Još je svega nekoliko sati ostalo do službenog završetka hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Dosadašnji komentari i ocjene hrvatskog 6-mjesečnog mandata kreću se od „vrhunski odrađenog“ do „površnog i neaktivnog“. Hrvatska je imala tu nesreću da je predsjedala usred pandemije bolesti COVID-19, što se dogodilo prvi puta u 70 godina dugoj povijesti ideje o Europskoj uniji (uzmemo li kao začetak Schumanovu deklaraciju iz 1950.), zbog čega su mnoge planirane aktivnosti otkazane ili su svedene tek na video-konferencije. Od planiranih događanja na području obrane otpale su dvije velike stvari – prva je konferencija o obrambenoj industriji (koja je prvotno bila planirana za kraj ožujka, pa je potom prebačena na lipanj, da bi onda i definitivno otpala), a druga je ministarska konferencija o inače velikoj temi odnosa EU-NATO (koja se uz njemačku potporu trebala održati u lipnju, ali je također otkazana). No do kraja ove godine trebale bi se ipak realizirati barem dvije bitne stvari dogovorene na sastanku ministara obrane EU održanom u Zagrebu 4. i 5. ožujka, te razrađene na nedavnom ministarskom online-sastanku (održanom 16. lipnja).
(1) Revizija PESCO projekata
Na zagrebačkom sastanku ministara obrane država članica EU dogovoreno je da se u studenom ove godine napravi revizija PESCO projekata. Tijekom dvije godine od pokretanja Stalne strukturirane suradnje (PESCO), kroz tri navrata pokrenuto je 50-ak projekata, dok je trenutno u tijeku njih 47. Visoki predstavnik Josep Borrell podnijet će tada drugo godišnje izvješće o statusu provedbe PESCO projekata, kako bi se ne samo ocijenio dosadašnji tijek ispunjenja preuzetih obveza, nego i raspravio status projekata koji slabo ili nikako ne napreduju. Do sada se pokazalo da u pojedinim projektima nedostaje suradnje, pogotovo kada je u pitanju nabava opreme ili zajedničko istraživanje, pa su neki PESCO projekti doživjeli osipanje država članica, a jedan je u potpunosti otpao.
U tom svjetlu treba gledati i inicijativu o pozivanju trećih država na sudjelovanje u pojedinim PESCO projektima. Iako su se ministri obrane na sastanku u lipnju složili da bi takvo pozivanje trebalo biti „iznimno“, pozvali su Vijeće EU da što prije dogovori nacrt odluke o općim uvjetima pozivanja i sudjelovanja trećih država. Nakon provedene revizije, države članice EU trebale bi se dogovoriti o ciljevima i rezultatima koji bi se trebali postići u sljedećoj PESCO fazi (2021.-2025.). Određeni vjetar u leđa dala je tu sama Europska komisija, koja je 15. lipnja ove godine odabrala 16 pan-europskih projekata s područja obrambene industrije, ukupne vrijednosti 205 milijuna eura. Od 16 odabranih projekata, čak njih 9 su PESCO projekti. Samo dan kasnije, Upravni odbor Europske obrambene agencije (EDA) odobrio je pokretanje posebnog ad-hoc projekta koji će doprinijeti provedbi PESCO projekta pod nazivom DIVEPACK (Deployable Modular Underwater Intervention Capability Package), s Bugarskom kao nositeljicom. Taj EDA projekt B-kategorije trebao bi poslužiti kao pripremna faza za PESCO DIVEPACK, tijekom koje bi se uskladili razni zahtjevi i dokumentacija potrebna za narednu fazu projekta.
(2) Inicijativa „Strateški kompas“
U Zagrebu je također pao dogovor EU o pokretanju nove strateške inicijative pod nazivom „Strateški kompas“. „Trebat će nam nekoliko godina da razvijemo ovu novu inicijativu koja će biti orijentirana prema identificiranjima glavnih prijetnji i izazova s kojima ćemo se suočavati, te kako naše sposobnosti mogu biti mobilizirane ne bi li se sučelili s tim izazovima“, najavio je povjerenik za vanjsku politiku i obranu Borrell nakon zagrebačkog sastanka početkom ožujka. Na lipanjskom online-susretu dogovoreno je da se do kraja ove godine kroz SIAC (Single Intelligence Analysis Capacity) izradi sveobuhvatna analiza prijetnji i izazova u njihovom punom spektru. Očekuje se da sve države članice aktivno doprinesu izradi ove analize, koja bi trebala biti podloga za izradu dokumenta o Strateškom kompasu, a prema potrebi uključit će se u to i Europska komisija te Europska obrambena agencija. Prema postojećem planu, taj bi dokument trebalo usvojiti Vijeće EU 2022. godine.
„Strateški kompas“, iako pomalo čudnog imena, trebao bi definirati smjerove te specifične ciljeve, kao i izazove u području upravljanja krizama, otpornosti na određene vrste kriza, te razvoju sposobnosti i suradnje na razini EU. Kritičari ovog pristupa smatraju da „Strateški kompas“ nepotrebno gubi vrijeme krećući ispočetka s izradom analize i definiranjem prijetnji, umjesto da koristi već postojeće analize rađene ne samo na nacionalnim razinama, nego i na razinama Europske unije i NATO-a. „Teorijski okvir je samo prva faza koja mora biti gotova do kraja godine“, pokušao je pojasniti povjerenik Borrell nakon lipanjskog online-sastanka, dodavši kako nakon toga zapravo kreće „pravi posao“ izgradnje zajedničke kulture ugroza i njihovog rješavanja.
Nacionalni doseg?
Ni (1) PESCO niti (2) inicijativa „Strateški kompas“ nisu novine pokrenute tijekom hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, pa neće ni ostati zapisane kao neka posebna dostignuća u ovom mandatu. Neki pomaci – koji su na EU razini uvijek mali – ipak su napravljeni, pa ostaje barem malo zadovoljstvo tretiranjem obrambenih tema u hrvatskoj polovici godine. No, jesu li dosadašnji dogovori zaista i poštivani, vidjet će se tek krajem godine, kada će visoki povjerenik Josep Borrell podnijeti izvješća i o statusu PESCO projekata, i o analizama potrebnima za izradu „Strateškog kompasa“.
* Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.
