Dolazak prvih 5 helikoptera OH-58D Kiowa Warrior u Hrvatsku unio je neopisivu živost u godinu koja je, po svemu sudeći, izgubljena za opremanje i modernizaciju Oružanih snaga RH. Proteklih 8 mjeseci uglavnom su se odrađivale stare obveze, dio projekata pokrenut u mandatu prošlog ministarskog i vojnog vrha je opozvan, a dio je pak počeo kasniti. No kako najava nekih novih projekata zapravo nije bilo, vještim je slušateljskim ušima bila iznimno zanimljiva najava s netom održane prezentacije OH-58D u ZB Zemunik. Naime, u kratkom prigodnom obraćanju, predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar Kitarović šturo je najavila:
„Ovo je, međutim, tek prvi korak u jačanju naših obrambenih sposobnosti jer sigurnosno okruženje RH, koje je obilježeno novim izazovima s juga i istoka, traži našu stalnu pozornost. Sigurnost ne dolazi sama od sebe, niti je besplatna. Došlo je vrijeme za povećana ulaganja u našu obranu koja će omogućiti opremanje potrebnim suvremenim sustavima. Moramo nastaviti istim i povećanim tempom modernizaciju naših OS, pa tako i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Jer, kao što sam rekla, ovi su helikopteri tek prvi korak. U sljedećem razdoblju slijedi nam i znatno veći izazov opremanja zapadnim tipovima transportnih helikoptera. Planove modernizacije u ostalim granama OS RH u ovom trenutku neću spominjati.“
——————–
——————–
Za zapadne transportne helikoptere spremni?
Najava opremanja „zapadnim tipovima transportnih helikoptera“ može se gledati u kontekstu u posljednje vrijeme zaredalih izjava o zamjeni sovjetske i ruske opreme za modernije zapadne varijante, koje do sada nisu imale velikih utemeljenja u praksi. Nije tajna da se prije nekog vremena razgovaralo, ili barem spekuliralo o eventualnoj nabavi američkih helikoptera Black Hawk UH-60A. U tom se kontekstu sagledavao i dolazak tih letjelica u zračnu bazu na Plesu, prilikom njihovog proputovanja s Kosova (iz misije ISAF) u njemačku bazu Ramstein. No isto tako su spekulacije o Black Hawkovima u redovima HRZ-a ostale pusti snovi, budući je riječ o vrlo skupim letjelicama. S obzirom na pad hrvatskog obrambenog proračuna, koji je obilježio i ovu kratkotrajnu Vladu, predsjedničine najave zvuče barem malo naivno, ako ne i nerealno. Toga je očito i sama svjesna, jer je najave planova modernizacije stavila u pravi kontekst:
„Samorazumljivo je kako uvijek postoje financijska ograničenja unutar kojih se krećemo. Ali upravo dolazak ovih helikoptera (OH-58D, op.a.) u Hrvatsku dokaz je kako je i u vremenima financijske oskudice moguće pronaći rješenja ako postoji entuzijazam, posvećenost zadaći i inicijativa.“
O entuzijazmu, posvećenosti i inicijativi svašta bi mogli reći pripadnici Eskadrile borbenih aviona, koji još uvijek čekaju bilo kakav pomak prema barem pokretanju rasprave o budućnosti nadzvučnog zrakoplovstva u Hrvatskoj. Iako je još prošle godine predsjedničino Vijeće za obranu navodno raspravljalo o rješavanju tog gorućeg pitanja, tijekom proteklih 8 mjeseci nije se dogodilo gotovo ništa. Osim osnivanja sukobima interesa opterećenog povjerenstva u sastavu Bagarić-Čuletić-Štimac, te kontradiktornih izjava ministra obrane koje su se kretale od toga kako „bi bio najsretniji da se ove godine ne mora donijeti odluka“ pa do toga da je „nužno zadržati sposobnost borbenog zrakoplovstva“. Tako je i na prezentaciji prvih 0H-58D ministar Josip Buljević priupitan – što je s ratnim zrakoplovstvom.
„To je stvar političke odluke na koji način ćemo riješiti pitanje našeg borbenog zrakoplovstva. Ono što ja želim istaknuti da Hrvatskoj je nužno zadržavanje sposobnosti borbenog zrakoplovstva i ono što moram istaknuti je također da mi to možemo riješiti. Postoje, naravno, skuplji i jeftiniji načini, bolji i lošiji, a stvar je političke odluke i koncenzusa cijelog društva na koji način ćemo to riješiti. I dalje ono što želim istaknuti – da mi to možemo riješiti. (…) Prema DPR-u OS odluku o tome na koji način ćemo to riješiti trebamo donijeti do kraja ove godine. To je ono što sam pričao – ima više načina kako to možemo riješiti, ali u svakom slučaju – to trebamo riješiti. Stav Ministarstva obrane i Glavnog stožera je da mi naše borbeno zrakoplovstvo moramo imati.“
U ovotjednom intervjuu za tjednik Nacional, objavljenom u utorak, 09. kolovoza, ministar Buljević je ponešto konkretniji, i daje naslutiti da je povjerenstvo s generalom Čuletićem na čelu napravilo bar nešto od nekakvoga posla.
