Prošloga tjedna (u četvrtak 7. travnja) održano je s manjom odgodom tradicionalno svečano obilježavanje obljetnice hrvatskog ulaska u NATO. Organizator je, kao i do sada, Izaslanstvo Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, na čelu s predsjednikom Damirom Krstičevićem, a nakon uvodnih i pozdravnih govora nešto veća izlaganja održali su glavni tajnik Parlamentarne skupštine NATO-a David Hobbs, načelnik GS OS RH Mirko Šundov i stalni predstavnik RH pri NATO-u Boris Grigić. Pri tome, inozemni gost David Hobbs govorio je o ulozi i misiji Parlamentarne skupštine NATO-a u kontekstu suočavanja sa sigurnosnim ugrozama 21. stoljeća, dok je veleposlanik Grigić dao i sadržajni uvod u nadolazeći NATO summit u Varšavi. Oba izlaganja bila su vrlo zanimljiva i poučna za pojedince iz publike, prije svega za ministra obrane Josipa Buljevića te predsjednika saborskog Odbora za obranu Igora Dragovana. Naime, i Grigić i Hobbs su podsjetili na dogovor NATO-članica o jačanju obrambenog proračuna postignut u rujnu 2014. na NATO summitu u Walesu – pri čemu, jasno, glavnu odgovornost ima ministar obrane, ali ni saborski zastupnici ne samo da ne smiju prati ruke od dogovorenih obveza, već moraju dati sve od sebe da se one poštuju. No, idemo redom.
Parlamentarci i proračun
Govoreći o sigurnosnim izazovima 21. stoljeća, David Hobbs istaknuo je dva najočitija – (1) Rusiju, koja pribjegava korištenju sile, zauzimanju teritorija i destabilizaciji susjeda, te (2) Islamsku državu ili Daesh, koja upražnjava sablažnjive metode pri zauzimanju i kontroli teritorija u svojoj regiji, i terorističkim akcijama van nje. No NATO savez, istaknuo je Hobbs, istovremeno mora djelovati na više strana odjednom, pa tako Savez i dalje održava svoje misije u Afganistanu i na Kosovu, nadzire zračni prostor nad Albanijom, Slovenijom i baltičkim državama, patrolira Mediteranom i pruža potporu Afričkoj uniji, te u Europi raspoređuje proturaketnu obranu. U tom smjeru kreće se i rad Parlamentarne skupštine NATO-a, koja djeluje kao svojevrsni parlamentarni think-tank, a njeni članovi pomažu jamčiti nacionalnu parlamentarnu potporu koja, prema Hobbsu, može biti od fundamentalnog značaja. „NATO parlamentarna skupština osigurava da tu postoji skup parlamentaraca, u svakoj savezničkoj zemlji, koji su posebno dobro upoznati s NATO odlukama i politikama – koji su zato onda i posebno dobro osposobljeni za preuzimanje vodstva u parlamentarnim diskusijama vezanim uz NATO odluke“, rekao je Hobbs, podsjećajući kako je parlament taj koji kontrolira proračun, uključujući i obrambeni proračun. Tu parlamentarci trebaju imati glavnu riječ:
„Ključna uloga za parlamentarce danas, ali i ubuduće, biti će branjenje same obrane, suočene s mnogim drugim konkurirajućim prioritetima, u samim parlamentima, ali i šire, među nacionalnim troškovnim prioritetima. Oni moraju te stvari objasniti i javnosti. Ne treba posebno spominjati da su parlamentarci u neposrednom dodiru sa javnim mnijenjem. Oni igraju centralnu ulogu u javnim raspravama o vanjskoj politici i obrani, pomažući da se donose i oblikuju odluke, da se gradi javna potpora za NATO, njegove uloge i nastojanja. Ovo može biti jedna vrlo teška zadaća. Svi oblici javne potrošnje su pod posebnim pritiskom, i tu treba obrazložiti zašto bi baš obrambeni troškovi morali imati viši prioritet od nekih drugih. To će biti od prijelomnoga značaja u godinama koje dolaze, gdje će parlamentarci biti u središtu diskusija oko pojedinih obrambenih sposobnosti, i naravno, za to potrebnih sredstava“.
S obzirom na pojavu novih izazova, kao i naznaka nekih koji će tek doći, NATO mora imati dovoljno snaga za pružanje garancije saveznicima koji se osjećaju posebno ranjivo. No do takvih snaga ne dolazi se na jeftin način, rekao je Hobbs, dok je ministar Buljević vjerojatno gutao knedle: „Države NATO saveza su se dogovorile da će zaustaviti opadanje svojih odvajanja za obranu i da će dostići razinu odvajanja od 2 posto svog BDP-a za obranu. I od te potrošnje – da će odvojiti 20 posto za investiranje u sposobnosti. NATO parlamentarna skupština naglašava potrebu jačanja sposobnosti, i ispunjavanja tih preuzetih obveza novčanih izdvajanja – ne samo da bi se pribavilo sposobnosti, već i da bi se očuvalo transatlantsko savezništvo, solidarnost“.
