Nakon dugo godina, više pokušaja i nerazumnih opstrukcija, čini se da je na vidiku početak osmišljenog školovanja mornaričkih časnika za potrebe Hrvatske ratne mornarice (HRM) te ostalih pomorskih službi Republike Hrvatske. Kvalitetno školovanje i obuka mornaričkih časnika ima izuzetnu važnost, a posebice u malobrojnim mornaricama. U malim mornaricama pogreška u izboru kandidata za časničke dužnosti mora se svesti na minimum, a znanja i ostale potrebne sposobnosti pripadnika dovesti daleko iznad prosjeka. To pred kreatore obrazovanja i obuke postavlja ogroman izazov. Potrebno je snažno podržati ideju, neovisno o činjenici što su neki od sadašnjih „zagovornika“ ne tako davno bili veliki protivnici takvim idejama. Ipak, bolje ikad nego nikad, a treba cijeniti i sposobnost “pokajanja“, naravno ako je iskreno i bez fige u džepu, jer kako reče Albert Einstein – „Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. Za svemir nisam baš siguran“. U ovome članku, pored već izražene potrebe, cilj je ukazati na činjenice koje bi trebalo uvažiti ili bar razmotriti kako bi se izbjegle pogreške.

1. Mornarica/flota je izrazito tehnička grana oružanih snaga

Obzirom na sustave u suvremenoj mornarici ova je činjenica razumljiva sama po sebi. Iz nje neminovno proizlazi kako bi se značajan i u prvo vrijeme pretežit dio obrazovanja trebao temeljiti na prirodoslovlju (fizika i kemije), tehničkim znanostima (elektrotehnika, strojarstvo, brodogradnja), te na matematici, tehnologiji i informatici. Navedenom svakako treba dodati ambijent mora i podmorja. Iako često volimo reći kako su Hrvati pomorski narod, to nije dovoljno za biti dobar, a posebice ne za biti vrhunski pomorski časnik u ratnoj mornarici/floti. Poznavanje mora podrazumijeva primijenjena znanja o moru kao ambijentu, koji čovjeku nije prirodan.

Držim da je navigacija (nautika), koja se u konačnici svodi na osposobljenost za dužnosti časnika palube i časnika stroja, najmanji i najlakše rješiv zadatak u sustavu školovanja mornaričkih časnika. Naime, sigurna plovidba od pozicije do pozicije, od luke do luke, za ratni brod je nužda koja se podrazumijeva, a glavni izazovi su namjenska uporaba broda – što znači uporaba visoko sofisticirane brodske tehnike. Ako samo pokušamo zamisliti suvremeni ratni brod uočit ćemo kako je tu u izobilju najsuvremenijih tehničkih rješenju koja su materijalizirana kroz motriteljske, ciljničke, ometačke, komunikacijske i informatičke sustave, raketna, torpedna, topnička i minska oružja, pa sve do suvremenih propulzijskih sustava, izvora energije i sustava u funkciji nepotopivosti i preživljavanja brod u nemilosrdnim ratnim uvjetima.

2. Rat je društveni događaj i treba ga voditi humano, uz poštivanje ratnog prava

Upravo budući da je rat društvena pojava, ili kako je napisao Carl Philipp Gottfried (Gottlieb) von Clausewitz – „Rat je nastavak politike drugim sredstvima“, nemoguće ga je jednoznačno definirati i voditi matematičkom preciznošću. Uzalud pokušaji nekih iluzionista da naprave matematički model rata. Rat je satkan i od mnogo nepredvidivih postupaka s namjerom, ali i mnogih slučajnih događanja. Moglo bi se ustvrditi kako se ratna događanja dešavaju u stalnom previranju između kontroliranog i nekontroliranog kaosa.

Ipak, za uspješno vođenje rata presudnu ulogu imaju pripreme obavljene u miru, u tri segmenta: (1) ljudskom potencijalu, (2) materijalnom potencijalu, i (3) organizaciji (uspostava kvalitetnih i preciznih veza u sustavu), uz jasno postavljanje ciljeva i nedvosmislenih zadaća za oružanu silu. Ako prihvatimo rat kao društveno događanje za ostvarenje političkih ciljeva, svakako je nužno suvremenom časniku dati i znanja iz društvenog znanstvenog područja i filozofije. Na prvom su mjestu tu svakako sociologija i filozofija, uz neizostavnu – u daljnjoj fazi školovanja dograđivanu – politiku, geopolitiku, strategiju i geostrategiju. Pomorski časnik mora dobiti potrebna znanja iz međunarodnog ratnog i međunarodnog pomorskog prava, te biti školovan i osposobljen pomorac i diplomata (poznata mornarička diplomacija).

