskog uporišta vezano uz diktiranje tempa ili sadržaja Vijeća za nacionalnu sigurnost, prigovarajući i na krivu proceduru dostavljanja izvješća o radu (samo Vladi, umjesto i Predsjedniku RH te predsjedniku Sabora), te ograničavanje predsjedničkog savjetnika Lozančića da se očituje na zapisnike sjednice tog tijela.
Početne dileme
Zatim se bojno polje postupno prenijelo na pitanje tko točno i u kojoj formi saziva Vijeće za nacionalnu sigurnost. Dok je Vlada RH svojom objavom na društvenoj mreži Twitter kazala da: „Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti je slijedom zaključka sa #sjednicaVRH napravila prijedlog mjera koje mogu poslužiti kao podloga za sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost i danas će biti upućen prijedlog prema @Ured PRH s nekoliko mogućih termina“ – rečeni Ured predsjednika nije ostao dužan. Samo dan kasnije oni su obavijestili javnost kako predsjednik Milanović „nije dobio od predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića prijedlog za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost“. Ujedno su podsjetili na svoj dopis od 20. listopada kojim predlažu sjednicu VNS, napominjući kako se ona saziva zajednički dok „stručne i administrativne poslove pri tome za Vijeće nacionalne sigurnosti obavlja Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost“. Retoriku su s Pantovčaka dodatno zaoštrili u nedjelju, 8. studenog, tvrdeći kako im ništa iz Vlade nije stiglo poštom te prozvavši da „Tvrditi drugačije, kao što to putem Twittera čine iz Vlade, već viđeni je primjer yutelovskog obmanjivanja javnosti“.
Na to je u srijedu, 11. studenog, Zoran Milanović ponovio dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, kojim je opet predložio sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, te ovoga puta predložio i pet konkretnih tema za raspravu. Radilo se tu o: (1) radikalizaciji u hrvatskom društvu, (2) pandemiji virusa COVID-19, (3) sustavnom kršenju Daytonskog sporazuma na štetu hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, (4) funkcioniranju pravosudnog sustava RH, posebice u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, te (5) o donošenju dokumenta „Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2021. godinu“. Tom prilikom je Milanović predložio i da se ta sjednica održi u dva dijela tijekom iduća dva tjedna (zaključno do 25. studenog), prema zajednički usuglašenim terminima, što očigledno na kraju nije bilo prihvaćeno.
Na sve to je predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH Zvonimir Frka Petešić odvratio pismom 12. studenog – što je na Pantovčaku dovelo do objave pisma kojim je odgovorio Orsat Miljenić, predstojnik Ureda predsjednika RH u ponedjeljak, 16. studenog ove godine. Pri tome je opet u pitanje dovedeno komuniciranje „ureda s uredom“ umjesto direktne i osobne komunikacije premijera s Predsjednikom RH – napominjući kako ipak „Isključivo u cilju funkcioniranja sustava nacionalne sigurnosti, predsjednik Republike sudjelovat će u komunikaciji na ‘posredan’ način, a na kojem inzistira predsjednik Vlade“. Istim je putem problematiziran i dnevni red, odnosne njegove dvije potencijalne točke – (1) utapanje pitanja Hrvata u BiH u šire raspravljanje „položaja Hrvata u susjednim državama“, te (2) razmatranje „Informacija o Nacionalnoj strategiji i tijeku izrade Nacionalnog plana oporavka i otpornosti“, kao teme neprimjerene za vrhovno savjetodavno tijelo na temu nacionalne sigurnosti. Ujedno je s Pantovčaka doveden u pitanje i prijedlog Vlade RH da na sjednici VNS budu prisutne i neke dodatno pozvane osobe mimo zakonskog sastava ovoga tijela – gdje se spornim pokazao ministar zdravstva Vili Beroš (kojeg su s Pantovčaka predložili zamijeniti izlaganjem Božinovića, koji je član VNS), te glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek (čije izlaganje se s Pantovčaka predložilo zamijeniti onim ministra pravosuđa Ivana Malenice „koji je po zakonu također član VNS-a“). I tu se onda otvorilo novo bojno polje – budući su otvorena ostala pitanja termina te mjesta održavanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Dodatna pitanja
Što se termina tiče, Orsta Miljenić je tog 16. studenog istaknuo kako je predsjednik Milanović, „nakon usuglašavanja oko gore navedenih pitanja“, spreman prihvatiti termin 20. studenoga, uz moguće rezervne termine 23. ili 24. studenog – o čemu se iz Vlade od premijera Plenkovića čulo tek: „Mi ćemo sutra tijekom dana odgovoriti na nekoliko detalja koji su još ostali. Što se tiče sastanka, on će biti, sad samo moramo dogovoriti koje su u konačnici to teme, koji je format i u konačnici koji je datum s obzirom na ove okolnosti“. Po pitanju lokacije održavanja sastanka, s Pantovčaka se predložilo „kao što je uobičajeno, u vili Prekrižje“, dok je Andrej Plenković odvratio da se i dalje zalaže da se sjednica održi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (jer bi bila najprimjerenije mjesto vezano uz broj ljudi i epidemiološku situaciju) dodavši: „Taj prostor je daleko bolji nego vila Weiss“.
