Za rano popodne sutra, 15. ožujka, sazvana je ukupno druga po redu sjednica Odbora za obranu u ovome sazivu Hrvatskog sabora. Dnevni je red nakrcan sa čak tri problematične radne točke, o kojima smo pisali proteklih tjedana na portalu Obris.org.
Kao prvo, tu je Prijedlog državnog proračuna za aktualnu 2016. godinu. Riječ je o dokumentu za koji je teško naći riječi kojima bi se odgovarajuće opisalo čitavu lepezu loših stvari koje nosi sektoru obrane RH u predstojećim mjesecima. Naime, već prije oko mjesec dana, kada su svjetlo dana ugledale Smjernice za izradu proračuna, bilo je jasno da se aktualna ekipa na vrhu Ministarstva obrane u praksi odrekla svih sektorskih planova i želja iz proteklih godina. Tada najavljeno smanjivanje obrambenog proračuna za 268,3 milijuna kuna (na zaključno oko 1,22 posto BDP) ne samo da u konačnici nije barem donekle bilo kompenzirano drugim izvorima financiranja (kako smo se uzaludno nadali krajem veljače) – već je smanjivanje tu čak i dodatno produbljeno.
U dokumentima Prijedloga proračuna objavljenim 10. ožujka, koji su tada i otposlani iz Vlade u Sabor, taj je rez proširen za dodatna 103,44 milijuna kuna – tako da planirani rashodi za obranu u 2016. sada iznose ukupno 371,74 milijuna kuna manje nego što se za te svrhe planiralo trošiti protekle 2015. godine. Time bi nacionalno odvajanje za obranu ove godine palo na samo 1,17 posto BDP-a, što je najniži udio takvog izdvajanja u povijesti samosvojne Hrvatske. Riječ je o iznosu koji itekako dovodi u pitanje elementarno funkcioniranje obrambenoga sustava, te praktično ostavlja tek minimalni prostor za ikakvo normalno reagiranje na bilo kakva krizna stanja koja bi državu mogla zadesiti do kraja godine. A što su takva neprestana rezanja obrambenog proračuna značila za susjednu, Slovensku vojsku, zorno je ovih dana objasnio general bojnik Alan Geder, zamjenik načelnika Generalštaba SV. Slovenija je za obranu izdvajala 1,18%BDP-a bila 2012. godine, da bi u prošloj godini završila na 0,95% BDP-a, čime se svrstala u sredinu donjeg doma NATO članica.
Bez novaca pred krizu?
Da se paralelno s ovim drastičnim rušenjem obrambenih financija u RH o krizama itekako razgovara, najbolje svjedoče upravo preostale dvije točke dnevnoga reda sutrašnjeg Odbora za obranu. Naime, paralelno s ubijanjem operativnih sposobnosti Hrvatske vojske, aktualna je vlast u parlamentarni postupak poslala i dva prijedloga zakonskih izmjena – kojima se otvara prostor za dodatno angažiranje OS RH, i to bez da se ujedno postave ikakve granice potencijalnog opsega ili trajanja takvih aktivnosti.
Riječ je tu o (1) “Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o obrani, s konačnim prijedlogom zakona”, te (2) “Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o nadzoru državne granice, s konačnim prijedlogom zakona”. Nažalost – usporedivo sa smušenom idejom o ponovnom uvođenju obveznog ročnog služenja vojne obveze, koja je iz redova vladajuće koalicije isplivala na prošlome Odboru za obranu, 24. veljače ove godine – ni izmjene ova dva zakona, o kojima će Odbor za obranu sutra raspravljati, nisu ništa ozbiljnije ili promišljenije.
Dio problema sa spomenuta dva zakonska prijedloga bio je vidljiv već u trenutku kada je o njima raspravljala Vlada RH, na svojoj 6. sjednici, održanoj 4. ožujka ove godine. Već istoga dana su se o nekim problemima ovog koncepta korištenja OS RH oglasile pojedine u problematiku upućene udruge civilnoga društva, da bi i portal Obris.org pokušao razložiti neke od operativnih problema koje sa sobom nose takvi neodgovorni te zbrzani zahvati u zakonsku osnovu obrambenoga sektora. O čemu se tu radi dobro ilustrira i činjenica da je Slovenija – koju su hrvatski inicijatori ovih zakonskih promjena i izričito uzeli za uzor – o ovakvoj materiji raspravljala preko četiri mjeseca. Tijekom tog razdoblja službena Ljubljana konačno je došla do propisa bitno različitog od svega što predlaže Vlada RH – do zakona kojeg dodatno prate i posebni provedbeni pravilnici, kao i usuglašeni planovi rada vojske i policije (što sve u hrvatskome slučaju nitko uopće ne predviđa).
