Prije nešto više od dva mjeseca, točnije 07. siječnja, državna Agencija Alan ponovno je objavila ukupno 3 natječaja – jedan za prodaju 7 rabljenih helikoptera Mi-24V, drugi za prodaju 2 transportna zrakoplova AN-32B, i treći za prodaju 6 školskih zrakoplova (po 3 PC-9 i PC-9M). Riječ je, dakle, o natječajima za prodaju letjelica koji su prvi puta objavljeni 11. studenog 2014. godine, i na kojima, na opće iznenađenje, nije bilo zainteresiranih kupaca. Na ponovljenom natječaju je, čini se, situacija drugačija, pa nam na pitanje o isteku rokova predsjednik Uprave Agencije Alan, Ivica Nekić, odgovara kako je natječaj još uvijek aktualan jer su „još u tijeku pregledi robe“.
Portal Direktno.hr nedavno je, među ostalim, objavio i da se za transportne Antonove zanima državna ukrajinska tvrtka Ukrspecexport, koja je, da bi sudjelovala u natječaju, navodno uplatila traženih 15 tisuća eura jamčevine. Znamo li da je i samo matično poduzeće Antonov iz Ukrajine, sa sjedištem u Kijevu, dok je Ukrspecexport ipak tek državni kišobran koji ujedinjuje inozemni nastup čitavog ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa – postavlja se logično pitanje nije li Ukrspecexport zainteresiran za hrvatske AN-32B baš kako bi ih proslijedio Antonovu na remont i onda prodao dalje?
To i ne bi čudilo, imajući u vidu da je dobar dio ukupne domaće motivacije za prodaju uzrokovan baš potrebom provedbe ozbiljnijeg remonta ovih letjelica, ali i nedostatkom hrvatskih novaca kojima bi se taj posao platilo – što zasigurno ne bi bio problem kada bi kupac ujedno bio baš i proizvođač ovog tipa transportnih zrakoplova, za kojima potražnja u svijetu postoji. No, iz Agencije Alan i od njenog direktora Nekića o tome se ne može saznati gotovo pa ništa, osim par općih diplomatskih rečenica:
„Agencija Alan je u ponovljenom postupku dana 07. siječnja 2015. objavila javni natječaj za prodaju zrakoplovnih sredstava. Sve detalje o tome možete vidjeti na www.aalan.hr/dokumenti/natječaji. U tijeku je provođenje postupka propisanog u natječajnoj dokumentaciji. Nadam se da razumijete da za vrijeme trajanja postupka ne možemo davati informacije o istom.“
Pri tome, ovaj je postupak dodatno otegnut i kombinacijom čvrstih i fleksibilnih rokova. Konkretno, dva su roka ovdje fiksno zadana: (1) “pismo namjere zajedno sa svim zahtijevanim privitcima dostavlja se u roku do 21 dana od dana objave Obavijesti (07.01.2015.)“, te (2) “kompletna ponuda mora biti dostavljena u roku do 14 dana od dana izvršenja stručnog pregleda“. No treći je rok, postavljen između ova dva navedena, zadan vrlo fleksibilno i zapravo bez ograničenja: (3) „stručni pregled obavlja se po pozivu, a nakon dostave pisma namjere“, zbog čega i cijeli postupak sada traje već više od dva mjeseca. Ipak, kako ni stručni pregled ponuđenih letjelica ne može trajati vječno, Nekić „očekuje okončanje postupka tijekom travnja“, tko god tu konkretno zainteresirane strane zapravo bile.
U najboljem slučaju, dakle, kroz otprilike mjesec dana moglo bi se ipak saznati je li neka od hrvatskih letjelica ponuđenih na prodaju ipak uspjela naći novoga vlasnika, ili će možda cijeli natječaj krenuti ispočetka – sada već po treći put.
