Posljednje vrijeme Velika Britanija tiho pojačava svoja sredstva pomorske obrane, u očekivanju ponavljanja tzv. “bakalarskih ratova” iz 1970-tih, nakon okončanja postupka izlaska UK iz okrilja Europske unije početkom 2021. godine. Budući da post-Brexit sporazume o ribarstvu između EU i Velike BRitanije tek treba ispregovarati, britanske pomorske vlasti zaprimaju dva nova inspekcijska plovila (kako se to moglo čuti u nedavnim odgovorima iz tamošnjeg parlamenta), a do kraja godine se očekuje i praktično udvostručenje broja patrolnih brodova u okviru Royal Navy.
Britanska “Exclusive Economic Zone” (EEZ) crveno, EEZ EU-članica plavo, i EEZ drugih država u zelenom
Britansko Ministarstvo okoliša, prehrane i ruralnih poslova tvrdi kako želi “odnos s EU zasnovan na prijateljskoj suradnji među ravnopravnim suverenim akterima“, no ujedno je ojačalo pripreme za slučaj propasti britanskih pregovora s Bruxellesom. Za sada je Velika Britanija odbila EU vlastima ponuditi ikakve garancije po pitanju pristupa u britanske vode, u kojima svake godine EU ribari love preko 700.000 tona ribe, školjkaša i rakova, što je prošlog mjeseca potaklo i irskog premijera Lea Vardakara da susjedima za uzvrat krene prijetiti blokadom pregovora o trgovinskim odnosima u segmentu financijskih usluga. U slučaju izostanka postizanja ikakvog dogovora, Velika Britanija bi bila odgovorna za patroliranje i provedbu isključenja stranih plovila iz zone svojeg gospodarskog pojasa – ogromnog područja od preko 274.392 kvadratnih kilometara (80.000 nautičkih četvornih milja) širom Atlantika i Sjevernog mora, zasnovanog na proglašenju ekskluzivne gospodarske zone opsega 200 milja od britanskih obala. Organizacija “Marine Management Organisation”, koja je odgovorna za ta britanska područja, može u slučaju hitne potrebe posegnuti za 22 dodatna plovila, a razmišlja i o pribavljanju dva dodatna nadzorna zrakoplova, koja bi im pomogli u kontroli tog pomorskog prostora.
Britanski OPV HMS Tyne (P281)
U svom poslu oni mogu iskoristiti i tri patrolna broda britanske Royal Navy, koja su u sastavu tzv. Eskadre za zaštitu ribarstva (Fishery Protection Squadron), popularno zvane i “bakalarska eskadra” – koji je svaki naoružan topovima i strojnicama, te ima po 45 člana posade. No, do kraja tekuće godine broj ovakvih patrolnih brodova trebao bi se povećati za sedam, budući da u operativnu službu ulazi i nova generacija takvih specijaliziranih plovila. Stariji brodovi bit će zadržani u službi, temeljem odluke koju je još 2018. donio tadašnji ministar obrane Gavin Williamson. Upućeni izvori iz sektora obrane spominju kako su oružani konflikti oko ribarskih plovila relativno rijetki. Tijekom “bakalarskih ratova” u prvoj polovici 1970-tih, između britanskih i islandskih plovila, dolazilo je do međusobnih kidanja ribarskih mreža i učestalog sudaranja brodova obiju strana – a u nekoliko navrata se pucalo i bojnim streljivom.
Uglavnom, tema ribarstva dostigla je kultni status tijekom kampanje za referendum o BREXIT-u, kada su mnogi zagovornici izlaska UK iz Europske unije tvrdili da neograničeno dozvoljavanje ulaska EU-ribarica u britanske vode desetkuje domaću ribarsku industriju. Naime, temeljem niza odluka britanskih Vlada od 1970-tih nadalje, pojedine EU države love u britanskim vodama bitno veće količine određenih vrsta ribe od tamošnje nacionalne ribarske flote. Taj se odnos zasniva na sporazumu o podjeli kvota iz 1983. godine, prema kojem EU plovila love 60 posto ukupne riblje mase, dok UK tu lovi 40 posto mase (ali 60 posto vrijednosti ulovljene ribe). Pri tome, velik udio ribe koja se broji u masivne količinske kvote EU-ribara sačinjen je od ribljih vrsta (šaruni, te crni bakalar) za kojima je potražnja u Velikoj Britaniji vrlo mala. I tu zaista, nakon 37 godina izlova i nastupanja klimatskih promjena, treba provesti usklađivanje.
No, taj danas relativno mali dio gospodarstva Velike Britanije broji oko 11.000 zaposlenih s prometom od oko milijadu funti – od toga oko dvije trećine ukupnog ulova na tržište EU, gdje je posebno tražen brzi (noćni) izvoz svježe ulovljene ribe, školjki i rakova. Dok se iz britanskih izvora moglo čuti tvrdnje i o sedmerostrukom povećanju britanskih ribolovnih kvota u tim vodama (po isključenju preostalih EU ribara), u medijima se moglo čuti i da su te tvrdnje pretjerane – budući da je količina ribe itekako konačna i posljednjih desetljeća izlovljena. I nakon nastupanja BREXIT-a Velika Britanija mora surađivati pri upravljanju ribarskim resursima u morima oko svog otoka, i to prvenstveno s Islandom, Norveškom i Europskom unijom. U više odvojenih regija tu postoje tradicionalna prava ribolova, koja su zapravo bitno starija od sporazuma UK s Europskom ekonomskom zajednicom 1973. godine. O svemu tome službeni Bruxelles želi postići trajan sporazum, dok iz Londona inzistiraju na godišnjem pregovaranju za ubuduće.
Velika Britanija želi da od početka iduće godine plovila iz Europske unije moraju pribaviti posebnu dozvolu za lov u britanskim vodama, te da se prema novom Zakonu o ribarstvu plovila iz 27 članica EU pri tome moraju pridržavati posebnih britanskih ekoloških propisa. Dok je nedvojbeno da bi takvi novi upravni režimi išli na ruku velikih igrača u britanskome ribolovu – velikim kompanijama (često i u stranome vlasništvu), te pojedinim bogatim obiteljima u Škotskoj – vrlo se malo ili čak nimalo ne spominje povećanje kvota za one brojne male ribare, koji love plovilima kraćim od 10 metara, te utjecaju budućih birokratskih mjera na već spomenut brzi noćni izvoz svježe ulovljene britanske ribe – koji sada još uvijek teče po dosadašnjem glatkom, unutarnjem EU-režimu.