Zatvaranje “balkanske rute”
Koliko je zapravo sporna ova materija, koju vladajući kroz Sabor planiraju protisnuti u hitnome postupku, moglo se dobro vidjeti i tijekom proteklog tjedna u Zagrebu. Naime, već tada je došlo do regionalnih političkih promjena koje itekako utječu na predložene propise – ako ništa drugo, a ono na metodu njihova donošenja, koja bi trebala biti “po hitnome postupku” – sa samo jednim čitanjem, i sa malo dodatnih prilika da se ove loše i problematične zakonske prijedloge ipak ponešto dopuni te sredi.
Naime, hitnost postupka pri parlamentarnoj obradi ovih propisa je u njihovim prijedlozima bila opravdana sintagmom o “dosezima migrantske krize”. Tu je bitno napomenuti da je spomenuta migrantska kriza doživjela velike promjene tijekom proteklog tjedna, nakon što je u kasne noćne sate s ponedjeljka 7. ožujka na utorak 8. ožujka u Bruxellesu postignut sporazum vođa Europske unije o zatvaranju tzv. “balkanske rute” i otvaranju dodatnih pregovora s Turskom oko obuzdavanja ljudskoga vala koji iz te zemlje zapljuskuje Europu. Iako je i po postizanju nekakvog suglasja i dalje ostalo stajati protivljenje Mađarske, Slovačke i Poljske ikakvom primanju ljudi u EU, posljedice ovoga sporazuma su vrlo brzo postale jasno vidljive i u Hrvatskoj. Naime, Slovenija je u ponoć s 8. na srijedu 9. ožujka zatvorila svoju državnu granicu za sve osobe koje ne zadovoljavaju barem jedan od 3 uvjeta: (1) da su stranci koji zadovoljavaju uobičajene uvjete za ulazak u državu, (2) da su osobe koje traže međunarodnu zaštitu baš u toj državi, ili (3) da su pojedinci kojima se po obradi dozvoli ulaz iz humanitarnih razloga, predviđenih u propisima o schengenskom graničnom režimu. Time je Slovenija praktično pa odlučila zaustaviti masovan protok ljudi koji smo gledali proteklih mjeseci. No ona to nije učinila sama, budući su u brzome ritmu slično postupile i Hrvatska, Srbija i Makedonija – čime je kompletna migrantska kriza odmaknuta od glavnine EU i preseljena na ionako problematičnu granicu Grčke i Makedonije.
O reakcijama Hrvatske na ovu veliku promjenu moglo se detaljnije čuti u srijedu 9. ožujka, kada su tematsku konferenciju za tisak održali premijer Tihomir Orešković i ministar unutarnjih poslova RH Vlaho Orepić. O događanjima u Bruxellesu i posljedicama skupa od 7. ožujka premijer Orešković tada je naglasio:
“Dok sam bil u Bruxellesu, mislim, moja prva izjava, kad sam stigao, je bila… da jedna tema će biti, ak ćemo zatvoriti “Balkansku rutu”. Hrvatska, Slovenija, i čak Austrija, nama je bil cilj da u dokument može vrlo jasno bit poruka da ova “Balkanska ruta” je zatvorena. I to je bil naš stav. Mi smo se, čak, mislim u pola 12… mislim, bila je dugačka noć… smo se u pola 12 navečer našli sa predsjednikom Junckerom, Tuskom, kancelarkom iz Njemačke, Merkel, premijer Slovenije, Austrije i ja… i tu smo na kraju definirali taj, možemo reći, tekst. Na kraju. Pa smo se… na kraju smo, možda, izbacili taj jedan dio – koji baš vrlo jasno je rekao da će biti ruta zatvorena… Ali, u principu… Što je bila poruka? Poruka, mislim da je bila jasna – i nama je bila bitna ta poruka… i što se danas događa na toj ruti… da ilegalni migranti više neće prolaziti ovom rutom. I to, na kraju, što smo u taj dokument stavili…“
Nadalje, Orešković je sažeo i prve posljedice pravno-policijskog domino-efekta na granicama niz dotadašnju “balkansku rutu”:
“I, jučer ste čuli da Slovenija, u principu, su aktivirali ova schengenska pravila… i što to znači? To u principu znači da, ukoliko netko ne traži azil, tu neće proći kroz Sloveniju – što je stvorilo jedan domino-efekt… mi smo isto to aktivirali, i Srbija je to aktivirala, tako da… u principu, mi smo išli u… Evo, u roku od dva tjedna, opet… Kad sam prošli put bil u Bruxellesu, mi smo onda imali nekakvih 3200, ak se sjećate, Austrija je onda pustila 3200… oni su to spustili na 80 (800 ???, op.a.)… onda smo spustili, mislim, Slovenija na 580… Tako da danas, u principu, smo na nula. Što je… mislim, pozitivan rezultat za Hrvatsku, i za naše susjede“.
