Dok već više od mjesec dana bjesne sukobi Izraela i palestinske organizacije Hamas u pojasu Gaze, postupno jača i međunarodni pritisak na sudionike, ne bi li se nekako dogovorili o primirju. Taj diplomatski postupak, uz posredovanje Egipta, ide teško, a u petak, 8. kolovoza (na točno mjesec dana od početka izraelske vojne operacije “Zaštitni rub”), postupak posredovanih razgovora opet je bio prekinuti. Dok su predstavnici Izraela otišli iz Kaira nakon ponovljenih salvi raketa iz Gaze, tvrdeći kako ne namjeravaju pregovarati pod paljbom, palestinski Hamas traži izraelski pristanak na prekid blokade pojasa Gaze prije bilo kakve obustave vatre. Pri tome, taj potez ne bi Izraelu bio neprihvatljiv, pod uvjetom da Hamas prvo preda svoj arsenal oružja – što pak Palestincima ne pada na pamet. Dakle, vrlo razmaknuti pogledi na stvari već na prvi pogled.
Na prvi pogled izgleda da Palestinci tu lošije prolaze, budući su razaranja u Gazi stvarno opsežna. Tijekom više od 5000 izraelskih borbenih naleta uništilo je oko 10 tisuća raznih objekata u Gazi, a tijekom posljednjih tjedana zabilježeno je i više od 1900 mrtvih, te oko 10 tisuća ranjenih osoba, većina u Gazi, a dio i na Zapadnoj obali. No, treba pogledati i drugu stranu ovog ogorčenog i grčevitog totalnog sukoba. Naime, na Izrael je u to isto vrijeme ispaljeno oko 3000 raznih raketnih projektila, a 64 vojnika i tri civila su poginuli. Dok su ti vojnici pretežito poginuli tijekom same kopnene intervencije u u Gazi (započeta 17. srpnja i pretežito trajala do 3. kolovoza ove godine), broj je civilnih žrtava malen prvenstveno zbog discipline i organizacije stanovništva koje se redovito sklanja u brojna i gusto raspoređena skloništa, kada i ako proturaketni sustavi ne uspiju savladati nadolazeće palestinske rakete.
No, ujedno je nedvojbena i činjenica kako u ovom asimetričnome sukobu obje zaraćene strane koriste oružja koja su im na raspolaganju. Hamas svoje raketno oružje često skriva u objektima javne namjene, stambenim zgradama i drugim gusto naseljenim prostorima (pa i onim pod upravom međunarodnih organizacija, o čemu svjedoče i višekratni prosvjedi iz redova Agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskome istoku, UNRWA), te ga i namjerno ispaljuje iz gusto naseljenih dijelova Gaze. Brojne civilne žrtve do kojih dolazi brzim i jakim izraelskim vojnim odgovorima onda Hamas aktivno eksploatira u propagandne svrhe – kao svojevrsno “ljudsko” oružje, na Bliskome istoku, ali i u zemljama Zapada. S druge strane, Izrael tu vodi jedan visoko tehnološki rat, pretežito udarima iz daljine – zato i ima malo žrtava, te je pretežita šteta od ovoga sukoba na izraelskoj strani ona novčana. Prema procjenama Karnita Fluga, guvernera Narodne banke Izraela, izrečenim za medije 5. kolovoza, operacije u Gazi Izrael su do sada koštale oko 0,5 posto BDP-a, odnosno oko 5 milijardi šekela (oko 1,44 milijarde USD) – što za jednu ozbiljnu i propulzivnu ekonomiju nije nesavladivo, ali je teško – posebice zato što je riječ tek o prvim “prolaznim rezultatima”, gdje trajni mir zapravo i nije na vidiku.
Masovni prosvjedi protiv nastavka ratovanja u Gazi, London, 9. kolovoza 2014.
No, dok se sukob u Gazi zapravo nastavlja, sa ili bez prolaznih primirja, zanimljivo je uočiti i jednu drugu, “inozemnu” stranu ovih događanja. Naime, tijek ratovanja u Gazi prate i sve veće protestne anti-izraelske, a pro-palestinske demonstracije širom svijeta. Dok po masovnosti u oči tu upada London – gdje je jučer prosvjedovalo više od 20 tisuća ljudi – riječ je o široko rasprostranjenoj pojavi čije jačanje vjerojatno poprilično zabrinjava i režim u Tel Avivu. Pri tome, na čelu prosvjeda nisu samo etnički Palestinci i njihove obitelji te prijatelji, već se u kontra-izraelski kamp tu svrstao i velik broj međunarodnih organizacija za ljudska prava. O tome svjedoče i snimke koje je portal Obris.org dobio od dopisnika u irskome Dublinu, gdje su također posljednjih dana održavani prosvjedi.
Amnesty International veže svoje kampanje protiv proliferacije oružja s pitanjem rata u Gazi
Konačno, ni Hrvatska tu nije potpuno izvan svjetskog trenda. Naime, jučer je u Omišu, povrh omiške tvrđave na ušću Cetine – na kratko umjesto hrvatskog zavijorio palestinski barjak. Dok je policija ubrzo vratila stvari na staro – ovaj je potez njegov počinitelj Boris Šitum, inače splitski umjetnik, opravdao umjetničkim performansom i dijelom aktivnosti u sklopu Almissa Open Air festivala. Iako je očigledno riječ o prosvjednoj i političkoj akciji, takvo se djelovanje po tko zna koji put u nas sakrilo iza umjetnosti, ne bi li se time i ovoga puta izbjeglo primjenu članka 26. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji za “isticanje zastave strane države bez općeg poziva društveno-političke organizacije ili bez odobrenja organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove” propisuje novčane sankcije.
Kao i puno puta do sada, kakva je tu vanjska politika Hrvatske – ne može se saznati iz službenih izvora. Za razliku od političara u susjednoj BiH, gdje su pojedinci (uglavnom Bošnjaci) počeli otkazivati susrete s tamošnjim izraelskim veleposlanikom (koji je krenuo na turneju po BiH-institucijama kako bi pojasnio izraelsku intervenciju u Gazi), hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova posljednjih dana, ali i mjeseci, kao da uopće nije registriralo događanja na relaciji Palestina-Izrael. Podsjetimo da je Hrvatska prilikom glasanja o samostalnosti Palestine bila europski suzdržana, kao što je posljednjih tjedana ponovo suzdržan i službeni Bruxelles. Dok je prije ovog aktualnog sukoba hrvatska Vlada odlučila o slanju policajaca put EU-misije u Palestini (EUPOL COPPS), prilično je žalosno da ćemo za nacionalni stav oko sadašnjeg stanja ondje izgleda morati pričekati da rasplamsavanje sukoba u Gazi konačno pritisne i EU na neko jasnije određivanje.