Pojavom novih prijetnji, istaknuo je u svom izlaganju i Boris Grigić, hrvatski predstavnik pri NATO-u, i summit u Walesu prije gotovo dvije godine postao je izuzetno važan, s postavljenim neočekivanim, ali izuzetno bitnim ciljem: „Dogovorene su aktivnosti koje će osigurati da Savez uspješno se odupre tim novim prijetnjama, dogovoreno je da sve članice Saveza do 2025. povećaju izdvajanja za obranu na 2 posto BDP-a, od čega 20 posto treba biti utrošeno na opremu i istraživanje. Tu bih, međutim, dodao nešto što je isto jako važno – a to je da nije važno samo koliko se izdvaja, važno je i kako, za što se izdvaja, i koji su učinci tih izdvajanja. Tako da tih 2 posto i 20 posto ne treba gledati statički, nego treba gledati u jednom malo širem kontekstu“. Odražavajući ovdje stav kojeg se u Walesu moglo čuti od njemačkih predstavnika, Grigić kao da je time pokušao pomalo olabaviti rječnik NATO dogovora, ostavljajući dodatnog prostora između navodnog statičkog gledanja na dogovoreno, te tog “šireg konteksta”, koji je u svjetlu aktualnih financijskih okvira obrane u Hrvatskoj danas jednako tako znanstvena fantastika.
No, bez obzira na individualne ciljeve država-članica, koji se uglavnom fokusiraju na nacionalnu sigurnost i vitalne gospodarske interese, za Grigića je bitno naći komprimisno rješenje koje bi dovelo do ispunjavanja NATO-ciljeva. U tom smislu treba gledati i nadolazeći summit u Varšavi:
“Cilj summita u Varšavi, moglo bi se ukratko reći, je pokazati da su zadaće koje smo dobili u Walesu izvršene, i ujedno pripremiti put za dalje. A taj put za dalje je adaptacija saveza. ‘Adaptacija’ je na neki način moto u ovome trenutku u NATO-u. Adaptacija saveza, i to u tri pravca – u vojnom, političkom i institucionalnom. U vojnom smislu moraju biti ostvarene odluke donesene u Walesu, mora biti ostvaren napredak u obvezi obrambenih izdvajanja, moraju biti dovršene strategije o ulozi NATO-a u odgovoru na hibridne prijetnje i na kibernetičke prijetnje, treba nastaviti prilagođavati vojni postav, koji bi trebao ispuniti ciljeve odvraćanja i obrane. Koji je sada taj postav – u ovome trenutku je već lagano s tim počelo, i postignuti su rezultati na tom putu. Međutim, to se mora nastaviti“.
Novo sjedište NATO je za summita u Walesu još itekako bilo u izgradnji
U političkom smislu, nastavio je Grigić, treba definirati i daljnji odnos NATO-a s Ruskom Federacijom, treba modernizirati suradnju s partnerima, definirati nastavak angažmana u Afganistanu, i potvrditi trajnu vrijednost “politike otvorenih vrata“. U institucionalnom smislu treba prilagoditi i ubrzati procedure odlučivanja, preispitati organizacijsku strukturu Sjedišta, i adaptirati zapovjednu strukturu. To su poslovi koji jednako okupiraju sve države članice, velike i male, no kako se moglo čuti u nastavku – na pojedina ključna pitanja su pogledi država unutar NATO saveza i prilično različiti.
Europa vs. SAD ?
Europske članice NATO-a sve će se manje moći oslanjati na svog velikog američkog brata. Kako je napomenuo David Hobbs, ni biračko tijelo SAD-a više ne želi nastaviti subvencionirati obrane „dobrostojećih Europljana“. Zato će jedan od glavnih zadataka Parlamentarne skupštine NATO-a biti isticanje potrebe da i „Europljani ispune obveze financiranja koje su preuzeli na NATO summitu u Walesu 2014. godine“. I američka veleposlanica u RH Julieta Noyes, koja se nalazila među uzvanicima saborskoga skupa, podcrtala je važnost podjele tereta, kao i važnost toga da svi saveznici ispune svoje obveze o 2% BDP-a za obranu. Hobbs je ponovio da su mu na nizu sastanaka u američkom Kongresu članovi kongresa jasno dali do znanja da njihovo biračko tijelo „postupno postaje oneraspoloženo saznanjem da mi plaćamo 5 posto ne bi li branili bogate europske države, koje u ponekim slučajevima troše i manje od 1 posto na svoju vlastitu obranu“.
Osobno bi, dodao je Hobbs, želio vidjeti ubrzanje tablice rokova dogovorene u Walesu – s 2025. godine na 2018. godinu:
„Ja mislim da bi to trebali promatrati kao apsolutni minimum. Tu govorimo… Amerikanci su bili fenomenalni po tome kako su odgovorili na nove izazove. Spomenimo tu European Reassurance Initiative kao jedan primjer. I ja osobno mislim da je vrijeme da Europljani sastave i vlastitu “Reassurance” inicijativu za Amerikance – da kažemo kako smo spremni ponijeti naš pravedan udio u teretu. Jer, na dugi rok ovo nije održivo. Ne moraju tereti biti jednaki – moraju biti pravedno proporcionalni“.
Očito je da prestojeći summit u Varšavi neće biti lak ni za hrvatskog ministra obrane, koji će morati objasniti zbog čega je ove godine hrvatski obrambeni proračun ponovno pao, umjesto da ostane barem na istoj razini kao i prošlogodišnji. Teško da će ministru Buljeviću i današnji sastanak s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom biti lagan, jer ministar obrane ipak nije ministar financija (u čije ime ministar obrane Buljević tako rado govori kada je u pitanju proračun MORH-a).
