Na svojoj prošlotjednoj 40. sjednici, održanoj 8. lipnja 2017. godine, Vlada RH usvojila je “Nacrt prijedloga Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske“. Riječ je o dokumentu koji je u izradi od studenog prošle godine, a u proteklih sedam mjeseci njen je tekst prošao niz radnih faza. Od 3. studenog, kada je imenovano povjerenstvo za izradu, do veljače ove godine održan je niz širih konzultacijskih sastanaka, da bi se onda prionulo izradi i konkretnog teksta budućeg dokumenta. Do 7. ožujka je dogotovljen prvi radni tekst, a 10. travnja je službeno dogotovljena i njegova druga verzija – koju se 19. travnja predstavilo članovima zainteresiranih radnih tijela Hrvatskoga sabora. Primjedbe i komentari su do 25. travnja uključeni u treću verziju radnoga teksta “Strategije nacionalne sigurnosti”, koja je 28. travnja bila stavljena i na raspolaganje široj javnosti, putem javne diskusije na internetskom sustavu e-savjetovanja. Ovdje je tekst buduće strategije bio dostupan za ulaganje javnih komentara ukupno 30 dana, sve do zaključno 29. svibnja ove godine (rezultate ove rasprave očekuje se odvojeno objaviti najkasnije do 30. lipnja ove godine).
Tijekom tih mjesec dana, od 28. travnja do 29. svibnja, održan je i niz tematskih okruglih stolova s pojedinim segmentima zainteresirane javnosti – s braniteljskim udrugama, s Generalskim zborom, sa civilnim društvom te medijima (gdje je na oba sudjelovala i “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost”), s predstavnicima partnerskih i savezničkih država, s Udrugom poslodavaca i cehom zaštitara, te s osobama iz znanstvene zajednice. Svi rezultati ovih aktivnosti uvršteni su u četvrtu verziju radnoga teksta Strategije nacionalne sigurnosti, koja je onda u ponedjeljak, 5. lipnja, bila odaslana i u proceduru pri Vladi RH. Samo tri dana kasnije, u četvrtak 8. lipnja, taj je tekst u okviru “Nacrta prijedloga Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske” i usvojen, te otposlan u Hrvatski sabor. Naime, prema članku 81. Ustava RH, baš je u djelokrug Hrvatskoga sabora stavljeno da “donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske“.
Aktualni postupak donošenja SNS RH
Aktualni postupak donošenja Strategije nacionalne sigurnosti RH treći je tijekom posljednjih nekoliko godina (nakon onog iz 2010. i onda još 2012. godine), a praksa je pokazala da ovakav dokument ne mogu samostalno donijeti ni Ministarstvo obrane (2010.), kao niti Ministarstvo vanjskih poslova (pokušaj iz 2012.) – već to mora biti napor ukupne Vlade RH. Ovakav posao, sada podignut na odgovarajuću administrativnu visinu, sažeo je prošloga tjedna pred Vladom RH njen potpredsjednik Damir Krstičević riječima:
“Predložena Strategija nacionalne sigurnosti definira 4 nacionalna interesa i 9 strateških ciljeva, koji su u potpori ostvarivanja nacionalnih interesa u skladu s uvjetima strateškog okružja. Za ostvarivanje strateških ciljeva Republika Hrvatska koristit će se svim raspoloživim instrumentima i mehanizmima nacionalne moći. Ovim nacrtom strategije propisuje se da je razvoj Strategije nacionalne sigurnosti trajan proces, unutar kojeg svaka Vlada na početku mandata, i u suradnji s Predsjednikom RH, predlaže novu… ili s Predsjednicom… ili izmjenu postojeće strategije. I, na taj način će se Strategiju prilagođavati strateškom okružju. Također, nacrtom strategije propisuje se da će Vlada Republike Hrvatske jedanput godišnje izvješćivati Hrvatski sabor o provedbi Strategije nacionalne sigurnosti.
U procesu izrade Strategije, koju je vodilo Vladino povjerenstvo, provedeno je 8 okruglih stolova, od kojih i jedan s partnerima, saveznicima iz NATO i Europske unije… s predstavnicima odbora u Hrvatskom saboru… Bilo je uključeno oko 150 stručnjaka iz institucija, predstavnici udruga hrvatskih branitelja, akademske zajednice, civilnog društva i medija, te je provedeno javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u trajanju od 30 dana. Pitanje nacionalne sigurnosti je nadstranačko pitanje, koje se tiče svih nas – i vjerujem kako je hrvatsko društvo zrelo za mogući konsenzus oko donošenja ovog strateškog dokumenta za našu Hrvatsku“.
Ovako dobiveni tekst Strategije – dokumenta iznimno visoke sustavne razine, a samim time i visoke općenitosti – sada čeka saborska procedura. Uz malo sreće, i tim će putem on biti dodatno unaprijeđen. No, pri tome treba napomenuti kako je prema prvotnim planovima bilo zacrtano da će između kraja ukupne javne rasprave (kraj svibnja) i slanja konačnog radnog teksta pred Vladu RH biti ostavljeno ponešto više vremena – umjesto tek 7 dana barem 14 dana, dakle do 12. ili 15. lipnja. Ovo je dodatno vrijeme trebalo poslužiti za ponešto polaganije integriranje brojnih prijedloga te primjedbi iz opsežne javne rasprave, i zapravo je teško izvana vidjeti razloga ovakvom ubrzavanju postupka donošenja Strategije (određenom baš u doba preslagivanja Vlade premijera Andreja Plenkovića). Ovo je ubrzanje tim teže shvatljivo kada uočimo da su posljedice ove brzine vidljive i u općim okvirima koje se je tekstu ovog konkretnog dokumenta dodalo u vladinom segmentu zakonodavne procedure.
Naime, nacrt prijedloga se na svome početku (prije teksta Strategije), u odjeljku “Ustavna osnova za donošenje strategije”, poziva na članak 80. Ustava RH (koji govori o ustrojstvu Sabora i osnovama njegova djelovanja), a ne na članak 81. kako bi trebalo (u kojem se nabraja poslove iz djelokruga Sabora, pa tako i donošenje ove Strategije). Uz to, zanimljivu se formulaciju nalazi i u segmentu “Ocjena i izvori sredstava potrebnih za provedbu strategije”, gdje se kaže: “Za provedbu ove Strategije zahtijevat će se postupno povećanje financijskih sredstava za obranu u državnom proračunu Republike Hrvatske prema ciljanih 2% BDP-a, uvažavajući fiskalne i ekonomske mogućnosti Republike Hrvatske” – čime je izvedeno grubo sažimanje definicije financijskih potreba provedbe ovog strateškog dokumenta. Naime, uz svo poštovanje potrebi dobrog financiranja obrane, ova Strategija, uz sektor obrane, itekako dotiče djelokrug još i širokog niza drugih državnih resora, u širem sektoru sigurnosti te izvan njega – tako da je neshvatljivo spominjanje samo obrane ili tih famoznih 2 posto BDP-a NATO traženih izdvajanja za obranu u ovome kontekstu.
