Na jučerašnjem XVII. Općem saboru HDZ-a, predsjednik stranke Tomislav Karamarko svoje je glavno obraćanje prisutnima koncipirao kao gotovo 40 minuta dug programatski govor. Među ostalim, u 24. minuti ovog govora on se dotaknuo i pitanja obrane, u ukupnom trajanju od malo preko minute. Tom je prilikom Karamarko izjavio:

“Ali, posebnu brigu… danas je takav dan, i moramo spomenuti… moramo povesti o Oružanim snagama. Nažalost, Hrvatska vojska je proteklih 15 godina, nije bila u dovoljnoj mjeri razvijena, i sukladno obrambenoj i opće-društvenoj ulozi. Ne samo obaveze koje imamo kao članica NATO saveza, već prije svega naš nacionalni obrambeni interes nalaže nam dograditi doktrinu razvoja Oružanih snaga. Osim obnove ratnog zrakoplovstva, i drugih vidova Oružanih snaga, nove međunarodne okolnosti i koncepcija domovinske sigurnosti stavljaju pred nas, kao ozbiljnu državu, zadaću – što prije započeti s općom vojnom obukom, koja može biti ročnog ili drugog karaktera. Obrana domovine nije samo pravo, nego i ustavna dužnost. Osim toga, doktrina isključivog oslonca na profesionalno obučene snage, lišila je u određenoj mjeri Oružane snage i njihove opće-društvene uloge, koju moramo obnoviti“.

Više je tu zanimljivih detalja. Kao prvo, s ove političke instance spominje se dogradnja doktrine – čime se tijekom prošle godine aktivno bavio prethodni načelnik Glavnog stožera OS RH. No, imajući u vidu sintagmu “doktrina razvoja OS“, možda je tu zapravo riječ i o dogradnji nedavno usvojenog Dugoročnog plana razvoja OS RH, ili o izradi novog Strateškog pregleda obrane, koji je posljednji put bio rađen u ljeto 2013. godine.

Na sabor HDZ-a Karamarko je došao nakon proslave 25. obljetnice OS RH

Nakon toga, Karamarko spominje i “vidove Oružanih snaga“. Riječ je o izrazu tipičnom za stariju vojnu terminologiju, kojeg je Vojni leksikon, (Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1981, 678 str.) definirao: “dijelovi oružanih snaga namijenjeni za vođenje oružane borbe, pretežno u određenoj geografskoj sredini (kopno, more, zračni prostor)“. Ovaj je izraz u novijoj vojnoj terminologiji RH bio nadomješten izrazom “grana”, kojeg se učestalo koristilo u praksi te dokumentima tijekom posljednjih godina. Dok ponovno izranjanje ovog davno odbačenog termina ostaje svojevrsnom zanimljivošću posljednjih dana, ipak je nedvojbeno da će obnova i modernizacija Hrvatske ratne mornarice biti posebno velik izazov za Lijepu našu.

Dok posljednjih mjeseci ostaje upitnom ovdje spomenuta “koncepcija domovinske sigurnosti” – koju ne samo da se nije krenulo provoditi, već nije niti jasno predstavljena javnosti. O ovom problemu smo nedavno pisali i na portalu Obris.org, dok je onda otvorenim ostalo i pitanje spomenute “opće vojne obuke“. Ideja ponovnog uvođenja, odnosno odmrzavanja nekad postojećeg sustava obveznog služenja vojne obveze tijekom posljednjih mjeseci već je bila natuknuta – no, prilično je nejasno o čemu se tu sada radi, i na koje se tu “karaktere” zapravo misli. Naime, ostaje nedvojbenom činjenica da je upravo HDZ tijekom 2007. praktično pa ukinuo dugogodišnji sustav obveznog služenja vojne obveze – kako iz financijskih, tako i iz ozbiljnih sustavnih razloga. Nažalost, većina je mladih u Hrvatskoj tu temu doživljavala ne kao pravo, već upravo kao obvezu (ustavnu ili tek zakonsku) – i činjenično se ispunjenje rečene obveze masovno zaobilazilo kroz sustav civilnog služenja ove obveze. Kako će odmrzavanjem sustava služenja opće vojne obveze ujedno biti odmrznut i sustav civilnog služenja – bez temeljnih promjena nacionalne klime i svih relevantnih državnih sustava, teško da će racionalno biti moguće na lak ili jeftin način obnoviti neki prisilni sustav općeg ispunjavanja spomenute obveze.

Pri tome ostaje otvorenom i činjenica da dovođenje u pitanje oslonca Republike Hrvatske na profesionalnu vojsku državu vraća dobrano preko 10 godina u prošlost. Ako se prisjetimo nešto podrobnije, konačna odluka između sustava ročne ili profesionalne vojske u RH nije donesena najednom. Riječ je bila o temi na koju se svojedobno pisalo, koju se detaljno razmatralo, i koja u RH nije bila odlučena poprijeko ili na brzinu. Već tada se spominjalo kako profesionalne oružane snage sa sobom nose niz i prednosti i mana – da to nije neki paket-aranžman nakon čijeg uvođenja više ne treba raditi. Tako i “opće-društvena uloga” profesionalnih Oružanih snaga Republike Hrvatske traži konstantan rad – kojeg je posljednjih dosta godina često i nedostajalo. Tu je veliku ulogu odigralo i neodgovorno financiranje obrane, kao i dugogodišnji društveni oslonac na veteransku tematiku nauštrb one aktualne, obrambene. Kako takve loše trendove gledamo već dugo, nije ni čudo da “opće-društvena uloga” OS RH na kraju nije sukladna željenoj. No, bez ozbiljnih ulaganja u Hrvatsku vojsku, teško da će tu doći do suštinskih promjena, bez obzira na deklarirane želje iz političke sfere.