„Došli smo do radne verzije pet načina kako bi to bilo moguće, od najjeftinije i lako izvedive, s kojom ćemo 20 do 30 godina produžiti sposobnost s postojećim ili sličnim tipom zrakoplova. Najbolja varijanta i najskuplja, naravno, bila bi nabava novih borbenih zrakoplova, uz različite offset programe koji se tu mogu dobiti, a između toga imamo nekoliko varijanti. Na žalost, padom Vlade nismo dovršili taj projekt, ali smo sasvim sigurno trasirali dobar put da se pripreme odluke, a onda će buduće političko čelništvo države donijeti političku odluku o rješavanju tog pitanja.“
MiG-21 u HRZ živi vječno ???
Najavivši kako će MiG-ovi zasigurno još neko vrijeme biti u sastavu HRZ-a, ali neće biti i temelj njegove budućnosti, Buljević je dodao:
„Ima različitih alternativa, od polovnih zrakoplova proizvedenih na Zapadu koji su u relativno dobrom stanju, do nabave novih. Kad se odlučimo za jednu varijantu, nakon što netko ponudi bolji offset, započet će pregovori o tome kako ćemo to platiti, koliko ćemo platiti i što će nam zauzvrat dati. Kad se navode gole cijene, riječ je o cijenama koje se plaćaju tijekom deset godina, ali one uključuju i dodatne programe ako se za njih odlučimo. Najlošija varijanta bila bi da kupimo još pet polovnih MIG-ova i produžimo njihov vijek za 20 godina. Time bismo samo kupili 20 godina. Ako kupimo avione koji nam nude offset, to je za tehnološki napredak zemlje ključna stvar jer tako otvaramo radna mjesta, školujemo ljude i upisujemo se na mapu tehnološki visokorazvijenih zemalja. Osim toga, odluka kako ćemo riješiti problem borbenog zrakoplovstva i strateško je važna. Kad se 30-40 godina vežeš uz dobavljača, prioriteti moraju biti naši partneri iz NATO-a.“
Četiri i pol mjeseca prije kraja godine ništa se, nažalost, nije pomaknulo s mjesta, osim novih „trebalo bi“ i „mi moramo“. Niti je do sada pokrenuta ikakva javna rasprava koja bi dovela do društvenog i političkog konsenzusa o budućnosti ratnog zrakoplovstva, niti je uopće realno da se išta slično dogodi do kraja 2016. godine, a kamoli da se donese konačna odluka. Po svemu sudeći, izbori zakazani za rujan ponovno neće rezultirati brzim formiranjem vlasti. Ukoliko do nje i dođe tijekom mjesec dana od izbora, prioritet nove vlasti biti će hitno formiranje proračuna za 2017. godinu. Dakle, ova, 2016. godina potpuno je izgubljena za bilo kakvo ozbiljno, a kamoli sudbinsko odlučivanje o nekim novim smjerovima na području obrane, ali i šire. Usput, treba podsjetiti i da u ovih godinu i pol mandata, predsjednica države nije našla vremena za posjet 91. ZB na Plesu, niti Eskadrili borbenih aviona, iako je vrlo često imala mišljenje i o remontu MiG-ova, i o njihovom sigurnosnom stanju, i o veleizdajničkim elementima. Prva sljedeća prilika za takvu posjetu bit će već krajem ovoga ili početkom sljedećeg mjeseca, kada bi na Plesu trebao biti dovršen novi objekt za dežurni borbeni dvojac.
Kako stvari stoje, sudeći prema mogućim varijantama o kojima je ministar obrane govorio, novi hangar mogao bi biti dom postojećih i „novo dokupljenih polovnih MiG-ova“ još nekoliko desetljeća (?!?!?). Kada je prije nekoliko tjedana jedan dnevni list spekulirao kako će Hrvatska izgledati 2036. godine, najavljivao je krah mirovinskog sustava, nestanak novčanica iz svakodnevne uporabe, i uporabu osobnih robota u svakom hrvatskom kućanstvu. Sve će te novine, međutim, prema aktualnim domaćim političarima, nadživjeti samo jedna činjenica – MiG-21 u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu!