U nizu događaja koji se brzim ritmom smjenjuju posljednjih dana, pitanje pribavljanja borbenih zrakoplova F-16 iz Izraela danas, 13. prosinca 2018. godine u 11 sati, našlo se na dnevnome redu za javnost zatvorene sjednice Odbora za obranu Hrvatskog sabora. Gotovo na godišnjicu sjednice na kojoj je istom tom saborskom Odboru prezentirale ponude i preporuke Ministarstva obrane za kupovinu novog borbenog aviona. Nakon više od dva sata sjednice brojnim okupljenim novinarima obratili su se Igor Dragovan, predsjednik Odbora (SDP), i Damir Krstičević, ministar obrane RH i odgovorna osoba za ovaj posao javne nabave. Tom je prilikom Dragovan naglasio:

“Mi smo danas održali tematsku sjednicu Odbora, praktički godinu dana nakon što je Odbor donio odluku o odobravanju postupka nabave višenamjenskog borbenog zrakoplova. Mogu reći da vrlo detaljno i vrlo iscrpno ministar i njegov tim, znači i načelnik GS, su nas obavijestili o svim radnjama koje su poduzete od donošenja odluke na razini Vlade RH do današnjeg dana, u razgovorima s partnerom – a to je Država Izrael – što je sve napravljeno u tom periodu, koliko je posla obavljeno i koje sve pripreme su napravljene, i gdje se cijeli proces nalazi u ovom trenutku.

Vrlo otvoreno i bez uvijanja se odgovaralo na sva postavljena pitanja, i mi smo zadovoljni  informacijom – i to mogu reći i u svoje osobno ime i u ime Odbora da smo izuzetno zadovoljni sa svim informacijama koje smo dobili od strane ministra i načelnika GS. Činjenica je da je ovo bilo potrebno iz jednostavnog razloga zato što su različite informacije u javnosti. Ja nemam razloga ne vjerovati vrlo jasno onome što su mi rekli i ministar i načelnik GS, i svi prisutni na sastanku. I osobno vjerujem da će se ovaj postupak koji je sada između Republike Izraela i SAD-a, za odobrenje za prodaju zrakoplova RH, okončati kako je i najavljeno s odlukom Kongresa da bi se završio taj posao, odnosno potpisao ugovor između RH i Izraela oko nabave zrakoplova“.

No, ovakav idilični pogled na stvari počeo se klimati s prvim pitanjima novinara, o garancijama za sva ta razna hrvatska očekivanja, gdje je Dragovan priznao: “Ja mogu reći da garancije koje smo vidjeli – a one su bile i u postupku (ja sam ih osobno vidio, a sada su ih mogli vidjeti i članovi Odbora), da te garancije i s jedne i s druge strane u pisanom obliku su bile… su prisutne“. No dok je ministar Krstičević navodno Odbor za obranu još 15. studenog 11. izvijestio o problemima, tijekom posjet Odbora Ministarstvu obrane – teže je bilo odgovoriti zašto se mjesec dana šutjelo: “Ko, ja?!… Pa ja jesam čuo, odnosno ja tada sam, pa i javnost, saznala da se stvari odvijaju brže nego što smo svi… sporije nego što smo svi skupa očekivali. Nakon toga je i to postalo jasno,” rekao je Dragovan. No, ikakva javna pitanja nije se postavilo – umjesto toga, i mjesec dana kasnije, Dragovan je zaključio: “Pa evo, sazvao sam Odbor pa smo sad sjeli i razgovarali na tu temu“, nastavljajući: “Kao predsjednik Odbora, i članovi Odbora, mislim da smo radili svoj posao vrlo korektno i govorim u djelokrugu…. A ono izvan djelokruga Odbora je na Vladi i svima onima koji rade taj dio posla. U ovom trenutku smo procijenili da se nađemo i razgovaramo, da dobijemo sve informacije sada, i bolje je ikad nego nikad“.