3. Zahtjevi postavljeni pred model školovanja

Radni vijek mornaričkih časnika koji tek upisuju visokoškolsko obrazovanje biti će, kao i u razvijenim državama, projektiran na četrdesetak godina. To svakako traži kvalitetno obrazovanje za početak karijere, održivost u sustavu gdje se intenzivno primjenjuju najnovije znanstvene spoznaje i njihova implementacija preko suvremenih tehnologija na suvremena tehnička sredstva, do sudjelovanja u odlučivanju o uporabi razornih sredstava i moćnih mornaričkih sustava. U našem slučaju riječ je o cjelovitim snagama na jadranskom pomorskom bojištu, na državnom ratištu, pa i šire u okviru preuzetih koalicijskih obveza. Ako to prevedemo na javnosti razumnije objašnjenje – suvremeno školovanje i obuka moraju omogućiti cjeloživotno obrazovanje kako bi se moglo odgovoriti novim izazovima i stalno dolazećoj konkurenciji mlađih kadrova, što zahtjeva sve više novih znanja uz vrhunsko obavljanje predviđenih dužnosti od čina poručnika korvete do admirala. U tih 30 do 40 godina radnoga vijeka časnik prolazi kroz tri prepoznatljive faze od provedbe, preko vođenja, do upravljanja.

Na početku su to dužnosti za koje su težišno potrebna znanja iz područja tehnike, tehnologije i taktike. Nakon toga sve više se traže znanja iz područja ekonomije, organizacije i strategije, da bi se to u konačnici za najviše dužnosti dopunilo i oplemenilo znanjima iz područja koncepcije, politike i filozofije. Svakako treba napomenuti da uz znanje ruku pod ruku ide umijeće. Naime, nije dovoljno nešto teoretski znati već to isto treba, na optimalan način, u praksi i provesti. Znanja se stječu od tehnike, tehnologije i taktike preko ekonomije, organizacije i strategije do koncepcije, politike i filozofije. Uporaba oružanih snaga u ratu, tog zastrašujućeg sustava razaranja i uništenja, ide primjenom znanja obrnutim redom – od filozofije, politike, koncepcije preko strategije, organizacije, ekonomije do taktike, tehnologije i tehnike. Od najniže do najviše razine časničke službe na brodu/mornarici/oružanim snagama/ministarstvu obrane, izuzetnu i naglašenu ulogu ima organizacija. Mnoge stvari se mogu naučiti, ali za neke treba imati pozitivne liderske sposobnost neophodne za najviša dostignuća u časničkoj karijeri, zasnovane prije svega na moralu, poštenju, požrtvovanju, domoljublju i svakako znanju i umijeću. Nepotizam, poltronstvo, politikantstvo i strančarenje treba u korijenu sasjeći, a kategoriju „tatinih sinova“ učiniti apsolutno nepoželjnom i strogo zabranjenom.

Mornarički časnik mora imati visoka znanja iz matematike i fizike, treba biti vrhunski politehnički obrazovan uz značajne sadržaje iz područja društvenih znanosti, treba imati razvijenu znanstveno-stručnu radoznalost i filozofsko propitkivanje istine u traženju najboljih rješenja. Možemo li mi školovati takvog časnika? Odgovor je, DA, a da li ćemo – NE ZNAM. Splitsko sveučilište je jako dobro, s ambicioznim kadrom koji se dokazuje u Zemlji i Svijetu. Namjerno sam rekao sveučilište, a ne neki od jednako dobrih pojedinačnih fakulteta – jer na ovako polivalentne zahtjeve ne može odgovoriti niti jedan fakultet samostalno. To je jedan od razloga što su kroz povijest (i danas) za školovanje pomorskih/mornaričkih časnika ustrojavane akademije, a u novije vrijeme u nekim zemljama i integrirana sveučilišta obrane. Za početak „domaćin“ takvom studiju uz sveučilište svakako treba biti ili Pomorski ili FESB (Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje), uz blisku suradnju s Ministarstvom obrane i njegovim namjenskim dijelovima te institucijama.