Reakciju susjedne Srbije na danu situaciju plastično ocrtava priopćenje MUP-a Republike Srbije od 8. ožujka, u kojem kratko stoji:
“Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije obaviješteno je od Hrvatske da članica Europske unije Slovenija od ponoći počinje primjenjivati novi režim ulaska u Schengensku zonu, kao i da neće primati migrante, bez važećih viza i putovnica, čime se praktično zatvara „balkanska ruta“. Imajući u vidu novi režim koji je primjenila članica Europske unije, Srbija ne može dozvoliti da postane sabirni centar za izbjeglice, tako da će sve mjere usuglašavati sa Europskom unijom i recipročno ih primenjivati na svojim južnim i istočnim granicama, prema Makedoniji i Bugarskoj“.
Tim nizom promjena migrantska kriza od ponoći s 8. na 9. ožujka najednom se našla odgurnuta s istočnih granica Hrvatske za oko 520 kilometara zračnom linijom na jugoistok. Dok je ovaj razvoj događaja Mađarska popratila propagandnim mjerama za unutarnju političku uporabu – proglašavanjem izvanrednog stanja i slanjem dodatne vojske i policije na granice – u Hrvatskoj se tek postavilo pitanje broja ljudi koje su ove promjene zahvatile “u tranzitu” kroz RH. Na pitanje novinar o ovoj temi je ministar Orepić odgovorio “… ima u Slavonskom Brodu još 408 osoba. U procesu je definiranje povratka tih ljudi u Grčku“, dok su gotovo pa istodobno pojedini domaći mediji prenijeli podatke da iako u Slavonski Brod od subote 5. ožujka nisu pristizali dodatni migranti, ondje stoji “320 osoba koje nemaju uvjete za prolaz prema zapadnim zemljama EU“. Uz to su prenošene i izjave Ivana Usmianija, koordinatora interventnog tima Hrvatskog crvenog križa u tranzitnom centru za izbjeglice u Slavonskom Brodu, koji je istaknuo:
“Promijenili smo aktivnosti, jer se ljudi sada ovdje duže zadržavaju. Više je posla za naš tim za psihosocijalnu pomoć, proširujemo broj aktivnosti, prvenstveno radionice za djecu. Najveći je problem što su ljudi u neizvjesnoj situaciji, ne znaju što će bit dalje. Naši timovi ih pokušavaju smiriti“.
Iz svega toga jasno se vidi da je s 9. ožujkom temeljito promijenjen profil krize s kojom se Hrvatska aktivno suočila u rujnu prošle godine, i koja je tijekom proteklih gotovo 6 mjeseci kroz Hrvatsku pronijela ukupno preko 658 tisuća migranata.
Pitanje odraza ovih aktualnih promjena na svakodnevnu stvarnost, ali i na proceduru odlučivanja u Hrvatskom saboru, postavilo se u jutarnjim satima u petak, 11. ožujka – kada je Sabor na plenarnoj sjednici krenuo glasati o dopunama dnevnog reda, ne bi li u proceduru pustio dan ranije javnosti predstavljeni proračun, ali i tjedan dana ranije od Vlade RH izglasane prijedloge izmjena Zakona o obrani te Zakona o nadzoru državne granice.
