Nije posebna tajna da zemlje članice Europske unije daju poprilične iznose u svrhu razvojne pomoći širom svijeta. To je ona “mekana moć” o kojoj se ponekad čuje u medijima ili iz službenih izvora – područje međunarodnih odnosa u kojem EU prednjači, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, za koje se često čuje kako više prakticiraju “tvrdu moć”, onaj “hard power” pronošen vojskom, vojnom pomoći i intervencijama sklonom vanjskom politikom. No, pri sagledavanju ove europske međunarodno političke osobitosti ipak se ponešto rjeđe čuje činjenica da taj financijski pristup svijetu ipak nije nešto što nastaje samo po sebi – već je, kao i gotovo sve drugo u EU, tu riječ o kombinaciji usuglašene načelne odluke i birokratski razrađenog sustava njene primjene u praksi zemalja članica. Naime, iz Bruxellesa je u svibnju 2005. usuglašeno prihvaćanje preporuke Ujedinjenih naroda (Milenijumski razvojni cilj broj 8 – Globalno partnerstvo za razvoj, Global Partnership for Development) da članice EU trebaju do 2015. nastojati dostići razinu doprinosa službene razvojne pomoći (Official Development Assistance – ODA) od idealnih 0,7 posto BDP-a za stare članice EU, te 0,33 posto za članice koje su u EU ušle nakon 2002. godine – što obuhvaća i Hrvatsku).
Dok se Republika Hrvatska već godinama vrlo umjereno uspješno koprca da službenim ulaganjima dostigne barem dio ovih zadanih postotaka, tijekom 2014. godine po tom se pitanju odlučilo posegnuti i za dodatnim mjerama. Naime, uz državna ulaganja u inozemnu razvojnu pomoć, odlučilo se priliku dati i nevladinom sektoru – koji, istini za volju, na ovome polju već duže radi razne stvari, jedino je to obično radio stranim donacijama, puneći tako svojim radom i nečiju tuđu razvojnu kvotu. Ne bi li promijenilo stanje stvari, hrvatsko je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 30. rujna 2014. godine raspisalo i prvi javnih natječaj za provođenje projekata razvojne pomoći u inozemstvu. Njime se odlučilo podijeliti ukupno 2 milijuna kuna za projekte čija bi pojedinačna vrijednost podrške načelno bila između 150 i 250 tisuća kuna svaki – ciljajući dakle na između 8 i 12 projekata, u kojima državna sredstva ne bi smjela prelaziti 80 posto od ukupne vrijednosti (osiguravajući tako da se ipak prijave neprofitni akteri koji su i sami spremni investirati određen udio u svoje razvojne projekte).
Rezultati prvog hrvatskog natječaja za potporu civilnom društvu u programima međunarodne razvojne suradnje
Do roka za prijavu dokumentacije, koji je bio postavljen za 12. studenog 2014. godine u 16 sati (ne priznajući dan predaje u pošti, već isključivo zaprimanje do zadanoga roka), u MVEP se prijavilo ponešto potencijalnih projekata. Njih je pregledalo zasebno “Stručno povjerenstvo MVEP-a za pripremu i provedbu Natječaja za dodjelu financijske podrške organizacijama civilnog društva u području međunarodne razvojne suradnje iz sredstava Državnog proračuna RH za 2014. godinu” – koje je do 9. prosinca 2014. godine i odabralo ukupno 8 projekata vrijednih državnih novaca. Tom je prilikom ukupno podijeljeno 1.884.084,16 kuna od ukupno predviđenih 2 milijuna, a ukupno je 7 projekata podržano sumama bliskim maksimumu, dok je samo jedan projekt dobio iznos na donjoj granici planiranoga. S dobitnicima potpora najavljeno je sklapanje Ugovora o financijskoj potpori do 24. prosinca 2014. godine, dok se isplatu odobrenih sredstava fiksiralo maksimalno do 8. siječnja (30. dana od dana objave rezultata javnoga natječaja).
Primjer jednog od dobitnika
Kao prvi na listi MVEP-a bio je naveden Centar za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, koji je za projekt “Dva sukoba, dva prostora – zajednička želja za mirom” dobio od Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH sufinaciranje od ukupno 250.000 kuna. Time je i započeo ovaj projekt koji se bavi prenošenjem hrvatskih mirovnih iskustava partnerskim organizacijama na prostorima Ukrajine i Palestine (Pojas Gaze).
Dok MVEP još promišlja pitanje Gaze te širi problem hrvatskog odnosa s Palestinom, a bez nekih opipljivih rezultata – barem se na tu škakljivu temu krenulo ozbiljno diskutirati i u malo širim krugovima. Naime, upravo je priznanje Palestine bilo temom zatvorene sjednice saborskog Odbora za vanjsku politiku, koji je 11. veljače s predstavnicima vanjskoposlovnog resora održao sijelo o “Bliskoistočnom mirovnom procesu i pitanju Palestine”. No, za razliku od hrvatskih službenih razina, civilno je društvo ovoj temi odlučilo pristupiti jednako ozbiljno, ali ujedno i otvoreno za širu zainteresiranu javnost.
U sklopu projekta “Dva sukoba, dva prostora” tako CMS i partneri organiziraju javnu tribinu “Situacija u Pojasu Gaze – prepreke miru”, koja će se u zagrebačkom Kulturno informativnom centru (KIC) održati u ponedjeljak, 23. veljače 2015. godine (18 sati). Tom će prilikom u centru Zagreba govoriti i Omar Shaban, predstavnik organizacije “Pal-Think for Strategic Studies” iz Pojasa Gaze, te novinar i diplomat Zlatko Dizdarević. Ovi bi gosti trebali slušateljima predstaviti trenutno društveno-političko stanje u tom području, kao i glavne probleme s kojima se svakodnevno susreće razjedinjeno palestinsko društvo. Ujedno, govorit će se i o koracima koji su potrebni da bi se ondje gradio mir, državu i društvo, kao i o pretpostavkama koje bi morale biti ispunjene za tamošnje održavanje jednog stvarno konstruktivnog i trajnog mirovnog procesa.
Ova je javna tribina ujedno i prilika da Centar za mirovne studije hrvatsku javnost upozna i s partnerima s kojima provode spomenuti projekt podržan od MVEP-a. Naime, uz CMS i njegove palestinske partnere, na događanju bi trebali biti prisutni i predstavnici hrvatske organizacije Euromediteranski forum (EMeF) – koja je lokalni predstavnik francuskog IPEMED-a (L’Institut de Prospective Economique du Monde Méditerranéen) i podržavajući partner na spomenutom projektu. Ujedno će vjerojatno biti riječi i o osnivanju te početku konkretnoga rada mreže CROSOL (Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske) – koja je skup nestranačkih i neprofitnih organizacija civilnog društva koje su u Hrvatskoj aktivne na području međunarodne
