Dva tjedna nakon početka dragovoljnog služenja vojnoga roka, 27. travnja 2012. godine, jučer je u Središtu za temeljnu obuku u Požegi prisegnuo je osmi naraštaj dobrovoljnih ročnika. U to kratko vrijeme, već je 10 osoba odustalo od služenja, tako da je na kraju, umjesto punog kontingenta od 400 (360 muškaraca i 40 žena), 12. svibnja svečano prisegu položilo ukupno 390 dobrovoljnih ročnika – 351 muškarac i 39 žena. Svečanosti su prisustvovali ministar Ante Kotromanović, načelnik Glavnog stožera Drago Lovrić, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske Dragutin Repinc, predstavnici grada Požege i Požeško-slavonske županije, roditelji i članovi obitelji dragovoljnih ročnika. I to je sve izgledalo kako treba i prilično dobro.
Ponešto je lošiji ukupni učinak čitavog projekta dobrovoljnog služenja vojnoga roka. Naime, prema danas objavljenim sumarnim podacima, kroz dosadašnjih sedam naraštaja dragovoljnih ročnika – od kraja 2008. godine, od kada se provodi dragovoljno služenje vojnog roka, pa do sredine studenog 2011. godine – program obuke završio je 1781 ročnik, od čega 1579 muškaraca i 202 žene. Također, MORH je od 2008.godine do danas – dakle, u praktično 3 i pol godine trajanja dobrovoljnog služenja vojnoga roka – potpisao Ugovor o prijemu u djelatnu vojnu službu sa 1138 osoba, koje su završile dragovoljno služenje vojnog roka, od čega s 1016 vojnika i 122 časnika.
Sve je to jako daleko od planova s kojima se krenulo u uspostavu čitavog sustava dobrovoljnog služenja vojnoga roka. Naime, Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga RH 2006.-2015. (DPR), već na svojoj 6. stranici navodi načelne željene vrijednosti broja ljudi u obrambenome sustvu RH za promatrano plansko razdoblje – “…vizija OS RH je: veličina OS RH koja neće prelaziti 16 000 djelatnih vojnih osoba, 2 000 civilnog osoblja, 2 000 dragovoljnih ročnika (ukupni godišnji kontingent) i do 6 000 pripadnika ugovorne pričuve“.
Dakle, 2000 dobrovoljnih ročnika godišnje – a ne 1781 osoba u 3 godine!
Kada te ukupne, danas objavljene brojke pogledamo u prosjeku – svedeno na godišnju razinu – rezultati postignuti tijekom proteklih 3 i pol godine još su manje sjajni. Naime, na godinu je obuku dovršilo zaokruženo 594 čovjeka (29,68 posto planirane kvote), od čega je Ugovor potpisan s njih 325 godišnje (prosječno 290 vojnika i 35 časnika godišnje, tijekom posljednje tri i pol godine). Pri tome, od po dvije godišnje ture dobrovoljnih ročnika, oni koji su tu zanimaciju upražnjavali tijekom jeseni 2010. godine prošli su najlošije – budući da za taj period nije bio sklopljen ni jedan ugovor o prijemu u djelatnu službu, ni za vojnike, a ni za časnike.
Naravno, sveprisutna kriza nije poštedila ni dragovoljne ročnike – dok je tijekom prvih sedam naraštaja (do studenog 2011.) dobrovoljno služenje vojnoga roka nosilo mjesečnu novčanu naknadu u iznosu od 2660,00 kuna (uz naknadu putnih troškova za dolazak na služenje i odlazak, osnovno zdravstveno osiguranje, osiguranje od ozljede na radu i profesionalne bolesti, te smještaj i prehranu) – ovaj sadašnji, 8. naraštaj, sukladno “Pravilniku o izmjeni i dopuni Pravilnika o dragovoljnom služenju vojnog roka” (NN 29/12, od 7. ožujka 2012. godine), po prvi put dobiva mjesečnu novčanu naknadu od tek 1.200,00 kuna (uz već spomenute – naknadu putnih troškova za dolazak na služenje i odlazak, osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje, osiguranje od ozljede na radu i profesionalne bolesti, smještaj i prehranu). Gdje, dakle, dobrovoljno služiti vojni rok našim mladim građanima ispada gotovo manje isplativo nego ozloglašeno volontiranje – u skladu sa “Zakonom o poticanju zapošljavanja”, kojeg je na prijedlog ministra rada Miranda Mrsića Sabor donio 11. svibnja ove godine.
Dok je naknada za dobrovoljce ispala i više nego prepolovljena, trajanje dobrovoljnog služenja i nadalje je 8 tjedana – u ovom, kao i u proteklih pet naraštaja – u skladu s izmjenjenim “Pravilnikom o dragovoljnom služenju vojnog roka” (Narodne novine” broj 70/08 i 97/09 – od 7. kolovoza 2009.). Za razliku od njih, prva su dva naraštaja dobrovoljih ročnika (od studenog 2008., pa zaključno do srpnja 2009. godine) navodno to isto, manje ili više, obavljala u ukupno 14 tjedana temeljne i specijalističke obuke.
Dakle, s jedne strane, čestitke dragovoljcima na prisezi! Na njima stvarno posljednjih godina počiva ukupna skromna nadopuna ljudstva hrvatskog obrambenoga sustava – kako vojničkoga kadra, tako i časnika (gdje više nitko ni ne spominje zlosretni Projekt “Kadet”, kojeg je po broju pribavljenih časnika dobrovoljno služenje deklasiralo praktično već nakon svog prvog naraštaja). S druge strane, treba primjetiti da dobrovoljno služenje ipak postupno traje sve kraće, za sve manje novca – što možda još nije dovelo do opadanja javnoga interesa, ali zasigurno hoće, čim gospodarska kriza iole oslabi u Hrvatskoj.
