U večernjim satima petka, 15. srpnja ove godine, dio turske vojske pokušao je izvesti državni udar. Većina njihovih napora bila je ograničena na gradove Ankaru te Istanbul, iako je izgleda u pokušaju puča sudjelovalo i ponešto zapovjednika te vojske s raznih drugih lokacija u državi. Unutar 5 sati od početka ove akcije postalo je jasno da stvari definitivno ne idu po planu pobunjenih časnika, da bi onda tijekom jutra u subotu, 16. srpnja, započelo i opće gušenje sada već nedvojbeno propalog državnog udara. Borbe su načelno bile okončane te subote do ranih popodnevnih sati, a čitava je zbrka u Turskoj trajala manje od 24 sata. No, kako je postalo jasno već u smiraj tadašnjih sukoba – pravi obračun predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana s njegovim protivnicima tek je počinjao.
General zbora Akın Öztürk, do ljeta 2015. na čelu Ratnog zrakoplovstva Turske
Uhićenja vojnika direktno umiješanih u pokušaj državnog udara započela su još tijekom noći od petka na subotu, kada su mase građana vjernih Erdoğanu gazile pojedine točke zauzete od strane nasilnih pučista. Nakon toga su nastavljena uhićenja i dodatnih pripadnika Oružanih snaga Turske, za koje se smatralo da imaju veze s neuspjelim državnim udarom. Do utorka, 19. srpnja, u zatvorima se navodno skupilo preko 6.300 pripadnika vojske, a od ukupno oko 360 djelatnih osoba s činom generala ili admirala njih je oko trećina završila u zatvoru (među njima i general Akin Öztürk, za kojeg se nagađa da je vodio pokušaj državnog udara). Uz ova uhićenja, velik je broj ljudi dodatno suspendiran s posla, ili su im povučene državne licence za rad, navodno vezano uz val suzbijanja utjecaja propovjednika Muhammeda Fethullaha Gülena – osobe koju su turske vlasti proglasile začetnikom neuspjelog državnog udara. Upravo je njegova organizacija, čiju je pomoć Erdoğan obilno koristio od dolaska na vlast 2003. godine, već dugo bila poznata po aktivnoj infiltraciji državnih službi u Turskoj – što nije bio problem u doba aktivnog sukobljavanja s turskim sekularistima, ali je postalo akutna bolna točka od 2013. godine, i tadašnjeg razlaza između Erdoğana i Gülena.
Fethullah Gülen – od saveznika do neprijatelja
Ukupno gledano, posljednjih se dana čuju informacije o tome da vlasti u Turskoj procjenjuju kako je ukupno oko 100.000 građana bilo na direktan ili indirektan način uključeno u provedbu državnoga udara proteklih dana – što brojem zasigurno poprilično odskače od svega onoga što se moglo vidjeti ili naslutiti na vijestima koje su tih dana dolazile iz Turske.
Širenje čistki u Turskoj
Na listama za suspenziju našlo se i oko 9.000 policajaca, iako je na prvi pogled upravo policija ostala uvelike vjerna režimu, te predvodila akcije zaustavljanja spomenutog pokušaja državnog udara u Turskoj. Pri tome, neki izvori dodatno specificiraju ovu brojku, navodeći da je u njoj sadržano barem oko 7.900 policajaca, oko 240 službenika u ovim djelatnostima, ali i oko 615 pripadnika Žandarmerije, te 18 ljudi iz Obalne straže (koje u doba mira uvelike spadaju u resor unutarnjih poslova). Među suspendiranima se u Turskoj našlo oko 3.000 sudaca, od kojih je glavnina suspendirana odlukom Vrhovnog vijeća sudaca i državnih odvjetnika (Hâkimler ve Savcılar Yüksek Kurulu – HSYK), donesenom nakon zasjedanja u subotu, 16. srpnja popodne. Pojedini izvori spominju da je uz 2.745 civilnih sudaca i tužitelja suspendiranih u subotu, 16. srpnja, ovom mjerom kasnije dodatno zahvaćeno i više od 260 vojnih sudaca i tužitelja – gdje su svi oni zajedno okarakterizirani kao “pripadnici paralelne države“.
Škole i sveučilišta postale su političko bojište
No, val obračuna nije stao ovdje, već se posljednjih dana krenuo aktivno širiti. U velikoj mjeri njime se našao pogođen obrazovni sustav Turske, u kojem se do utorka, 19. srpnja, već govorilo i o 15.000 suspendiranih obrazovnih djelatnika, da bi idućih dana ta brojka dodatno bila povećana za još oko 6.500 ljudi, koje je tamošnje Ministarstvo nacionalnog obrazovanja optuživalo za veze s Fethullahom Gülenom. Uz ove zahvate u javno školstvo, u okvirima privatnog školstva ukinute su državne obrazovne licence za još oko 21.000 ljudi. Ukupno gledano, do srijede, 20. srpnja, Ministarstvo nacionalnog obrazovanja u Turskoj je zatvorilo oko 626 privatnih škola i sličnih institucija, za koje se smatralo kako imaju veze s Fethullahom Gülenom, ne bi li se ondje pokrenule istrage radi “zločina protiv ustavnog poretka“. Što se tiče sveučilišne razine, navodno je oko 1.570 djelatnika (mediji spominju dekane) natjerano na podnošenje ostavki, dok je tursko Vijeće za visoko obrazovanje u srijedu, 20. srpnja, djelatnicima akademskih institucija ujedno privremeno zabranilo napuštanje države (a one u inozemstvu pozvalo na brzi povratak kući). Ove su mjere opravdavane smanjivanjem rizika od bijega “navodnih suradnika koje su sudionici državnog udara imali na sveučilištima“.
