Američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson bio je u petak, 31. ožujka 2017., u Bruxellesu, gdje je po prvi put sudjelovao na sastanku NATO ministara vanjskih poslova. Riječ je bila o jednodnevnom kratkom skupu kojeg se interventno pomaknulo na kraj zadnjeg tjedna u ožujku, nakon što je prije desetak dana postalo jasno kako originalna zamisao o većem skupu zakazanom za 5. i 6. travnja kolidira s terminom sastanka predsjednika SAD i Kine na Floridi (gdje je Tillerson definitivno namjerio sudjelovati).
No, samo dan prije 8. godišnjice ulaska Hrvatske i Albanije u NATO u Bruxellesu nije nedostajalo oštrih riječi – Tillerson je upozorio NATO saveznike kako tijekom idućih osam tjedana trebaju ili podići svoja izdvajanja za obranu, ili u ta dva mjeseca izaći s planovima za dostizanje savezničkih proračunskih smjernica. Naime, po Tillersonu: “Kako je predsjednik Trump jasno izrekao, nije više održivo da SAD održe neproporcionalno sudjelovanje u NATO obrambenim izdvajanjima“, uspoređeno s preostalih 27 američkih NATO partnera. Pri tome, sve te promjene očekuju se do 25. svibnja, kada će se američki predsjednik Donald Trump sastati s ostalim vođama Saveza.
NATO državnici su se još 2014. obvezali da će zaustaviti rezove u izdvajanjima za obranu i krenuti prema preporučenome cilju od 2 posto BDP-a unutar predstojećih deset godina. No, uz SAD samo su još četiri države dostigle taj cilj: Velika Britanija, Estonija, Grčka i Poljska. Nakon dosadašnjih sličnih upozorenja iz vrha vlasti SAD, Tillerson je pred svojim kolegama ministrima bio prilično direktan: “Naš bi cilj trebao biti da se na sastanku u svibnju dogovorimo kako će do kraja godine svi saveznici dostići prihvaćene razine iz preporuke, ili će imati razvijene planove koji jasno pokazuju kako će, s godišnjim mjerilima napretka, te obveze biti ispunjene“. Pri tome, ministar vanjskih poslova SAD nije izrekao i što bi se dogodilo ako europski saveznici i Kanada ne uspiju ispuniti te svoje obveze.
Njemačko izričito protivljenje
Sjedinjene Države su nedvojbeno najmoćnija NATO država. Oni troše na obranu više od svih ostalih članica zajedno: 3,61 posto BDP-a u 2016. godini, usprkos činjenici da je i izdvajanje u SAD opalo tijekom posljednjih godina. U isto vrijeme, prema NATO procjenama, Njemačka je na obranu utrošila 1,2 posto svog BDP-a tijekom prošle godine. To nije ujedno i čitava priča, kako se nedavno moglo čuti i s vrha Europske unije, budući je tijekom 2015. godine, prema podacima OESS-a, Njemačka za međunarodnu razvojnu pomoć izdvojila 0,52 posto svog BDP-a, dok su SAD tu dale tek 0,17 posto BDP – čime se velik dio prijepora sveo na pitanje pogleda na sigurnost (uži pogled, prvenstveno kroz nacionalna izdvajanja za obranu, ili šire gledanje – kroz dodavanje i lepeze humanitarnih te razvojnih izdvajanja na obrambeni proračun).
Sigmar Gabriel, ministar vanjskih poslova SR Njemačke
Zbog svega toga je njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel jučer već prije skupa izjavio kako bi bilo “potpuno nerealno” očekivati da će njegova zemlja podići svoja izdvajanja s oko 35 milijardi eura (oko 37 milijardi USD) godišnje na više od 70 milijardi eura – što bi tražilo da Njemačka za obranu krene izdvajati više nego Rusija trenutno. “Ne znam ni jednog političara u Njemačkoj koji vjeruje kako bi ovo kod nas bilo ostvarivo, ili uopće poželjno“, izjavio je Gabriel, napominjući kako nekakav čvrsti cilj od 2 posto BDP za obranu zapravo uopće ni ne postoji – budući je, po njemu, na NATO summitu u Walesu tek usuglašeno da će se nadolazećih godina države članice “razvijati u tome smjeru“. Dok su se kancelarka Angela Merkel i njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen (obje iz CDU) do sada izbjegavale o tome svemu nedvojbeno očitovati, Gabriel (inače iz SDP) jučer je istaknuo da se o sigurnosti radi i kada je riječ o sprečavanju kriza, a ne samo o oružanoj borbi. Primijetio je i da Njemačka troši mnogo novaca na izbjeglice što pristižu zbog neuspjeha pojedinih vojnih intervencija, koje nije pratio rad na stabilizaciji kriznih poprišta vojnih djelovanja.
Glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg pokušao je tu uhvatiti neki srednji smjer. Istaknuo je da “Diplomacija, razvojna pomoć, ekonomska suradnja mogu biti važna pomoć pri stabilizaciji pojedinih regija“. Ujedno, “Mi imamo međunarodne ciljne vrijednosti, smjernice, za razvojnu pomoć, 0,7 posto BDP-a, a imamo i NATO sporazum o kretanju prema tih 2 posto. Ali to su dvije odvojene stvari… Ne radi se tu o izboru ili razvoj ili sigurnost, nego je riječ i o razvoju, i o sigurnosti” – što je u praksi pokazala Velika Britanija svojim dostizanjem obaju ciljeva, i 2 posto BDP za obranu i 0,7 posto BDP za razvojnu pomoć. Po njemu, lekcije naučene u Afganistanu, ali i na Kosovu te u Bosni i Hercegovini, kazuju da se “na dugi rok mnogo bolje boriti protiv terorizma i širiti stabilnost kroz obuku lokalnih snaga, izgradnju lokalnih sigurnosnih institucija… umjesto raspoređivanjem velikog broja NATO borbenih snaga“.