Dodatni sporovi i političko preglasavanje
Tog je jutra predsjednik Sabora Željko Reiner ustanovio postojanje kvoruma i predložio stavljanje ukupno 12 dodatnih točaka na dnevni red sjednice – od čega su se upravo dopune Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice našle kao prve na popisu. Da bi ti akti bili razmatrani po hitnoj proceduri, članak 227 Poslovnika traži posebno izjašnjavanje – na koje su se onda nadovezali i zahtjevi zastupnice Vesne Pusić u ime kluba Hrvatske narodne stranke i zastupnice Dragice Zgrebec u ime kluba SDP-a, da ti propisi ne budu razmatrani hitnim postupkom. Vesna Pusić je taj zahtjev obrazložila izjavom:
“Gospodine predsjedniče, klub Hrvatske narodne stranke protivi se hitnosti postupka u slučaju točke 1, i vezano na to točke 2 – dakle, Prijedloga zakona o dopuni Zakona o nadzoru državne granice, s konačnim prijedlogom zakona, a vezano isto, i na Prijedlog zakona o dopuni Zakona o obrani. To je vezano na izbjegličku krizu, i situaciju sa izbjeglicama na takozvanoj “balkanskoj ruti”.
Kao što znamo, u međuvremenu je “balkanska ruta” zatvorena. Dakle, ljudi više ne dolaze iz Turske, odnosno iz Grčke preko ove rute u Europu. Ne samo da je zatvorena ruta, nego je i Europska unija uznapredovala u sporazumu s Turskom o jednom sasvim novom modelu zbrinjavanja izbjeglica koji se nalaze u ovom trenutku… iz Turske… Prema tome, ne vidimo razloga da bi se ovi zakoni, u trenutku kad više nema izbjeglica na granicama… da bi se donosili po hitnom postupku, i smatramo to nepotrebnom militarizacijom“.
Za razliku od ovog zahtjeva, traženje kluba SDP-a je bilo manje aktualno – opravdavši svoje inzistiranje na redovitom zakonodavnom postupku više načelno, riječima “Očekivali smo, s obzirom da ste uvijek imali primjedbe kada se donose zakoni, koji ne udovoljavaju hitnosti po našem Poslovniku – očekivali smo da će nova Vlada dati mogućnost da se o svakom zakonu koji nije usklađivanje s europskim zakonodavstvom raspravlja u dva čitanja“. Na ova traženja se po pitanju primjene hitnog postupka za svaki od ovih pojedinih zakonskih prijedloga onda i posebno glasovalo.
Glasovanje o hitnom postupku izmjena Zakona o obrani, Sabor, 11. ožujka 2016. godine
Rezultati glasovanja su bili taman na granici većine koju Domovinska koalicija ima u ovome sazivu Hrvatskoga sabora. Naime, za “Prijedlog zakona o dopuni Zakona o nadzoru državne granice, s konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, P.Z. broj 11” glasovalo je 76 “za”, 1 “suzdržan”, 43 “protiv”, dok je samo koju minutu kasnije za “Prijedlog zakona o dopuni Zakona o obrani, s konačnim prijedlogom zakona, hitni postupka, P.Z. broj 12” glasovalo opet 76 glasova “za”, ali i 45 “protiv”, te ništa “suzdržano”. Time je saborska većina odlučila da se spomenute zakonske izmjene ipak rade po hitnome postupku, kao da na vrata Hrvatske kuca kriza, iako se samo dva dana ranije od premijera Oreškovića moglo čuti kako je priljev migranata opao – “Tako da danas, u principu, smo na nula. Što je… mislim, pozitivan rezultat za Hrvatsku, i za naše susjede“.
Dakle, iako krize na granicama RH više nema, idućih će dana Sabor o ovim iznimno loše pripremljenim zakonskim izmjenama raspravljati skraćeno – ostavljajući time široko otvorena vrata mogućnosti da jednako kao i u petak 11. ožujka (po pitanju procedure donošenja), saborska većina za koji dan usporedivom automatikom i usvoji ova dva problematična, te u praksi iznimno teško primjenjiva zakonska prijedloga.