Ako naša mornarica/flota (bez obalne straže), razvijena kao cjelovita i osmišljena snaga, treba ukupno 400 do 500 časnika i ako računamo da će istovremeno u sustavu biti 40 generacija s padajućim brojem pripadnika, potreban ulaz po generaciji trebao bi biti oko 3 do 5 posto ukupnog broja ustrojbenih mjesta. Veći ili manji postotak ovisio bi o ulaznoj kvaliteti, usvojenim kriterijima, strogosti i principijelnosti u vođenju, o napredovanju, te ostanku u službi. Ovakav ulaz osigurao bi vitalnost uz prosječno osipanje od 20 do 100 posto, u vremenskom razdoblju od 40 godina planiranog radnog vijeka. Brojčano to znači da bi ulaz u službu trebao biti od 12 do 25 časnika godišnje. Može li se s takvim brojem osigurati postizanje zadanih ciljeva? Vjerojatno može, ali to ima cijenu.

4. Opasnosti na putu

Ovom projektu prijete dvije velike opasnosti. (1) Prva je najava kako će se na isti način školovati kandidati za Ratnu mornaricu, Obalnu stražu, te potrebe Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Jasno je kako predlagač želi postići ekonomski isplativ broj upisa na studij. Takav pristup je pun kompromisa jer se potrebna znanja i sposobnosti za navedene institucije jako razlikuju. To bi u konačnosti moglo dovesti do neracionalnosti i velikog rasipanja energije i kapaciteta. Studijski programi bi također bili plod kompromisa, što ni u kom slučaju ne može zadovoljiti najzahtjevnijeg korisnika – Hrvatsku ratnu mornaricu. (2) Drugu predstavlja prevelik utjecaj bojama HKoV obojanog GS OS RH i Ministarstva obrane, što na štetu Mornarice nameće unifikaciju onoga što je od pamtivijeka različito. Tu je razliku jasno naznačio već Aristotel u svojoj Politici. Svakako, Mornarici ne ide u prilog nepostojanje jakog mornaričkog lobija (za razliku od Zrakoplovstva). Koliko je nerazumijevanje u Lijepoj našoj za Mornarice, zorno svjedoči i Generalski (umjesto Generalsko-admiralski ili Admiralsko-generalski) zbor, dok u jednoj susjednoj državi i dalje postoji Admiralski Klub. Neka je to na čast našoj političkoj mudrosti.

MUP-ov o/b P-206 “Trsat”

Naime, te razne dužnosti za koje se planira zajedno školovati povezuje samo ambijent mora. Mornarički časnici održavaju i upravljaju tehnološki i tehnički najsavršenijim napravama i sustavima, od modernih motriteljsko-upravljačkih sredstava, preko suvremenih oružnih sustava, najmodernijih pogona s vrhunskom automatikom, do složenih brodova i podmornica kao integriranih sustava osmišljenih na najvišoj razini ljudskih sposobnost. Za navedene poslove neophodna su vrhunska politehnička znanja, psihofizičke sposobnost i izražena motiviranost. S druge strane, časnicima Obalne straže trebaju tehnička znanja na nižoj razini i istovremeno široko obrazovanje iz područja prava, ekologije, ribarstva i nekih drugih područja s policijskim ovlastima. Poznato nam je kakva bi specifična znanja trebala policajcu na moru ili djelatniku lučke kapetanije. Brodovi koji su njima na raspolaganju i ne zahtijevaju visokoškolsku pomorsku izobrazbu. Tamo gdje je i potrebna visokoškolska izobrazba uvijek se može dobiti iskusnog kapetana dovoljno mladog i s dovoljno staža na brodovima trgovačke mornarice, ili pak nekog od mornaričkih časnika koji je časno napustio HRM.

Za ratnu mornaricu nije dovoljan studij pomorskog prometa, nautički ili brodostrojarski smjer, već sasvim novi kojeg bih uvjetno nazvao „Sveučilišni mornarički politehnički studij“. Svakako treba izbjeći nerazumne i za mornaricu neprihvatljive nazive kao što su – vojno pomorstvo, vojna nautika i vojno brodostrojarstvo (još jedan pokušaj nepotrebne i nemoguće unifikacije, te „obuvanja“ mornaru vojničkih čizama), poglavito što je to u suprotnosti s Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama.