Kanadska ministrica Chrystia Freeland i Davor Ivo Stier
Sedam država – uključujući Kanadu, Italiju i Španjolsku – moralo bi praktično pa udvostručiti svoja izdvajanja za obranu, ne bi li dostigle spominjane NATO ciljane vrijednosti. Po tom je pitanju i kanadska ministrica vanjskih poslova Chrystia Freeland izjavila da je, osim samo na novac, “stvarno važno gledati i na sposobnosti, i na to što koja država konkretno radi“. Nastavila je da “Mi stvarno osjećamo da ispunjavamo svoj udio“, ističući kanadsko raspoređivanje trupa u Latviju, odrađeno radi pomoći u odvraćanju ruske agresije.
Hrvatsku je na skupu jedva vidljivo predstavljao ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, koji je u pauzi programskih točaka odgovorio na nekoliko pitanja novinara. Pri tome, izražavajući se izrazito umjereno i nejasno, on nije ulazio u detalje sadržaja skupa, napomenuvši tek da je Hrvatska već krenula dizati svoj obrambeni proračun (zaboravivši da je time 2017. tek nadoknađen radikalni pad iz 2016. godine). Ujedno je izbjegao odgovoriti na direktno pitanje makar i o obrisima plana kojim bi Republika Hrvatska pokušala dostići obećanih 2 posto obrambenih izlaganja do 2024. godine – što je upravo bio naglasak obraćanja kolegama američkog ministra Rexa Tillersona. Stier se ponešto opisno ipak svrstao uz iznesene kanadske poglede o potrebi vrednovanja širih doprinosa NATO operacijama i postignutih sposobnosti uz traženo financiranje obrane, napomenuvši: “Pa, očekivanja su da se tijekom 2017. godine… ne samo oko samog izdvajanja, nego, analiza i doprinosa u NATO-vim operacijama i o obrambenim sposobnostima… Dakle, nije samo pitanje proračuna, nego… na koji način se i taj proračun koristi. I to traži onda određene reforme“. U nastavku je Stier diskusiju o tim nekim obrambenim reformama najavio za iduću sjednicu Vijeća za obranu – što je nedvojbeno politički lakše od izvajanja ikakvih većih novaca za resor obrane u RH.
Rusija i ostale teme
Nakon što je obavljen segment prenošenja oštrih američkih poruka o obrambenom financiranju, skup se nastavio baviti i sa svoje dvije faktično sporedne teme – ujedinjenim odgovorom NATO-a na izazove s istoka Europe, te borbom protiv terorizma. Tijekom svoje predizborne kampanje, Trump je nagovijestio kako možda i ne bi pružio pomoć onim saveznicima koji ne izvršavaju svoj udio, čime je izazvao poseban strah NATO država što graniče s Rusijom, kao što su Estonija, Latvija, Litva i Poljska. Pa ipak, Tillerson se potrudio umiriti ove strahove, napominjući u petak da “mi razumijemo da prijetnja usmjerena prema jednome od nas je prijetnja prema svima nama, i mi ćemo odgovoriti na odgovarajući način. Mi ćemo ispuniti ugovore koje smo sklopili za obranu naših saveznika“.
Rex Tillerson i Pavlo Klimkin iz Ukrajine
Slično utješno se američki ministar vanjskih poslova obratio i prisutnom ukrajinskom kolegi Pavlu Klimkinu tijekom popodnevnog sastanka Komisije NATO-Ukrajina, ističući kako podrška SAD i NATO njegovoj državi ostaje “nepokolebljiva“. Po Tillersonu, “Danas, nastavak ruskog neprijateljstva i okupacije narušava našu zajedničku viziju Europe koja je cjelovita, slobodna i u miru“. Na te su se riječi priopćenjem brzo osvrnuli iz ruskog Ministarstva vanjskih poslova – optužbama o tome da NATO širi “mit o ruskoj prijetnji” i “uvrede o tzv. ‘ruskoj agresiji’ “. Iz Moskve su također naglasili da su “SAD i njihovi saveznici opsjednuti izgradnjom svoje vojne prisutnosti na našim granicama, opravdavajući sve to potrebom za ‘obuzdavanjem Rusije’ “.
Tillerson je također pozvao NATO da učini više i u borbi protiv Islamske države te drugih ekstremista, posebice kroz sprečavanje internetskog komuniciranja i propagande za skupinu ISIS. NATO se borio protiv pobunjenika u Afganistanu, a obučava i iračke časnike, ne bi li se lokalne snage bile u stanju suprotstaviti naoružanim protivnicima – no nema izražene volje za slanje trupa u borbu protiv terorizma. Izgleda da tu NATO saveznici vjeruju da bi borbene operacije više trebala voditi međunarodna koalicija okupljena protiv ISIS-a, a ne NATO. Pa ipak, svi su bili složni u pozdravljanju pristupa Crne Gore u puno članstvo NATO saveza – napominjući kako će taj čin povećati regionalnu sigurnost.