Obrana ministra obrane

Ministar Krstičević je tu prvo kratko podsjetio na zanimljivu epizodu: “Sutra je godinu dana od kad smo donijeli odluku… odnosno, Odbor je podržao prijedlog Stručne skupine za izbor aviona od Države Izrael, uz potporu i razumijevanja Sjedinjenih Američkih Država… i ja sam danas upoznao i cijeli Odbor sa statusom… trenutnim statusom projekta“. Time je doduše bila zaobiđena zakonska obveza da se od nadležnog odbora Hrvatskog sabora traži mišljenje o početnom otvaranju čitavog postupka nabave, pa se zastupnicima samo predstavilo postupak u tijeku, s naglaskom na već evaluirane ponude i sugestiju one koja je po mišljenju MORH-a bila najbolja. No, i tu nije  sve jednostvno, budući da “Kao što vidimo, sad imamo izazove, ali ja vjerujem da Država Izrael i država… Sjedinjene Američke Države, da će ta otvorena pitanja između njih riješiti” – na što su se nadovezala oštra pitanja novinara.

Prvo su novinari pokušali saznati koji bi to oblici F-16 mogli biti prihvatljivi za SAD – oni u prvobitnom stanju, ili oni s izraelskom elektronikom – na što je Krstičević ponovio inzistiranje RH na sadržaju iz prošlogodišnjih ponuda, otkrivš i pri tome i nešto novih detalja o provedenom postupku odabira:

“Pa, mi… Hrvatska inzistira, od početka, čuli ste i premijera,  čuli ste i stav Ministarstva obrane… mi inzistiramo da dobijemo one zrakoplove – po ponudi. One zrakoplove koje smo tražili u Zahtjevu za ponudu. Jer Država Izrael se obavezala da ćemo dobiti te zrakoplove, i Sjedinjene Američke Države su dali odobrenje, u tom trenutku… znači, 15 dana prije otvaranja ponuda… dali su odobrenje Državi Izrael da može nuditi zrakoplov, i da ga sutra, potencionalno može prodati Hrvatskoj. I, čak u tom odobrenju i piše, da možemo mi otići u inspekciju tih aviona. I naši dečki, struka, pukovnik Ninić, je otišao u Izrael, u inspekciju tih aviona. I, na osnovu toga, kasnije kroz otvaranje ponude, koje je bilo 3. desetog… iza toga je Stručna skupina evaluirala. Odradili smo još i dodatne konzultacije, nakon tog prvog koraka u procesu donošenja odluke… ovdje u Sabor. Prije nego što smo krenuli u taj drugi proces, a to je sjednica Vijeća za obranu, i… odnosno, odluka Vlade. Mi smo u ta dva,tri mjeseca 2018. … znate da ste nas tu pritiskali… Zašto nismo već tada zatvorili taj cijeli proces, ali smo… upravo zbog odgovornosti, uzeli još tri mjeseca, da to sve skupa još, kroz dodatne konzultacije obavimo. I, onda smo tamo, krajem trećeg mjeseca, upravo donijeli odluku o izboru“.

Nakon toga, ministar Krstičević je četiri puta za redom izbjegao odgovoriti na pitanje – je li Hrvatsku izraelska strana propustila upozoriti na probleme koje ima s postizanjem “američkih uvjeta”, koje je prošloga tjedna spominjao i Robert Kohorst, veleposlanik SAD u Zagrebu, zaključivši na kraju tek: “Ali, u zahtjevu za ponudu, kojeg je Hrvatska dala, da bi Država Izrael mogla dati ponudu… zato što je to američki proizvod, država Amerika je tada dala Državi Izrael dopuštenje, i u tom dopuštenju piše… sve piše… i piše i konfiguracija aviona, i piše u tom odobrenju sve…“.

Krstičević je zaključio i kako ne zna što se to promijenilo u međuvremenu, tijekom ovih godinu dana, dok je za detalje novinare uputio u drugom smjeru – “Pa, evo… vidite… Trebate pitati Državu Izrael i državu Sjedinjene Američke Države“, zaključivši samo: “Pa, ja vidim da se radi na dijalogu, i vidim da traju razgovori između te dvije države“. Na pitanje što RH misli poduzeti ako dogovor izostane, Krstičević je zaključio: “Pa, kad dođe to vrijeme… sada je proces u tijeku. Mi sada čekamo dogovor Države Izrael i države Sjedinjene Američke Države“. Ministar obrane bio je tek malo određeniji na pitanje koliko dugo je Vlada spremna čekati taj dogovor: “Pa, što se tiče hrvatske Vlade, mi smo čekali petnaest, dvadeset godina tu odluku. I konačno smo, kroz proces donošenja odluke na državnoj razini, jednoglasno, došli do te odluke – da je ta odluka u ovom trenutku najbolja. I, vidjeli ste… vidjeli ste po prvi put, i kad smo slavili Oluju… vidjeli ste po prvi put izraelske avione iznad Knina. Vidjeli smo po prvi put američke generale na kninskoj tvrđavi. Pa to vrijedi… to vrijedi isto nešto. Prema tome, ovo sve što sada radimo, radimo opet s našim prijateljima i partnerima – Sjedinjene Američke Države i Država Izrael“.

Izbjegavši odgovor na pitanje da li ova kašnjenja predstavljaju i uvod u odustajanje od posla, te njegovo poništavanje, Krstičević se kratko osvrnuo na pitanje o sudbini proračunske kvote od 350 milijuna kuna, koliko je u 2018. namjenski predviđeno za početna plaćanja izraelskog posla dobave F-16 Barak. Po njemu, “Novci ne propadaju. Država ništa nikome nije dala. Nikakve nema financijske štete. Prema tome, ne znam zašto žurba. Idemo sagledati” – preskačući i činjenicu kako ova potencijalno ugrožena stavka iz aktualnog obrambenog proračuna ujedno predstavlja i većinu od ukupno oko 430 milijuna kuna porasta obrambenih sredstava od 2017. godine, što je činjenica na koju su MORH i Krstičević za ovu godinu bili tako ponosni proteklih mjeseci.

S druge strane, ministar financija Zdravko Marić uoči jutrošnje sjednice Vlade konstatirao je kako izostanak isplate aviona ispada neutralan za opći proračun države:

“Proračun je, kad se sastavlja, i kako se planira izvršavanje na ‘cash principu’, dakle, na ‘novčanom principu’ – u smislu da se obveze koje dospijevaju kako su ugovorene, moraju plaćati. U konkretnom slučaju, kod aviona, dakle, mi smo pretpostavili onako kako je bilo zapravo i govoreno, da će se plačati u određenim godišnjim anuitetima. Dakle, jedan dio avansno, a nakon isporuke, naravno, ostatak onih rata. Prema europskoj metodologiji, koju vodi Državni zavod za statistiku, u obračunskom smislu – ako se i ne plati, nema nikakvog efekta, jer i avansno plaćanje ulazi u izračun ukupne brojke… Dakle, to će značiti samo efekt na likvidnost. Znači, ako nema plaćanja, nema ni potrebe da se ti novci osiguraju… ali ne utjeću na ukupni rezultat, dok god ne dođe do isporuke aviona. One godine kada dođe do isporuke aviona… ako, odnosno, kada dođe do isporuke… tada se ti avioni, koji su isporučeni knjiže, odnosno, ulaze u ukupni rezultat. Dakle, ništa se u smislu proračuna praktički ne mijenja”. Pri tome, ako realizacije nema taj novac “neće se trošiti za ništa drugo. Ponavljam još jedamput – jer on, u ovoj godini, kada je predviđeno avansno plaćanje, ne utjeće na ukupni rezultat“.

Sve to naravno stoji – osim što se još može dodati i kako MORH time dolazi u situaciju da iz svoje proračunske kvote na raspolaganju operativno nema 4,81 milijardu kuna, nego samo 4.46 milijardi, dok je rezervacija mogućeg avansnog plaćanja u Izrael (koja se ne može prenamijeniti) zapravo pojela većinu ovogodišnjeg proračunskog porasta izdvajanja za obranu.

Uživa li ministar povjerenje?

Na to se tema novinarskih pitanja vratila na pitanje samog Krstičevića, kao ministra i političara – na pitanje da li uživa povjerenje premijera Plenkovića, te pitanje odgovornosti za sudbinu ovog velikog državnog posla javne nabave. Za Damira Krstičevića tu nema dilema – dok je današnju komunikaciju s medijima započeo tvrdnjom kako “Pripadnik 4. gardijske brigade, i zapovjednik 4. gardijske brigade ne bježi“, na pitanja o odgovornosti kasnije je ustvrdio “Ne vidim zbog čega sam odgovoran? Zato što radim na jačanju Hrvatske vojske? Zato što moderniziramo Hrvatsku vojsku? Ili što smo vratili vojsku u Varaždin, ili što smo vratili…“, zaobišavši pri tome općenito aktualnu temu aviona F-16 Barak. Ni dodatan niz novinarskih pitanja o tome je li prevaren od Izraela, koji nije upozorio na problematične uvjete američke strane, nije donio jasnijeg odgovora, budući je Krstičević samo lakonski dobacio “Pa, proces je u tijeku. Kad zatvori se proces, vidit ćemo!“,

Na tvrdnje novinara kako je premijer Plenković posljednjih dana migrirao svojim gledanjem – od nesklonosti poništenju natječaja, sve do otvaranja i takve mogućnosti, Krstičević je ustvrdio kako s premijerom stalno razgovara, te kako je ova promjena gledanja zapravo predstavljala slanje i poruke samog Ministarstva obrane RH – ustvrdivši kako suglasje premijera i MORH nije slučajno: “To smo timski radili, vrlo koordinirano“. Ipak, za kraj je došla svađa i s novinarkom Nove TV koja je nastavila propitivati njegovo mjesto u aktualnoj vladi, potvrdivši ratno stanje s medijima i protupitanjem ministra – “A, što? Ti imaš neki drugi plan?“. Ipak, nije to ni čudno, ima li se u vidu popodnevne izjave premijera Plenkovića dane u Bruxellesu, na sastanku čelnika zemalja EU, koji je na isto to pitanje o povjerenju ministru obrane Krstičeviću za HRT odgovorio:

“Ne znam uopće otkud ta tema, da li bi Damir (Krstičević) imao moje povjerenje ili ne. On je potpredsjednik vlade, ministar obrane, uložio je jako puno, uopće, u reformu obrambenoga sustava, poboljšanja svih mogućih aspekata položaja Hrvatske vojske, hrvatskih vojnika… Od povratka vojske u one gradove gdje je nije bilo, evo, konačno će se… vidjeli ste, i ‘Pume’ vratiti u Varaždin, 19. i 20. prosinca… pa Vukovar, Sinj, Ploče, Pula. Da ne govorimo o tome koliko se uložilo u opremu, koliko se učinilo da materijalni status Hrvatske vojske bude bolji… Prema tome, on je već… što se toga tiče, ima pravu jednu stečevinu iza sebe, i tu nema dileme. To je ministar obrane kojeg, koliko ja vidim, hrvatski vojnici jako cijene, a cijene ga, naravno, i hrvatski birači”.

Na opću temu pribavljanja F-16 Barak, Plenković je bio jednako smiren: “Ovdje ponavljam. Dakle, tu je hrvatska strana u potpunosti mirna. Ja ću još jednom ponoviti – dakle, prije donošenja konačne odluke… vodite računa… upravo da ne bi se pojavili neki elementi za koje mi u tom trenutku možda nismo svjesni… Ovo je za Hrvatsku do sada neistražen proces – nisu se nabavljali avioni, nisu se nabavljali na ovaj način, kako se to sada radilo… i mi smo poslali posebno izaslanstvo i u Izrael, i u Sjedinjene Američke Države, jer sam kao odgovoran predsjednik Vlade želio bit sasvim siguran da nema nikakvih zapreka. Prema onome što je tada prezentirano i meni, i ostalim članovima Vlade, nema niti jednoga elementa koji je u tom trenutku bio sporan. Dakle, da smo mi to razvidno mogli prepoznati, da postoji neki problem, sigurno da bi još radili na tome da dobijemo prava jamstva. Stav je vrlo jasan – kupit ćemo ono što je radna skupina, koja je obrađivala ponude predložila Vladi, u najboljoj ponudi. Dakle, to je točka. Bilo kakve modifikacije, koje bi dovodile da taj proizvod, koji je odabran, bude drukčiji… bude cjenovno različit, ne dolaze u obzir. Dakle, tu uopće nema nikakve dileme. Ili onako kako je, ili će se poništit natječaj. Ja tu… ponašam se odgovorno. To je novac hrvatskih poreznih obveznika. Korektnost procesa, zakonitost posla i dogovor o onome što je odlučeno se mora poštovati“.