U četvrtak, 19. studenog mediji su objavili kako je ipak usuglašen termin sastanka – zakazan za ponedjeljak 23. studenog u popodnevnim satima, iako su tada još bila otvorena pitanja dnevnoga reda – o čijem je usuglašavanju ovisilo i službeno pozivanje na sjednicu. U subotu, 21. studenog, kompromisno se krenulo rješavati i pitanje lokacije održavanja Vijeća za nacionalnu sigurnost – gdje je s Pantovčaka Milanović predložio zgradu Vlade RH na Markovom trgu, budući su naveli kako za Plenkovića ne dolazi u obzir održavanje „u Uredu predsjednika Republike Hrvatske (vila Weiss) zato što ‘smatra da je red’ da on bude domaćin sjednice“. Iako su iznijeli kako pod pogodnim lokacijama smatraju (1) Ured predsjednika ili (2) ured Vlade RH, te (3) eventualno, Hrvatski sabor – s Pantovčaka su naveli da kako „je u Vladi RH, u prostoriji manjoj od one u vili Weisss, u petak održana i sjednica Vladinog Zdravstvenog savjeta na kojemu je bio veći broj sudionika“ – tako da je Predsjednik Republike „uvjeren kako su u Vladi RH osigurani i epidemiološki uvjeti za održavanje sjednicu VNS-a“. Na kraju je epidemiološka pogodnost prostora danas bila i dodatno osigurana održavanjem čitavog višesatnog sastanka kraj otvorenih prozora na prostorijama Vlade RH.
Konačno, sjednica VNS
Dok je do kraja ostalo nejasno na koji je način bio usuglašen dnevni red, ipak je 23. studenog 2020. s početkom u 14 sati održana ta dugo najavljivana i osporavana sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Skup su zajednički sazvali predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović te predsjednik Vlade Andrej Plenković, a kako izgleda na njemu nije bilo nikakvih dodatnih sudionika izvan kruga određenog zakonom. Skup je na kraju umjesto prvotno najavljivanih dva sata trajao i više nego dvostruko, te završio netom prije sjednice Predsjedništva HDZ-a, a prema šturom priopćenju može se barem dijelom rekonstruirati nešto od tema o kojima je bilo riječi – što u nastavku prenosimo:
„Na sjednici su usvojene Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2021. godinu, sukladno Zakonu o sigurnosno obavještajnom ustavu te je odobrena uspostava suradnje sigurnosno-obavještajnih agencija sa stranim službama, sukladno iskazanim potrebama.
Članovi Vijeća razmotrili su stanje radikalizacije u hrvatskom društvu, te osudili napad na Trgu svetog Marka 12. listopada 2020. kao kazneno djelo s obilježjima terorizma te su raspravili o mjerama koje se u vezi s tim mogu poduzeti. Vijeće je osudilo govor mržnje i neprihvatljive oblike ponašanja u društvu.
Vijeće je istaknulo daljnju potrebu zalaganja za prava Hrvata kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, prema duhu i slovu Daytonskog sporazuma, te važnost poštovanja prava biranja vlastitih predstavnika.
Vijeće je raspravilo o položaju Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori založivši se za osiguravanje reciprociteta u međusobnim odnosima, te je naglašena daljnja podrška hrvatskoj manjini u tim zemljama.
Članovi Vijeća primili su na znanje informaciju o aktualnom stanju u vezi s epidemijom koronavirusa u Hrvatskoj.
Vijeće je raspravljalo o stanju u pravosuđu, s posebnim naglaskom na borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala“.
Ako ništa drugo, a ono je tu donesen dokument „Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2021. godinu“ koji je bilo nužno usvojiti prije kraja 2020. godine, dok ne bi čudilo da su sve ostale točke dnevnoga reda ostale ili bitno obilježene dnevnom politikom ili zapravo karakterizirane činjenicom da je samo Vijeće za nacionalnu sigurnost tek savjetodavno tijelo – dok pravi posao (a onda i odgovornost za kaos te loše posljedice odluka) ipak čvrsto leži na premijeru, čitavoj Vladi RH, te Stožeru civilne zaštite RH kao njenom stručnom ali dubinski politikom okaljanom radnom tijelu za pitanja pandemije bolesti Covid-19.
Predsjednik Milanović nije želio davati izjave prije ili nakon sjednice VNS, dok je premijer Plenković uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a izjavio: „To je bila rasprava nas 12 ili 13, koliko nas je već bilo na sjednici, raspravili smo točke dnevnog reda, drugih tema van toga nije bilo“. Nije bilo dodatnih rasprava oko dosadašnjih spornih pitanja između Predsjednika i premijera, bio je to sjajan sastanak, dodao je Plenković.