Ponešto manji val otkaza pogodio je i pojedina druga ministarstva u državnome sustavu Turske. Tako se moglo čuti i o 1.500 ljudi koji su izbačeni iz Ministarstva financija, 393 iz Ministarstva obitelji i socijalne politike, 245 iz Ministarstva mladih i sporta, dok je Predsjedništvo za vjerske poslove (Diyanet İşleri Başkanlığı) navodno otpustilo oko 490 ljudi. Uz to, mediji su spominjali još i otpuštanje oko 260 ljudi iz Ureda turskog premijera, kao i provođenje dodatnih istraga protiv oko 370 ljudi s javne televizije TRT (Türkiye Radyo ve Televizyon Kurumu) – oko čijeg se emitiranja vodila aktivna borba vlasti i pobunjenika u noći od petka na subotu 16. srpnja.
Izvanredno stanje u Turskoj
Zarobljeni visoki časnici nakon propasti puča
U provođenju ovakvih istraga turskim će vlastima zasigurno biti lakše nakon što je jučer, 20. srpnja, u Turskoj uvedeno izvanredno stanje. Riječ je o mjeri zasnovanoj na članku 120. turskog Ustava, koji omogućava da se u slučajevima široko rasprostranjenog nasilja usmjerenog na ukidanje demokratskog poretka ustanovljenog Ustavom, ili ograničavanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, ili ozbiljnog narušavanja javnoga reda i mira aktima nasilja – Vijeće ministara pod predsjedanjem Predsjednika Republike, a nakon konzultacija s Vijećem nacionalne sigurnosti, može proglasiti izvanredno stanje u jednoj ili više regija, na period ne duži od 6 mjeseci. Ova mjera u praksi vlast u Turskoj koncentrira u civilnoj Vladi predvođenoj osobom predsjednika, čije ukaze naknadno treba potvrđivati i parlament u hitnom postupku.
Erdoğan objavljuje izvanredno stanje
Konkretno, proglašenje izvanrednog stanja rezultat je jučerašnje sjednice Vijeća nacionalne sigurnosti (Milli Güvenlik Kurulu – MGK), koja je prethodila dodatnoj sjednici kabineta Vlade – na kojoj se krenulo u praksu provoditi prijedloge ovog visokog savjetodavnog tijela. Usprkos činjenici da su najave govorile tek o uspostavi posebnog suda za sudionike državnog udara, te o osnivanju posebnoga zatvora za njih – na kraju je tu bilo odlučeno i o uvođenju tromjesečnog izvanrednog stanja u čitavoj Turskoj. Prema članku 121. turskoga Ustava, takvo izvanredno stanje sada mora biti objavljeno u službenom glasniku Turske, da bi onda njegovu primjenu naložio za tu svrhu sazvan turski parlament (Türkiye Büyük Millet Meclisi – TBMM) – što se očekuje još tijekom današnjega dana. Prema Erdoğanu, koji je jučer kasno navečer široj javnosti objavio uvođenje ove mjere, njeno bi proglašenje tijekom iduća tri mjeseca omogućilo “poduzimanje najefikasnijih koraka” za uklanjanje ovih prijetnji.
Iako je do sada takvo izvanredno stanje bilo uvođeno za jugoistok Turske (od 1987. do 2002. godine), zapravo nije jasno kako će njegova konkretna provedba izgledati na prostoru čitave države. Osim što se njime Vladi i Predsjedniku daje mogućnost suspendiranje prometa i javnih okupljanja, time će vjerojatno biti olakšano i provođenje pretresa i zapljena u potrazi za dokazima o sudjelovanju u državnom udaru. Uz to, moguće je i ograničavanje djelovanja medija – posebno tiska i audio-vizualnih medija – ali i svako izvođenje javnih kulturnih priredbi. Provedbu svekolikih mjera vjerojatno će kontrolirati posebno koordinacijsko tijelo, čije se osnivanje još očekuje. Prema navodima novinske agencije Anadolu se subote 23.srpnja spominjao prvi od predsjedničkih dekreta – kojim je omogućeno zatvaranje 1.043 privatne škole, 1.229 zaklada i fondacija, 19 sindikata, 15 svučilišta i 35 zdravstvenih ustanova, sve zbog pretpostavljene povezanosti s pokretom Fethullaha Gülena.
Suzbijanje puča tijekom 16. srpnja tek je započelo obračune
Kako stvari sada stoje u Turskoj, neuspjeh pokušaja državnog udara od prije šest dana zaista je za Recepa Tayyipa Erdoğana predstavljao “božji dar” (kako je on to izrazio u subotu, 16. srpnja iz 3 ujutro, tijekom govora masi pristalica na istambulskome aerodromu). No, izgleda da taj incident na kraju neće biti samo “razlogom da pročistimo našu vojsku” – za koju se priča o uvođenju dodatnih mjera civilne kontrole – već će promjene zahvatiti tursko društvo u ponešto opsežnijem dosegu (gdje kritičari spominju čak i uvođenje jednostranačke vlasti). Što će od toga zapravo zaživjeti u svakodnevnici, tek ostaje za vidjeti.