Ako bi studij kvalitetom privukao međunarodnu pozornost, poglavito NATO članica, uz nastavu na engleskom jeziku vjerojatno bi se dosegao upis više desetaka stranih kandidata – pa bi s vremenom to moglo prerasti u međunarodni studij i institucionalno se transformirati npr. u „NATO pomorsku akademiju“. Takva školska institucija mogla bi i dalje ostati članicom Splitskog sveučilišta, naravno sa specifičnim statusom. Pouzdano jedan od uvjeta za takav smjer razvoja bio bi i biranje nastavničkog kadra iz zemalja članica NATO.

5. Što je nužno obuhvatiti?

Kako bi imali vrhunske časnike, pored akademske izobrazbe na sveučilištu, potrebno je unutar Hrvatske ratne mornarice ustrojiti i na vrhunskoj razini organizirati obuku i specijalističku izobrazbu mornaričkih časnika. Tu bi kao suradničke institucije od izuzetne važnost trebale biti: pomorska flota (danas flotila i obalna straža), Pomorski centar za elektroniku (PCE), Hidrografski i Oceanografski institut, Državni pomorski muzej i druge institucije, organizacije te udruge. To bi svakako trebali biti kolegiji koji će časnike osposobiti za prve dužnosti i pružiti im dovoljno predznanja za nastavak školovanja na slijedećim razinama. Pouzdano bi to trebali biti sljedeći kolegiji – aerodinamika i raketno naoružanje, balistika i topničko naoružanje, hidroakustika, hidrodinamika i podvodno naoružanje (torpeda i mine), teorija gađanja (matematičke vjerojatnosti pogađanja i uništenja odnosno potapanja cilja na moru, proračun potrebnog broja pogodaka za očekivani stupanj oštećenja ili uništenja), organizacija logistike (održavanje, opskrba, transport, flotni tren) i financiranje, uvod u vojno rukovođenje (planiranje, organiziranje, provedba i nadzor), provedba praktičnog dijela s ciljem osposobljavanje za dužnosti časnika palube i časnika stroja. Za ove potrebe prema prikazanim modelima predviđeni su sadržaji od 120 ECTS – i to 60 paralelno sa sveučilišnim studijem (povećano opterećenje polaznika), i 60 nakon sveučilišnog studija (šesta godina).

Pored navedenih znanja koja će budući časnik steći na sveučilištu i izraženom težištu na fizici, matematici, inženjerstvu, suvremenim tehnologijama i informatici (popularno, STEM) – da bi netko bio vrhunski časnik, a nama kao malobrojnom narodu i maloj mornarici trebaju samo vrhunski, nužno je ta znanja dopuniti s onim što je potrebno mornaričkom časniku, a ne može se uključiti u petogodišnji studij. To je težišno u području mornaričkog umijeća. Zato bi u šestoj godini bilo dosta praktične obuke, prvenstveno na brodovima.

Model integriranog diplomskog studija pomorskih časnika na sveučilištu i Mornaričkom središtu za specijalističku izobrazbu i obuku kao dio cjeloživotnog institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja moguć je u dvije varijante. Model predviđa jedinstveni petogodišnji studij uz prateće stjecanje znanja izvan sveučilišta sa po 12 ECTS bodova godišnje, te nakon završetka studija još jednu godinu mornaričke časničke izobrazbe sa 60 ECTS bodova. Jedina razlika među varijantama je to što ona opsežnija predviđa i Školu kandidata za mornaričke časnike.

To može biti zasebna godina prije sveučilišnog studija, a može biti i kraća priprema (na primjer nakon trećeg i četvrtog razreda srednje škole). Pogodne srednje škole za to su gimnazije, tehničke i pomorske škole uz obvezan prijemni ispit iz: matematike, fizike, kemije i stranog jezika (preferirano engleskog).

Zaključno…

Nadam se da će ovo promišljanje pomoći odgovornima i ponukati ih da razmisle o dobronamjernim idejama i s posebnom pažnjom prigrliti poruke sa slika 3 i 4 o mornarici kao tehnički izuzetno složenoj, važnoj i tradicionalnoj grani oružanih snaga te izuzetno kompleksnom zanimanju mornaričkog časnika, koje zahtjeva izvrsno školovanje, obuku i odgoj.

*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini